Transparentnošću protiv krivotvorenih disertacija

Zatim se, zaista, ispostavilo da nema nikakve osnove za istragu – svi dokumenti kod zamjenika su bili nepatvoreni. A Igor Fedjukin, junak skandala koji je na čelu komisije za otkrivanje ''lažnih disertacija'', izjavio je da je ta akcija išla na ruku ''lopovima u znanosti i obrazovanju'' s kojim se ministarstvo bori tijekom posljednjih godina. 

Priča s navodno krivotvorenom diplomom o višem obrazovanju zamjenika ministra postala je još jedna epizoda u borbi s vlasnicima krivotvorenih disertacija. I ono što je ovdje simptomatično – prva paljba u toj velikoj bici odjeknula je upravo na internetu.

Krajem prošle godine aktivni blogeri su pokazali da deseci stranica doktorskog rada Vladimira Burmatova, zastupnika Državne Dume i zamjenika predsjednika Komisije za obrazovanje, sadrži nekorektna posuđivanja. Član parlamenta nije priznao svoju krivnju, no bio je prisiljen napustiti Komisiju za obrazovanje.

Zatim se Andrej Andrijanov, direktor Matematičkog internata za talentiranu djecu u sklopu MGU-a, našao u središtu pažnje javnosti. Blogeri su pokazali da je glavni dio doktorskog rada zapravo otvoreni plagijat. Andrijanov je također odbio priznati prekršaj, no dao je otkaz na mjestu direktora.

U 2011. god. u Rusiji, prema službenim podacima, izdano je 22 430 diploma znanstvenih kandidata (znanstvena titula prvog stupnja prije titule doktora op. red.). Taj broj je u odnosu na 1995. god. dva puta veći. Pritom se jako povećao broj vlasnika diplome znanstvenog kandidata u humanističkim disciplinama – u pravnim, ekonomskim i političkim znanostima. Broj diploma na području fizike i matematike narastao je za 1,2 puta.

Pritom više od polovice senatora i gotovo svaki čan Državne Dume, kako primjećuju ruski masovni mediji, vlasnici su kandidatskih ili doktorskih titula; udio kandidata i doktora znanosti među gubernatorima je isto toliko impozantan.

''Od sovjetskih vremena titula je ostala simbol statusa. To je nešto poput svjetlosnog signala na automobilu'', uspoređuje Aleksandar Čepureno, stručnjak Ekonomske više škole.

No postoji jedna bitna nijansa: u SSSR-u se tijekom obrane rada škartiralo 300 od 1000 doktorskih radova. Danas tri od tisuću, i to u najboljem slučaju. Čak je kolovođa jedne bande, koja je operirala prije nekoliko godina u Krasnodarskom kraju na jugu Rusije te izvršila niz surovih ubojstva, bio kandidat znanosti. Njegov doktorski rad iz sociologije bio je posvećen ''načinu života i vrijednostima seoskih stanovnika''.

Vlasti su svjesne ozbiljnosti ovog problema. ''Danas su, na žalost, plagijati i disertacije, diplomski radovi koji su u potpunosti prepisani te nepostojeće publikacije jako raširene, a to je put prema nazadovanju znanosti'', istaknuo je u jednom od svojih nastupa premijer Dmitrij Medvjedev.

Ovih dana je Ministarstvo obrazovanja predstavilo javnosti komplet instrumenata, koji bi trebali pomoći u borbi s krivotvorenim znanstvenim radovima. 

Prema mišljenju Igora Fedjukina, zamjenika predsjednika ministarstva, ''glavna zadaća je objavljivanje radova na internetu''.

Nekoliko mjeseci prije obrane disertacije stavljat će ih na internet stranice Više ocjenjivačke komisije (koja je ovlaštena za stručnu provjeru doktorskih radova te donošenja odluka o dodjeljivanju znanstvenih titula i zvanja), gdje će svatko tko želi moći ostaviti svoje mišljenje o znanstvenom radu. Također, bit će podvrgnuta provjeri i odgovornost znanstvenih mentora koji pišu recenzije na rad. Drugim riječima, znanstvenik zapravo stavlja svoju karijeru na kocku, ako napiše pozitivnu recenziju na krivotvorenu disertaciju.

Aleksandar Čepurenko smatra da su takve mjere opreza pravilne, ali nedovoljne. Prema njegovom mišljenju, ''potrebno je odvojiti karijerizam od znanstvenih titula. Sve se treba temeljiti na drugim pokazateljima – stvarnoj kvalifikaciji, projektima, publikacijama''. Ako se to dogodi, bitno će se smanjiti i pritisak onih koji žude za znanstvenim titulama.

Još jedan reformatorski korak, prema njegovom mišljenju, bio bi da vodeći državni fakulteti imaju pravo dodjeljivanja vlastite znanstvene titule. ''Takvo pravo treba dati federalnim sveučilištima, znanstveno-istraživačkim institutima. Sad ispada da nitko ne odgovara za konačnu kvalitetu doktorskog rada. A ovako će konkretan fakultet svojom reputacijom jamčiti razinu znanstvenog rada'', uvjeren je Aleksandar Čepurenko. 

Najvažnije je, smatra Aleksandar Čepurenko, promijeniti formalna pravila igre, da akademska zajednica sama dođe do zaključka kako krivotvorene disertacije nanose nepopravljivu štetu za reputaciju čitave znanosti. ''To se ne može postići naredbom, već dugotrajnim radom'', uvjeren je stručnjak.