Pametni gradovi

Grad Sestroreck kraj Peterburga nekad se smatrao kolijevkom revolucionarne radničke klase – tamo je bila najveća u imperiji tvornica oružja, čiji su radnici često u 1917. godini dolazili u prijestolnicu kako bi organizirali redovnu eksproprijaciju. Izgleda da će nakon sto godina Sestroreck postati kolijevka nove revolucije, ali drugačije vrste – upravo ovdje japanski stručnjaci iz udruženja Smart City Planning i arhitektorskog ureda Nikken Sekkei (zajedno s ruskom tvrtkom za razvoj Sjevero-Zapad Invest) namjeravaju iz temelja izgraditi Novu obalu – prvi ruski ''pametan grad''.   

Prošli tjedan predsjednik kompanije Nikken Sekkei Mitsuo Nakamura boravio je u Moskvi kao dio delegacije najvišeg poslovnog kadra Japana, koja je pratila japanskog premijera Shinza Abea tijekom njegovog posjeta Rusiji.

U projektu Nova obala važno je upravo japansko iskustvo, jer u okolici Peterburga ima isto tako malo slobodne zemlje kao i u Japanu, ''pametan grad'' će se graditi na umjetnom otoku. Nova obala bit će prvi ruski mini-polis, koji će utjeloviti sve temeljne japanske principe i potrebe za suvremenom gradskom okolicom.

''Današnja Moskva podsjeća na Tokio sedamdesetih godina'', govori Mitsuo Nakamura. ''Ovdje isto tako nema mjesta, stalno se osjeća prašina u zraku, grad je prljav, sve je isto kao što je bilo u Tokiju. I svi su mislili da se problemi velikog megapolisa ne mogu riješiti preko noći. Onda su gradske vlasti rekle: dat ćemo vam maleni dio grada s industrijskim postrojenjem, pokušajte ga preurediti. I nakon što se koncepcija ''pametnog grada'' pokazala kao dostojna povjerenja, vlasti u Tokiju izglasali su 1988. godine zakon o potpori policentričnog prostornog razvoja grada prema kojem su bili određeni glavni smjerovi odvođenja gradskih funkcija iz centra u predgrađa. I Tokio su počeli preuređivati, jedan dio grada za drugim...  

''Preobrazba ruskih gradova u ''pametne mini-polise'' riješit će mnoštvo gradskih problema'', uvjeren je Mitsuo Nakamura. ''Izgradnja informacijskih sustava omogućit će ujedinjavanje gradskih četvrti u ekosustave, što će olakšati raspodjelu komunalnih usluga između konkretnih kuća. Svaki stanovnik grada moći će voditi brigu o vlastitoj potrošnji energije, vode i korištenja drugih komunalnih usluga, uspoređivati ih s predviđenom prosječnom potrošnjom te smanjivati suvišno trošenje''.

Ono što je najvažnije za ruske građane svakako je rješavanje problema u gradskom prijevozu. Sve više provincijskih gradova, uz Moskvu i ostale milijunske gradove, ima velikih problema s zastojima u prometu. U nekim gradovima lokalne vlasti su čak sklonile tramvaj i trolejbus ne bi li raskrčile cestu za automobile, no to je samo otežalo čitavu situaciju: smanjenje javnog prometa prisililo je građane na aktivije korištenje vlastitih prijevoznih sredstava.

Ne može se reći da moskovske vlasti ne rade sve kako bi Moskva jednog dana postala ''pametnim gradom''. Veliki novci su izdvojeni tijekom posljednje dvije godine za rješavanje problema u prometu. Sergej Sobjanin, gradonačelnik Moskve, pokrenuo je inicijativu izgradnje zasebnih prometnih traka na ključnim cestama, puštanja u pogon sustava automatiziranog rukovođenja prometa Start i ASUDD TTK (na Trećem prometnom prstenu). U Moskvi je postavljeno više od 750 foto i video kamera koje bilježe prometne prekršaje. Uskoro će pustiti ITS – inteligentni sustav rukovođenja prometnih bujica, koji već radi u velikim gradovima Europe i Azije. Velike nade se polažu i na GLONASS – oko 8 tisuća autobusa i trolejbusa opskrbit će se predajnicima, što će omogućiti da se stvori jedinstveni centar, koji će prikupljati sve informacije vezane za javni promet u prijestolnici.  

Doduše, japanski stručnjak za ''pametne gradove'' nije posebno oduševljen tim inovacijama.

''Ako se osvrnemo na japansko iskustvo'', govori Mitsuo Nakamura, ''onda treba priznati: nikakvi automatizirani sustavi rukovođenja ne bi mogli riješiti problem Tokija. Japansku prijestolnicu nije spasila elektronika nego, prije svega, cestovne petlje te široke magistrale, zahvaljujući kojima su gradske ustanove i uredi bili preseljeni na periferiju. No treba uvijek znati da je ostvarivanje programa izgradnje novih cesta jako dugačak proces. Tokiju je, naprimjer, za to trebalo više od 20 godina''.