Višegradski plan: Rusija između redaka

Izvor: AFP/ East News

Izvor: AFP/ East News

Premijer Slovačke i ministri unutrašnjih poslova Višegradske grupe gotovo da nisu ni spomenuli Rusiju na otvaranju Foruma za globalnu sigurnost u Slovačkoj. Forum je poznato mjesto na kojem se usklađuje plan Višegradske grupe – Mađarske, Poljske, Slovačke i Češke. Ove godine održat će se osmi put.

U nastupima višegradskih političara Rusija se spominjala uglavnom između redaka. Sama riječ ''Rusija'' izgovorena je samo jednom, i to ministrom unutrašnjih poslova Mađarske, spomenuvši Rusiju zajedno s Turskom kao značajan pol za Višegradsku grupu. 

Je li to dobro ili loše. Može se reći da je to s jedne strane dobro. Rusija se već odavno navikla da južnoeuropski političari govore o njoj uglavnom u negativnom smislu. Ta činjenica da prestaje biti bauk za višegradske države ulijeva optimizam. To govori da su sazrijeli odnosi, da je došlo do generacijske smjene u orijentacijskim planovima. Rusija nije prijetnja za Višegradsku grupu. Da je riječ o drugom, teško da bi ministri unutrašnjih poslova škrtarili s riječima.

No Rusi su, s druge strane, navikli da se o njima govori. Zbog toga tišina uznemirava ruskog promatrača više od bilo koje kritike. Rusije nema u negativnom planu programa, ali gotovo da je nema ni u pozitivnom. Ona nije prijetnja. Ali ona nije ni mogućnost. Osim...

Iznimka - energetika

Rusija je malo prisutna u samim recima, no ima je prilično mnogo između redaka. Energetika je među prioritetnim točkama višegradskog plana. Glavni problem je ovisnost o jednom dobavljaču. Zna se o kojem se radi.

Ako to ministri i ne percipiraju kao prijetnju, onda se može reći da percipiraju kao problem. I taj se problem, prema njihovom mišljenju, treba riješiti. Prvo – diversifikacijom dobavljača. Drugo – diversifikacijom izvora energije. Nametala se popularna tema o revoluciji škriljca. No odjeknula je nuklearna tematika: ako atomska energija i ne ukine ovisnost o plinu, onda će je barem smanjiti. Djelotvorno sredstvo – uporište u EU. Trgovati cijenama s ruskim monopolistom lakše je kroz Bruxelles nego jedan na jedan. A u Bruxellesu je svoj program lakše ''progurati'' zajedno, učetvero, nego sam. 

Što je s Rusijom? Ništa. Dobro je da se istočno partnerstvo ne suprotstavlja ''ruskom utjecaju''. No odsustvo Rusije u izjednačavanju ne isključuje povratak Rusije kao negativnog čimbenika u percepciji istočnoeuropskih političara.

Zaključak je da je ovisnost o ruskom plinu problem, iako nitko od ministara nije rekao ništa loše o namjerama Kremlja. To je ugodno. I recimo otvoreno: objektivno. Pa ''plinska ucjena'' istnočnoeuropskih partnera nije u ruskim interesima. Rusija gubi najviše od svih u bilo kakvom zastoju u opskrbi Europe plinom. I to na svim frontovima – od reputacije i novca do tehničkih problema s vlastitim bušotinama. 

Vrijedna pažnje je ta činjenica da je energetika postala prva tema koju su sudionici Foruma raspravili nakon završetka ministarovih govora na otvaranju. I ovdje je Rusija, naravno, odjeknula na sav glas. Ali opet u potpuno mirnom i pragmatičnom tonu. Višegradsku grupu uznemiruje cijena goriva. To znači da se dijalog sad u potpunosti može ''ekonomizirati'', napustivši suvišnu politizaciju. Energetika – to je problem, ali ne prijetnja.      

Zaboravili i o prošlosti

Evo ih opet! Takva misao prolazi kroz glavu ruskom promatraču, kad istočno europske kolege zapodjenu riječ o ''komunističkoj prošlosti''. No to ovaj put nije bio slučaj. Poljski ministar Sikorski se prisjeća Margaret Thatcher, ali ni jedna riječ kritike na adresu Rusije. Slovački ministar Lajčak se prisjeća 90-ih godina i prvih koraka prema demokraciji i tržištu – ništa o Rusiji kao ''kontraprimjeru''. Mađarski ministar Martonyi govori o općim vrijednostima Višegradske grupe, o zajedničkom identitetu – Rusije nema među onim ''značajnim drugima''.

No što je ipak prošlost za sadašnje ministre? Težak početak u devedesetim, opći problemi tranzita, nejednostavan put u EU i NATO, pokušaji da se djeluje skupa u dijalogu s velikim partnerima.

Smjena naraštaja? Ne u potpunosti – svi su ministri živjeli u sovjetskoj prošlosti, započinjali svoju karijeru, neki su studirali u Rusiji, znaju ruski jezik. Jednostavno jedan teret uspomena istiskuje drugi. Priče o prošlosti su se bitno izmijenile. Rusije u njima ima sve manje i manje.

Što je prioritet?

Ako nije Rusija, onda što? Niste pogodili – nije Bliski Istok, čak nije ni Korejski poluotok. EU? Naravno. Sigurnost čitave Višegradske grupe u mnogome ovisi o stabilnosti EU, njezine sposobnosti da se snađe s ekonomskim problemima. To je mišljenje slovačkog premijera Fica. Drugim riječima, zalog sigurnosti je unutar vlastitog doma. A dom – to je ujedinjena Europa.

Što je s Rusijom? Ništa. Dobro je da se istočno partnerstvo ne suprotstavlja ''ruskom utjecaju''. No odsustvo Rusije u izjednačavanju ne isključuje povratak Rusije kao negativnog čimbenika u percepciji istočnoeuropskih političara.

Još je jedna tema bila prisutna u razgovoru ministara – ratni troškovi. Značajno je da višegradske države (smanjuju sve države, osim Poljske) prihvaćaju skresanje troškova kao neophodno zlo. Prvom nuždom troškove treba povećati. Pri čemu će to raditi u logici ''pametne obrane'' – jedna od teza Čikaškog summita NATO-a. Kamo će otići novac – to će lideri višegradskih zemalja objasniti svojim biračima i partnerima.

Istočni i južni susjedi

Bezuvjetni prioritet Višegradske grupe – sudjelovanje integracije bivših republika Jugoslavije i SSSR-a u EU. Višegradska četvorka ima iskustvo tranzita, više prakse i mogućnost da ''progura'' pitanja u zajedničkom planu EU-a. To ih čini potencijalnim liderima u dijalogu sa susjedima na Jugu i Istoku. Među njima se nalaze Ukrajina i Bjelorusija. Takav pristup stavlja Višegradsku grupu među one pristaše daljnjeg širenja EU-a. To je resurs povećanja njihove uloge u europskoj politici, sredstvo konsolidacije same grupe, mogućnost da, budući su ''točka ulaska'' u EU, povećaju svoj utjecaj u spomenutim državama.

Što je s Rusijom? Ništa. Dobro je da se istočno partnerstvo ne suprotstavlja ''ruskom utjecaju''. No odsustvo Rusije u izjednačavanju ne isključuje povratak Rusije kao negativnog čimbenika u percepciji istočnoeuropskih političara.

Ruski interesi

U ruskim interesima je postepeno ''klijanje'' u pozitivnom planu istočnoeuropskih država bez štete za svoje strateške ciljeve. Među takvim ciljevima nalazi se vlastiti razvoj, uključujući i onaj koji bi mogao ići na račun prijateljskog ili barem neutralnog vanjskog okruženja, partnerstva s Europskom unijom i njegovim članicama.

Rusija se s razumjevanjem mora odnositi prema energetskim uzbunama, nenametljivo ističući svoju ulogu stabilnog i pouzdanog dobavljača. Uzgred rečeno, Rusija u atomskim namjerama Višegradske grupe može barem probati odigrati svoju ulogu.  

Napori na području povijesnih ''crnih mrlja'' donose svoje plodove. Međutim, teško da vrijedi trčkarati u potrazi za ''bijelim mrljama'' – smjena naraštaja i aktualnih uspomena će same napraviti svoj posao.

Potencijalna prijetnja – umjetni sudar ''europejskog'' i ''euroazijskog'' vektora politike bivših sovjetskih republika. Potrebno je daljnje proučavanje ruske pozicije oko danog pitanja.   

Ruska uloga u rješavanja ogromnog broja regionalnih i globalnih problema – to je još jedan resurs takvog ''klijanja''. To dokazuju tematski paneli i okrugli stolovi Foruma u Bratislavi.

Post scriptum Bzežinskog

Zbignev Bzežinski – očekivani i počasni gost Foruma. U njegovom nastupu Rusija je zvučala sasvim jasno. I opet u sasvim netipičnom tonu: teško da se Zapad može spasiti bez Rusije. Rusija u potpunosti može i mora postati punopravni dio Zapada. Ključna stvar u svemu tome – ruska srednja klasa. Razvijena, kozmopolitska i kreativna.