Čudaci iz Sibira

Vladimir Meljnikov iz Tomska je osnovao grupu Čudaci s idejom da se očisti grad od smeća. Grupa ima više od 750 volontera.


Ekološka grupa Čudaci su prošlo ljeto pretvorili smećem pretrpanu aleju u centru Tomska u mjesto za rekreaciju. Izvor: Marija Anikina, Vladimir Lavrentjev

Dolje smeće!

Još su nedavno stanovnici Tomska, gledajući u nevjerici Vladimira i njegove prijatelje, govorili: ''Kakvi čudaci!''. Prema dečkima, koji su nogama utabavali ulično smeće u velike vreće, ophodili su se s nerazumjevanjem. ''Vjerojatno rintaju za novce'', mrmljali su prolaznici. 

Vladimir je završio Filozoski fakultet i nema nikakve veze s političkim ili ekološkim pokretima. Njegova ''strast'' prema uličnom smeću započela je od jedne obične svađe.

''Sjedio sam s prijateljima na kuhinji i započeli smo, kako to uvijek biva, razgovor o politici'', priča Vladimir. ''Svi smo žestoko kritizirali činovnike, okrivljujući ih da ništa pametno ne mogu napraviti, čak ni pokupiti smeće iz parkova''.

Vladimir Meljnikov (24) iz sibiriskog grada Tomska je student na postdiplomskom studiju, predaje na fakultetu, vodi vlastitu internet firmu i već dvije godine dobrovoljno čisti ulice od smeća. Količina starudije koju su oni skupili može se izmjeriti u tonama. 

Sljedeći dan Vladimir je s nekoliko prijatelja došao u park, koji se nalazi nasuprot Gradske uprave. Smetlište je ostavljalo jak dojam: smeće se na njemu gomilalo još od devedesetih. Shvativši da njih troje neće moći s tim izaći na kraju, Vladimir je na društvenoj mreži napravio grupu: Čudaci, te pozvao sve zainteresirane na dobrovoljnu radnu akciju. Okupilo se oko dvadeset ljudi.

Sto vreća smeća, visina svake do čovjekovog struka – to je rezultat čišćenja prvog dana u parku. To je bilo u lipnju 2011. godine, a nitko ne može točno reći koliko su smeća od tog vremena skupili Čudaci. No jedno je sigurno: količina smeća već se mjeri u tonima, a njihova internet grupa broji 756 ljudi. 

''Sad zaista znam: može se puno tog postići u gradu vlastitim rukama. I za to ti nisu potrebni ni činovnici, ni novci'', priznaje Vladimir Meljnikov.


Aleja Gogolja

Tamara Meljnikova ima 25 godina. Završila je novinarstvo i radi kao PR. Ona ne samo da je podržala ideju svojeg muža da se očisti grad od smeća, nego je postala i jedan od lidera ''Čudaka'' te već dvije godine djeluje pod parolom: ''Umjesto toga što kritizirate svoje grad pokušajte ga što bolje poboljšati!'' Čitavo prošlo ljeto Tamara je upravljala projektom Aleja Gogolja: zajedno s prijateljima i mužem pretvarala je pretrpanu smećem ulicu u centru Tomska u mjesto za rekreaciju. S jedne strane – tramvajske tračnice, s druge – napuštena zgrada nekadašnjeg učilišta za komunikacije, koje pripada Ministarstvu obrane. Kvart koji je, blago rečeno, sasvim neprivlačan za šetnju. Čak je nakon odvoza smeća te sječe divljeg grmlja i dalje izgledao žalosno. 

''Tijekom dvije godine rada shvatio sam da se problemi ne rješavaju putem veza ili novcem, nego jednostavno običnim ljudskim razgovorima'', govori Vladimir. ''Odlučili smo naslikati na učilištu grafite, no zar smo to mogli napraviti bez dopuštenja Ministarstva? Tad sam nazvao drugi kraj države, u Moskvu, objasnio im situaciju i dobio njihov pristanak. Gotovo nemoguć, reklo bi se, slučaj za Rusiju!''

Oslikavši napuštenu zgradi i dugu ogradu od cigala motivima iz stvaralaštva pisca Nikolaja Gogolja, Čudaci su napravili prvu art-galeriju pod otvorenim nebom u Tomsku.