Gagarinova ulica postat će pješačka zona

Dan astronautike, koji se naveliko slavi u našoj državi, bio je povod za razgovor s Marijom Stepanovom, sadašnjom direktoricom Ujedinjenog memorijalnog muzeja Ju. A. Gagarina. Ona je istaknula da sadašnji memorijalni muzej čine četiri povijesna muzejska zdanja, gdje je predstavljena biografija prvog astronauta od njegovog rođenja do njegove pogibije.

U selu Klušinu (25 kilometara na sjever od nekadašnjeg Gžatska i sadašnjeg Gagarina), gdje se 1934. godine rodio Jurij i gdje su njegovi roditelji živjeli do 1945. godine, reproduciran je ambijent vremena prije rata i predstavljeni su tipični predmeti seljačke svakodnevnice između tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća. Pored kuće se nalazi bunar kojeg su stalno posjećivali novaci iz Zvjezdanog grada i zemunica u kojoj je vrlo stisnuto živjela obitelj Gagarin za vrijeme fašističke okupacije.

Poslije rata obitelj se budućeg astronauta prebacila u Gžatsk. Seljačku drvenu kući iz Klušina Aleksej Ivanovič je s drugovima prevezao i postavio na prometnoj ulici pročelje zgrade prema rijeci. Danas je to Gagarinova ulica, najduža u gradu. Ona ide od željeznice, siječe središnji trg, gdje je na visokom postolju spomenik slavnom zemljaku, i odlazi na sjeverni rub grada, ponavljajući smjer nekadašnjeg Petrogradskog prospekta, a u sovjetsko vrijeme – Lenjingradske ulice.

''I eto taj se dio ulice unutar memorijalnog područja, gdje se nalaze glavni muzejski objekti, želi napraviti pješačkom zonom'', objašnjava široki zamah projektanata Marija Stepanova. A prometnicu, koja sad povezuje grad s naseljenim mjestima u sjevernom dijelu i vodi prema Zubcovu i Rževu (susjedna mjesta Tverske županije) žele udaljiti i ponovno je izgraditi kroz dio grada, koji nije toliko industrijsko i stambeno izgrađen.

Naravno da se planska promjena grada takvih razmjera, posebno ako uzmemo u obzir mjerila ovog grada, neće rješavati preko noći. I da bi ona postala svjesnom odlukom, razvojna koncepcija muzeja u rodnom zavičaju Jurija Gagarina mora proći široku javnu raspravu i sve odgovarajuće ekspertize. No Marija Stepanova i njezine kolege vjeruju da se projekt može ostvariti. Čak štoviše, oni su uvjereni da s tim ne treba previše odugovlačiti.

''Za pedesetu godišnjicu prvog čovjekovog leta u svemir, kad je čitav svijet, metaforično rečeno, došao k nama, nismo u mnogome bili spremni'', govori moja sugovornica. ''Nemamo ni jedan specijalno za to izgrađen muzejski smještaj, a da ne govorim tek o hotelima. I čak smo Muzej prvog leta u preuređenoj zgradi morali otvarati u njegovoj još uvijek nedovršenoj varijanti''

Očekuju nas i dalje, prema riječima Marije Stepanove, veliki datumi. Zbog toga principijelna i neizbježna pitanja moramo rješavati već sad.