Filozofija vanjske politike Rusije

Predsjednik Rusije Vladimir Putin potpisao je 12. veljače novi nacrt Koncepta vanjske politike Ruske Federacije. Nacrt je usuglašen s resorima koji su najviše angažirani u međunarodnim aktivnostima naše zemlje i razmotren je u različitim odjelima administracije predsjednika Rusije. U pripremi ovog dokumenta sudjelovali su predstavnici ruskih stručnih krugova, uključujući i članove Znanstvenog vijeća pri ministru vanjskih poslova.

Glavni rezultat svih savjetovanja je shvaćanje da suvremeni samostalni vanjskopolitički pravac naše zemlje zapravo nema alternativu. Drugim riječima, mi čak ni hipotetski ne možemo razmotriti varijantu u kojoj bi Rusija bila „prikačena“ kao pratitelj uz nekog drugog ključnog igrača na međunarodnoj sceni.

Nezavisnost vanjske politike Rusije proizlazi iz veličine njezinog teritorija, iz njezinog jedinstvenog geopolitičkog položaja i višestoljetne povijesne tradicije, iz kulture i samosvijesti našeg naroda. Osim toga, ovakav pravac rezultat je razvoja naše zemlje u novim uvjetima tijekom proteklih 20 godina. U tom razdoblju bilo je i pogodaka i promašaja, a sve to doprinijelo je oblikovanju filozofije vanjske politike, koja u najvećoj mjeri odgovara današnjim interesima Ruske Federacije.

Glavni zadatak Rusije na međunarodnom planu je stvaranje povoljnih vanjskih uvjeta za razvoj ekonomije i za njezino prevođenje na inovacijski kolosijek, a samim time i viši životni standard stanovništva.

Cilj je osiguravanje stabilnog rasta potencijala zemlje, a on se očito može postići samo u uvjetima međunarodne stabilnosti. Dakle, Rusija kao globalni igrač i stalni član Vijeća sigurnosti UN-a, ima obavezu zalaganja za osiguranje sveopćeg mira i sigurnosti, ali u isto vrijeme time rješava i ključno pitanje svojih vlastitih interesa.

U vezi s tim, mogu se čuti optužbe da je naša vanjska politika konzervativna i teži zadržavanju statusa quo koji se stalno mijenja, a takva pozicija je, kažu kritičari, unaprijed osuđena na neuspjeh. Međutim, takva interpretacija očigledno je izvrtanje ruske vanjskopolitičke doktrine.

Mi polazimo od toga da se svijet nalazi u stanju naglog zaokreta i da je stupio u doba dubinskih promjena čiji rezultat praktički nije moguće predvidjeti.

U takvoj situaciji jasno je da se moramo opredijeliti ili za zaoštravanje međukulturnih i međunacionalnih trenja koja prijete prerasti u otvoreni sukob, ili za unaprjeđivanje ravnopravnog dijaloga na principima uzajamnog poštovanja s ciljem da se među civilizacijama razviju odnosi partnerstva.

Uvjereni smo da se može spriječiti prerastanje globalne konkurencije u sukob s primjenom sile, a najpouzdaniji način za to je neumoran rad na uspostavljanju kolektivnog liderstva vodećih država svijeta. To liderstvo treba biti reprezentativno i u geografskom i u civilizacijskom smislu.

Djelovanje ruske diplomacije usmjereno je na pružanje pozitivne podrške globalnim procesima s ciljem oblikovanja stabilnog policentričnog sustava međunarodnih odnosa i bilo bi idealno ako bi taj sustav mogao sam sebe regulirati. U tom procesu, Rusiji s pravom pripada uloga jednog od ključnih centara. Spremni smo za ozbiljan svestrani dijalog sa svim zainteresiranim partnerima, s tim da treba shvatiti da nitko ne može imati monopol na istinu.

Rusija je privržena metodi mrežne diplomacije, a ta metoda podrazumijeva stvaranje fleksibilnih zajednica država u skladu sa zajedničkim interesima, s tim što jedna te ista država može biti članica raznih zajednica. BRICS je primjer uspješnog oblikovanja jedne takve zajednice u kojoj sudjeluju države s raznih kontinenata.

Naša zemlja 2013.-2015. predsjeda „Dvadesetoricom“, „Osmorkom“, ŠOS-om (Šangajskom organizacijom za suradnju) i BRICS-om te energično provodi liniju učinkovitijeg doprinosa svih tih formata jačanju upravljanja globalnim procesima. To je jedna od mnogih manifestacija multivektorskog karaktera vanjskopolitičkog pravca Ruske Federacije.

Rusija, u skladu sa svojom tradicijom, nastavlja igrati ulogu faktora ravnoteže u međunarodnim odnosima, a potrebu za takvom ulogom potvrđuje većina naših partnera. To se ne objašnjava samo međunarodnim ugledom zemlje, nego i činjenicom da mi imamo vlastito mišljenje o onome što se događa u svijetu i to naše mišljenje temelji se na principima prava i pravednosti.

Sve veća privlačnost Rusije vezana je i za jačanje njezine „meke sile“, koja proizlazi iz njezinog bogatog kulturnog i duhovnog naslijeđa zajedno s jedinstvenim potencijalom dinamičnog razvoja, kao i iz produktivne suradnje s milijunima predstavnika ruskog kulturnog prostora diljem svijeta.

Moskva je uvjerena da u stavovima vodećih međunarodnih igrača prema najakutnijim problemima današnjice ipak ima više sličnosti nego razlika, posebice kada je riječ o njihovim konačnim ciljevima, a ne o taktici kojoj pribjegavaju u rješavanju tih problema. Danas je svima u interesu sužavanje zona međunarodnih i lokalnih konflikata, rješavanje problema neširenja oružja za masovno uništenje i sredstava za njegovu isporuku, kao i ograničavanje mogućnosti za djelovanje terorističkih i ekstremističkih grupa.

Dakle, riječ je o tome da konačno treba prijeći individualni ili grupni egoizam, ne samo na riječima, nego i na djelu i treba sagledati našu zajedničku odgovornost za sudbinu ljudske civilizacije.

Autor je Ministar vanjskih poslova Ruske Federacije.