Filozofija vanjske politike Rusije

Glavno zdanje Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije, mjesto na kojem se oblikuje vanjska politika Rusije. Izvor: AFP/EastNews.

Glavno zdanje Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije, mjesto na kojem se oblikuje vanjska politika Rusije. Izvor: AFP/EastNews.

Ministar vanjskih poslova Ruske Federacije, Sergej Lavrov, objašnjava filozofiju ruske diplomacije, suštinu nezavisnosti vanjske politike Rusije ukorijenjene u povijesti i kulturi naše zemlje i ideal policentričnog svijeta u kojem Rusiji pripada jedno od ključnih mjesta.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin potpisao je 12. veljače novi nacrt Koncepta vanjske politike Ruske Federacije. Nacrt je usuglašen s resorima koji su najviše angažirani u međunarodnim aktivnostima naše zemlje i razmotren je u različitim odjelima administracije predsjednika Rusije. U pripremi ovog dokumenta sudjelovali su predstavnici ruskih stručnih krugova, uključujući i članove Znanstvenog vijeća pri ministru vanjskih poslova.

Mi imamo vlastito mišljenje o onome što se događa u svijetu i to naše mišljenje temelji se na principima prava i pravednosti.

Glavni rezultat svih savjetovanja je shvaćanje da suvremeni samostalni vanjskopolitički pravac naše zemlje zapravo nema alternativu. Drugim riječima, mi čak ni hipotetski ne možemo razmotriti varijantu u kojoj bi Rusija bila „prikačena“ kao pratitelj uz nekog drugog ključnog igrača na međunarodnoj sceni.

Nezavisnost vanjske politike Rusije proizlazi iz veličine njezinog teritorija, iz njezinog jedinstvenog geopolitičkog položaja i višestoljetne povijesne tradicije, iz kulture i samosvijesti našeg naroda. Osim toga, ovakav pravac rezultat je razvoja naše zemlje u novim uvjetima tijekom proteklih 20 godina. U tom razdoblju bilo je i pogodaka i promašaja, a sve to doprinijelo je oblikovanju filozofije vanjske politike, koja u najvećoj mjeri odgovara današnjim interesima Ruske Federacije.

Glavni zadatak Rusije na međunarodnom planu je stvaranje povoljnih vanjskih uvjeta za razvoj ekonomije i za njezino prevođenje na inovacijski kolosijek, a samim time i viši životni standard stanovništva.

Nezavisnost vanjske politike Rusije proizlazi iz veličine njezinog teritorija, iz njenog jedinstvenog geopolitičkog položaja i višestoljetne povijesne  tradicije, iz kulture i samosvijesti našeg naroda.

Cilj je osiguravanje stabilnog rasta potencijala zemlje, a on se očito može postići samo u uvjetima međunarodne stabilnosti. Dakle, Rusija kao globalni igrač i stalni član Vijeća sigurnosti UN-a, ima obavezu zalaganja za osiguranje sveopćeg mira i sigurnosti, ali u isto vrijeme time rješava i ključno pitanje svojih vlastitih interesa.

U vezi s tim, mogu se čuti optužbe da je naša vanjska politika konzervativna i teži zadržavanju statusa quo koji se stalno mijenja, a takva pozicija je, kažu kritičari, unaprijed osuđena na neuspjeh. Međutim, takva interpretacija očigledno je izvrtanje ruske vanjskopolitičke doktrine.

Mi polazimo od toga da se svijet nalazi u stanju naglog zaokreta i da je stupio u doba dubinskih promjena čiji rezultat praktički nije moguće predvidjeti.

U takvoj situaciji jasno je da se moramo opredijeliti ili za zaoštravanje međukulturnih i međunacionalnih trenja koja prijete prerasti u otvoreni sukob, ili za unaprjeđivanje ravnopravnog dijaloga na principima uzajamnog poštovanja s ciljem da se među civilizacijama razviju odnosi partnerstva.

Mi čak ni hipotetski ne možemo razmatrati varijantu u kojoj bi Rusija bila „prikačena“ kao pratitelj uz nekog drugog ključnog igrača na međunarodnoj sceni.

Uvjereni smo da se može spriječiti prerastanje globalne konkurencije u sukob s primjenom sile, a najpouzdaniji način za to je neumoran rad na uspostavljanju kolektivnog liderstva vodećih država svijeta. To liderstvo treba biti reprezentativno i u geografskom i u civilizacijskom smislu.

Djelovanje ruske diplomacije usmjereno je na pružanje pozitivne podrške globalnim procesima s ciljem oblikovanja stabilnog policentričnog sustava međunarodnih odnosa i bilo bi idealno ako bi taj sustav mogao sam sebe regulirati. U tom procesu, Rusiji s pravom pripada uloga jednog od ključnih centara. Spremni smo za ozbiljan svestrani dijalog sa svim zainteresiranim partnerima, s tim da treba shvatiti da nitko ne može imati monopol na istinu.

Rusija je privržena metodi mrežne diplomacije, a ta metoda podrazumijeva stvaranje fleksibilnih zajednica država u skladu sa zajedničkim interesima, s tim što jedna te ista država može biti članica raznih zajednica. BRICS je primjer uspješnog oblikovanja jedne takve zajednice u kojoj sudjeluju države s raznih kontinenata.

Naša zemlja 2013.-2015. predsjeda „Dvadesetoricom“, „Osmorkom“, ŠOS-om (Šangajskom organizacijom za suradnju) i BRICS-om te energično provodi liniju učinkovitijeg doprinosa svih tih formata jačanju upravljanja globalnim procesima. To je jedna od mnogih manifestacija multivektorskog karaktera vanjskopolitičkog pravca Ruske Federacije.

Rusija, u skladu sa svojom tradicijom, nastavlja igrati ulogu faktora ravnoteže u međunarodnim odnosima, a potrebu za takvom ulogom potvrđuje većina naših partnera. To se ne objašnjava samo međunarodnim ugledom zemlje, nego i činjenicom da mi imamo vlastito mišljenje o onome što se događa u svijetu i to naše mišljenje temelji se na principima prava i pravednosti.

Sve veća privlačnost Rusije vezana je i za jačanje njezine „meke sile“, koja proizlazi iz njezinog bogatog kulturnog i duhovnog naslijeđa zajedno s jedinstvenim potencijalom dinamičnog razvoja, kao i iz produktivne suradnje s milijunima predstavnika ruskog kulturnog prostora diljem svijeta.

Moskva je uvjerena da u stavovima vodećih međunarodnih igrača prema najakutnijim problemima današnjice ipak ima više sličnosti nego razlika, posebice kada je riječ o njihovim konačnim ciljevima, a ne o taktici kojoj pribjegavaju u rješavanju tih problema. Danas je svima u interesu sužavanje zona međunarodnih i lokalnih konflikata, rješavanje problema neširenja oružja za masovno uništenje i sredstava za njegovu isporuku, kao i ograničavanje mogućnosti za djelovanje terorističkih i ekstremističkih grupa.

Dakle, riječ je o tome da konačno treba prijeći individualni ili grupni egoizam, ne samo na riječima, nego i na djelu i treba sagledati našu zajedničku odgovornost za sudbinu ljudske civilizacije.

Autor je Ministar vanjskih poslova Ruske Federacije.