Mesić o raspadu Jugoslavije: Narodi nisu krivi

Knjiga Stjepana Mesića „Kako je srušena Jugoslavija“, napisana na svježem tragu događaja s početka devedesetih, postala je nakon dvadeset godina dostupna i na ruskom jeziku. Na prezentaciji ruskog prijevoda knjige, koju je u Moskvi osobno predstavio sam autor, nazočili su predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova Rusije, veleposlanstva Republike Hrvatske u Rusiji, a također i novinari te suradnici na nekoliko moskovskih fakulteta.

Bez obzira na to što se knjiga u većoj mjeri zapravo sastoji od uspomena čovjeka, koji je bio svjedok raspada Jugoslavije, ona u Rusiji nije samo prihvaćena kao umjetničko djelo u žanru memoara nego kao i vrijedni povijesni dokument. Čak štoviše, ruski povjesničari i stručnjaci za područje Balkana ističu njezinu aktualnost, nazivajući je „jedinstvenim geopolitičkim ogledalom za većinu višenacionalnih država“. Tako je profesor Moskovskog državnog instituta za međunarodne odnose Sergej Grizunov primijetio, komentirajući objavljivanje knjige u ruskom prijevodu, kako je ona svojevrsna „analiza koja može upozoriti mnogobrojne vruće glave na bezbrojne moguće pogreške“. 

Iznoseći svoje mišljenje o uzrocima tragičnih događaja u SFRJ-u, Mesić je posegnuo za širokom analizom događaja koji su prethodili raspadu države. Bilo je samo pitanje vremena, prema njegovu mišljenju, kad će se raspasti Jugoslavija, jer se ona kao cjelina održavala zahvaljujući trima integracijskim čimbenicima: karizmom i političkom voljom Josipa Broza Tita, jedinstvenom komunističkom partijom te jugoslavenskom vojskom. Kad su ti čimbenici počeli jedan za drugim nestajati, na smjenu nisu došli novi sporazumi te je to u konačnici i dovelo do raspada države.  

Rat je, prema Mesiću, bio jedina varijanta razvoja događaja, koju nije priželjkivala ni jedna od strana. U njegovoj knjizi govori se detaljno o tome kako se on, kao predsjednik predsjedništva SFR Jugoslavije, zalagao za konfederalni model po kojem bi sve republike proglasile neovisnost i istodobno sklopile ugovor o konfederaciji na pet godina. Nažalost, takav sporazum nije nikad prihvaćen.

U svojem je govoru Mesić posebno istaknuo da krivica za ratne zločine, koji su počinjeni početkom devedesetih, mora biti individualizirana. U tom smislu, Mesić ocjenjuje Haaški tribunal prije svega kao sredstvo individualizacije krivice za ratne zločine. Priznajući da ih je bilo i na jednoj i na drugoj zaraćenoj strani, bivši predsjednik Hrvatske izrazio je uvjerenje da za njih moraju odgovarati oni koji su ih zapovjedali i činili. Na taj način skinut će se, prema mišljenju Mesića, breme krivice s naroda, koje sprječava da se poprave odnosi na području bivše Jugoslavije.   

Budućnost cijele Jugoistočne Europe Mesić povezuje isključivo s Europskom Unijom. Ne samo da će takav političko-ekonomski savez, prema njegovu mišljenju, ukinuti radikalni nacionalizam i vojne aktivnosti kao relevantne političke čimbenike unutar Europe, nego će i postati primjer za kojim će se povesti druge države i kontinenti. I samo takva ujedinjena Europa, prema njegovu uvjerenju, može postati punopravni partner za Rusiju i druge države. 

Izvor: Vjačeslav Dumčev.

„Uvijek sam bio pristaša europske integracije, ali i suradništva s Rusijom“, izjavio je Mesić, istaknuvši da će prekid odnosa između Rusije i Europe nanijeti novu veliku štetu.

Mesić smatra da su se svi europski ratovi vodili radi osvajanja novih teritorija. Dakle, jednom kad granice između pojedinačnih država izgube unutar ujedinjene Europe sadašnji značaj, nitko više neće imati ambicija da ih mijenja. Tad će Europa postati harmonično „jedinstvo različitosti“, a tragični događaji iz devedestih godina više se nikad neće ponoviti. I iako Mesićeva knjiga ne daje jednoznačni odgovor na pitanje tko je kriv za tako krvav raspad Jugoslavije, ona ipak daje mogućnost za oblikovanje vlastitih stavova i ocjenjivanje događaja tih godina. Sad takvu mogućnost imaju i ruski čitatelji.