Smrt „Kremaljskog kuma“: kraj epohe 90-ih

Čovjek koji je krajem prošlog stoljeća postao poznat kao „Kremaljski kum“ zbog vještog korištenja poluga vlasti u rješavanju političkih i poslovnih pitanja, majstor za lukave političke kombinacije, oštrouman i pronicljiv, pred smrt već više nije imao nekadašnji politički i financijski utjecaj, a posljednjih godina se u medijima njegovo ime spominjalo uglavnom u vezi sa skandalima oko podjele dionica i neuspješnim sudskim sporovima s bivšim poslovnim partnerima.

Karijera Berezovskog prije početka 1990-ih bila je sasvim tipična za čovjeka iz sovjetskih znanstvenih krugova. Rođen je u Moskvi 1945., krajem 1960-ih se kao matematičar po obrazovanju počeo baviti problemima sistema upravljanja, da bi u svojoj 37. godini obranio doktorsku disertaciju, a u 45. postao dopisni član Akademije znanosti.

Liberalizacija ekonomskog režima u SSSR-u krajem 1980-ih pružila je nove mogućnosti, prema kojima Berezovski nije ostao ravnodušan. Iskoristio je svoje osobne kontakte s rukovodstvom sovjetskog automobilskog giganta „VAZ“ i 1989. je zauzeo mjesto direktora zajedničkog poduzeća „LogoVAZ“.

Postavivši tako temelj svog financijskog carstva, Berezovski se počeo aktivno „igrati“ politike. Uspio je približiti se Kremlju, što mu je omogućilo da sudjeluje u takozvanim „založnim“ aukcijama 1995, tj. u seriji transakcija čiji je rezultat bila privatizacija nekoliko najkrupnijih ruskih poduzeća, prije svega naftnih i metalurških, koja su postala vlasništvo izabranih financijskih grupa. Grupi Berezovskog pripala je kompanija „Sibnjeft“ – pravi dragulj u njegovoj kruni.

Pored toga Berezovski je bio zainteresiran i za kompaniju „Aeroflot“, ali se to interesiranje završilo pokretanjem krivičnog postupka protiv njega, jer su vlasti smatrale da je Berezovski preko svojih ljudi pokušao privatizirati financijske tokove avioprijevoznika bez formalne privatizacije, što je nanijelo financijsku štetu interesima države. Poslije nekoliko godina sudskog pretresa Berezovski je 2007. u odsustvu osuđen na šest godina zatvora.

Berezovski je uvijek govorio da posjeduje nekoliko milijardi dolara, ali nikada nije službeno objavio vrijednost svojih dionica. U posljednjih nekoliko mjeseci njegovog života novine su puno pisale o tome kako je biznismen prinuđen rasprodavati svoje dionice da bi mogao isplatiti dugove partnerima, sudovima i bivšim ženama.

Političar...

Politički utjecaj Berezovskog nekoliko puta je konvertiran u razne državne funkcije. Bio je zamjenik tajnika Vijeća sigurnosti Ruske Federacije 1996.-1997., izvršni tajnik Zajednice nezavisnih država 1998.-1999. i zastupnik Državne Dume 1999.-2000.

Pretpostavlja se da je upravo Berezovski pomogao Borisu Jeljcinu da 1996. ponovo pobjedi na predsjedničkim izborima.

Berezovski je 1999. postao zastupnik donjeg doma ruskog parlamenta, ali se u Dumi zadržao manje od godinu dana. Najprije se odrekao poslaničkog mandata, a zatim je otišao u London, gdje je dobio politički azil.

On je svoj odlazak objašnjavao nesuglasicama s Putinom, kojega je u početku bezrezervno podržao, a zatim je navodno shvatio da novi predsjednik „vodi Rusiju pogrešnim putem“.

Politolozi su bijeg Berezovskog objašnjavali time što su njegovi pokušaji da zadrži svoj utjecaj na odluke Kremlja naišli na odlučan otpor.

Završena epoha

Irina Hakamada uvjerena da se smrt Berezovskog neće odraziti na društvenopolitički život Rusije: „Njegovo ime je mitologizirano. On je bio glavni junak afera i provokacija, pa prema tome sa smrću glavnog junaka odlazi u prošlost i sav taj medijski sadržaj.“

S Hakamadom se slaže Aleksej Makarkin, zamjenik generalnog direktora Centra za istraživanje političkih tehnologija: „Berezovski je odavno na periferiji ruskog društvenopolitičkog života. On u proteklim desetljećima nije imao nikakvog utjecaja na procese u društvu... Društvo sada nije baš zainteresirano za ličnost Berezovskog“, smatra Makarkin.

Suborac Berezovskog Aleksandar Goldfarb, rukovoditelj međunarodnog Fonda građanskih sloboda, smatra da u Rusiji danas ne postoji sfera društvenog života u kojoj Berezovski nije ostavio svoj trag. „Ali ipak je najvažniji njegov primjer osobnog uspjeha. Za mnoge je on simbol čovjeka koji je postigao takav uspjeh na ruševinama države“, kaže Goldfarb.

„Njegov odlazak je u izvjesnoj mjeri simboličan. To je kraj epohe 90-ih“, rezimira Aleksej Mitrofanov, zastupnik Državne Dume i šef odbora Dume za medije i informacijsku politiku.

Sa smrću Berezovskog zaista je u prošlost otišla čitava epoha: „povijesna, avanturistička, odvažna, podmukla, sveobuhvatna, plitka i nepromišljena“ – tako je tu epohu okarakterizirao publicist Aleksandar Arhangelski. „O takvim ljudima se za njihovog života priča s gnijevom, a poslije smrti se o njima pišu knjige i snimaju filmovi“, dodao je Arhangelski.