Preminuo Hugo Chavez

Petog ožujka od raka je preminuo predsjednik Venezuele Hugo Chavez, jedan od najistaknutijih i najkontroverznijih svjetskih lidera, koji je na čelu države bio od 1999.

To je na nacionalnoj televiziji objavio potpredsjednik Nicolas Maduro. Prema Ustavu, predsjednički se izbori trebaju održati u narednih 30 dana.

Chavez je preminuo u svojoj 58. godini u vojnoj bolnici glavnog grada Caracasa, kamo je sredinom veljače premješten sa Kube, gdje je dva mjeseca bio na terapiji.

Odnosi Rusije i njezinog glavnog saveznika u Latinskoj Americi na prekretnici
Politička neizvjesnost u Venezueli može imati duboke posljedice za politiku Moskve u Južnoj Americi. Upravo su zahvaljujući Hugu Chavezu, čiji povratak u politiku zavisi o kubanskim liječnicima, Rusiji otvorena vrata za osjetljive vojne i energetske projekte u regiji.

Svoju bolest objelodanio je u srpnju 2011, i u tom trenutku je Chavezu, prema mišljenju njegovog liječnika Salvadora Navarrete, bilo ostalo još oko dvije godine života.

Chavez je u listopadu 2012. četvrti put pobijedio na predsjedničkim izborima, ali inauguracija nije održana zbog bolesti. Ideju da u Venezueli izgradi „socijalizam 21. stoljeća“ Hugo Chavez neće sam provesti do kraja.

Hugo Chavez će u povijest ući zahvaljujući ambicioznim pokušajima da u Latinskoj Americi stvori moćnu antiimperijalističku koaliciju. On je uputio otvoreni izazov Sjedinjenim Američkim Državama, glavnom trgovinskom partneru svoje zemlje, tako što je nacionalizirao naftne kompanije Exxon Mobil, ConocoPhillips i Chevron, a usput i banke, rudnike zlata, elektrane, itd. Predsjednika SAD-a Obamu Chavez je jednom nazvao klaunom, a njegovog prethodnika Busha vragom.

Vršitelj dužnosti predsjednika Venezuele, 50-godišnji Nicolas Maduro, kojega je Chavez pred odlazak na liječenje u Havanu označio kao svog nasljednika, gotovo je veći protivnik Amerike od samog Chaveza i najvjerojatnije će nastaviti njegovu liniju. U slučaju da on pobijedi na prijevremenim predsjedničkim izborima, Moskva u potpunosti može računati na očuvanje prijateljskih odnosa s Caracasom.

Maduro je vjerni Chavezov sljedbenik. Od običnog vozača autobusa 1990-ih i aktivista sindikata radnika metroa on je dospio do ministra vanjskih poslova i potpredsjednika svoje zemlje.

Politička karijera samog Chaveza počela je neuspjelim pokušajem vojnog puča 1992, izazvanog nezadovoljstvom ekonomske politike koju je tada provodilo rukovodstvo Venezuele. Kada je poslije dvije godine zatvora izašao na slobodu, potpukovnik Chavez osnovao je socijaldemokratski „Pokret za petu republiku“. Četiri godine kasnije prvi put je pobijedio na predsjedničkim izborima.

Chavez je 2002. uspješno prebrodio pokušaj prevrata, a 2004. referendum za opoziv predsjednika, da bi 2005. zauzeo smjer izgradnje „socijalizma 21. stoljeća“.

Sredinom 2000-ih pristupio je formiranju antiimperijalističke fronte, najavivši stvaranje „osovine dobra“ s Kubom i Bolivijom, svojim najbližim saveznicima.

Upravo tada počelo je aktivno zbližavanje Caracasa i Moskve, uglavnom u vojno-tehničkoj sferi. Taj je proces ubrzan 2006, kada je SAD prestao isporučivati Venezueli naoružanje i neophodne rezervne dijelove.

„Venezuela je Rusiji otvorila vrata u Latinsku Ameriku time što je masovno kupovala rusko naoružanje i omogućila ruskim kompanijama da sudjeluju u eksploataciji nafte i plina, kao i u brojnim drugim projektima“, kaže Vladimir Sudarev, zamjenik direktora Instituta za Latinsku Ameriku Ruske akademije znanosti.

Caracas je od 2005. do 2007. kupio 24 lovačka aviona Su-30 MK2, više od 50 helikoptera Mi-17V, Mi-35M i Mi-26T, 12 protuavionskih raketnih sustava Tor-M1, kao i sto tisuća automata „Kalašnjikov“. Početkom 2012. narudžbe Venezuele procijenjene su na 6-7 milijardi dolara (ne računajući kredit od 4 milijarde dolara, koji je Caracas dobio za razvoj vojno-tehničke suradnje)

„Što se tiče vojno-tehničke sfere, tu je već dostignut plafon“, smatra Sudarev. „Venezuela je zadovoljila svoje potrebe za naoružanjem, a i Rusija ne treba biti pretjerano zainteresirana za prodaju oružja kako je ne bi optužili za poticanje utrke u naoružavanju u Latinskoj Americi.“

Energetika je još jedna važna sfera suradnje s Rusijom. Državna naftna kompanija Venezuele PDVSA i „Nacionalni naftni konzorcij“ čiji su osnivači pet najvećih naftnih kompanija Rusije, potpisali su 2010. sporazum o izgradnji bloka Hunin-6 u slivu rijeke Orinoco, u pojasu najveće koncentracije nafte i bitumena na svijetu. Eksploatacija nafte započeta je u rujnu prošle godine.

„Rosnjeft“ planira kroz dvije godine započeti industrijalizaciju nalazišta Carabobo-2 na istom području. Obim eksploatacije u svakom nalazištu iznosi 450 tisuća barela dnevno. Kompanija „Inter RAO“ planira u Venezueli izgraditi termoelektranu na naftni koks snage 300 MW.

„Upravo je Chavez donosio takve istinski važne odluke, i upravo je on stvarao povoljnu klimu za ruske energetičare i industrijalce“, kaže Vladimir Sudarev.

Prijevremeni predsjednički izbori trebaju biti održani u roku od 30 dana poslije Chavezove smrti. Vladimir Sudarev smatra da je u ovom trenutku najvjerojatnija pobjeda Nicolasa Madura.

„Opozicija je u izvjesnom smislu pokazala mišiće u listopadu, kada je Capriles dobio 45% glasova (tada je Chavez dobio 54,5%), ali u ovom trenutku je razjedinjena, nema jedinstvenog kandidata, dok pristalice Chaveza u potpunosti kontroliraju informativni prostor“, ističe stručnjak.

Opoziciji ide u prilog pogoršavanje ekonomske situacije. U 2012. godini inflacija je iznosila čak 21%. Vlada Venezuele početkom veljače devalvirala je bolivar za 32%, sa 4,3 na 6,3 u odnosu na američki dolar.

„To ugrožava prije svega siromašnije slojeve stanovništva, a upravo su oni Chavezova socijalna baza“, kaže Sudarev.

Ako na vlast dođe opozicija, politička klima možda više neće biti tako povoljna za ruske kompanije, jer je stvaranje takve klime u velikoj mjeri Chavezova zasluga. „Ali to nikako ne znači da će biti raskinuti svi ugovori i da će naše kompanije biti izbačene iz Venezuele. I opozicija poštuje međunarodno pravo“, kaže Sudarev. „Možda će neki ugovori biti zamrznuti, ali mislim da Rusija neće otići iz Venezuele, jer ni sama opozicija nije za to zainteresirana“.