Koncept je bio pripremljen u skladu s naredbom predsjednika od 7. svibnja 2012.

„Rusija će i dalje imati aktivnu i konstruktivnu ulogu u međunarodnim poslovima... Njezin položaj i autoritet u svijetu će jačati“, istaknuo je Putin.

Po njegovim riječima, osnovni principi vanjske politike RF ostat će nepromijenjeni.

„To su, prije svega, otvorenost, sposobnost predviđanja budućnosti, pragmatičnost, usmjerenost na postizanje i očuvanje nacionalnih interesa, s naglaskom na izbjegavanje konflikata“, priopćio je predsjednik.

„Rusija želi stvoriti povoljne uvjete za realizaciju ciljeva bitnih za unutrašnji razvoj zemlje, kao i za ostvarivanje socijalnih i ekonomskih ciljeva“, nastavio je lider države.

„Bezuvjetno, to će biti provedeno pod okriljem UN-a i uz poštovanje međunarodnog prava“, dodao je predsjednik.

U dokumentu je jasno istaknuto da je svijet mjesto međusobnog djelovanja, a preciznije i mjesto sukoba i konkurencije različitih nacionalnih identiteta.

U novom konceptu vanjske politike uzete su u obzir sve promjene do kojih je došlo u svijetu u posljednjih nekoliko godina. Vladimir Putin ih je ukratko iznio: „Svjetska financijska i ekonomska kriza, koja sve nas ne ostavlja na miru, preraspodjela ravnoteže snaga u svijetu, sve veće zaoštravanje turbulentnosti u regiji Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike, povećanje značaja kulturno-civilizacijske dimenzije konkurencije u svijetu“.

„U konceptu se naglašava korištenje suvremenih formi i metoda u vanjskopolitičkim aktivnostima, uključujući ekonomsku diplomaciju, uvođenje elemenata takozvane „meke sile“, vješto uključivanje u globalne informacijske tokove“, naglasio je Putin.

Komentar

Fjodor Lukjanov, šef Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku Rusije

Fjodor Lukjanov. Izvor: Rossijskaja gazeta.

Kada je riječ o prioritetima ruske vanjske politike, sastavljen je dosta precizniji sustav prioriteta. To se, prije svega, odnosi na odnose sa zemljama na postsovjetskom prostoru. U ovom dokumentu, važnost suradnje sa zemljama Zajednice nezavisnih država (ZND) definirana je jasnije i određenije, sa stanovišta vanjskopolitičkih prioriteta. Ističe se neophodnost jačanja Euroazijske unije, svestranih veza na postsovjetskom prostoru, iz čega se može izvući zaključak: iz balansa ruskog pristupa globalnim i regionalnim problemima izdvajaju se odnosi s najbližim susjedima.

Što se tiče odnosa sa zemljama Zapada, posebno se ističe pragmatičnost – jačanje ekonomskog potencijala Rusije.

Potrebno je obratiti pažnju na to da odnosi sa zapadnim zemljama, kao i ranije, kotiraju visoko na ljestvici ruskih vanjskopolitičkih prioriteta, iako su aktivno vođeni razgovori u društvu o neophodnosti preorijjentacije ruske diplomacije na azijsku regiju. Prije svega to su zemlje ZND, zatim Zapad i tek na kraju - azijski vektor suradnje.

Uključivanje pojma „meke sile“ se izdavaja među novim pozicijama ovog koncepta, a ona u stvari predstavlja projekciju vlastitog identiteta na druge zemlje i ostatak svijeta.

Smatram da je na ton kojim je napisan ovaj koncept utjecala teza da je svijet prepun prijetnji. U dokumentu se posebno ističe da definiranje i prognoziranje postojećih političkih rizika postaje izuzetno komplicirano, a ponekad i gotovo nemoguće. Pritom, veoma važni postaju temeljni pojmovi, koji se tiču svake zemlje. Na primjer, pojam „nacionalnog identiteta“.

Današnja globalna sigurnost u velikoj mjeri ovisi o utemeljenju ovog pojma, njegove formulacije i jasnosti. U dokumentu je jasno istaknuto da je svijet mjesto međusobnog djelovanja, a preciznije i mjesto sukoba i konkurencije različitih nacionalnih identiteta. Po mom mišljenju, u tome je razlika između novog koncepta ruske vanjske politike i onoga što je do sada provođeno.

Tijekom dugog vremenskog perioda, ruska diplomacija, odnosno ruska vlast, obraćala je posebnu pažnju na pragmatičnost: što manje ideologije, a što više konkretnih poslova i interesa. Dakle, trenutno se odvija preosmišljavanje koncepta. Slažem se da je pragmatičnost bitna, međutim, vanjska politika se ne može razvijati bez određene vrijednosno-idejne osnove.

U ovoj etapi, pitanje formiranja konkretnih principa takvog identiteta ostaje otvoreno.

Određene su samo njegove konture i skice.

Uključivanje pojma „meke sile“ se izdvaja među novim pozicijama ovog koncepta, a ona u stvari predstavlja projekciju vlastitog identiteta na druge zemlje i ostatak svijeta. Tako velika pažnja koja se posvećuje „mekoj sili“ indirektno svjedoči o tome da je Rusija odlučna formirati svoju idejno-moralnu „prtljagu“, s ciljem da ga predlaže kao alternativu na svjetskoj burzi vrijednosti. Ekonomija se pritom ne stavlja u drugi plan.

Ruska diplomacija, kako je izloženo u konceptu, nastavlja, kao i ranije, aktivno raditi na unapređenju ruskih nacionalnih ekonomskih interesa. Ovo postaje posebno aktualno, budući da je danas nizak rizik od rata većih razmjera i mogućnost da do njega dođe mala, zaoštravaju se drugi oblici sukobljavanja, naročito borba za ekonomski utjecaj.