Političke igre Erdogana u Rusiji i na Balkanu

Getty Images / Fotobank.

Getty Images / Fotobank.

Turska ne treba napraviti grešku kao što je to bilo u prošlosti, i udaljiti se iz susjednih regija u korist atraktivnosti Zapadne Europe i međuregionalnih alijansi. Turska koja nije u stanju da utječe na razvoj situacije na Balkanu, na Kavkazu i Bliskom Istoku, ne može ni očuvati vlastitu cjelovitost u tako delikatnom geopolitičkom prostoru, ni otvoriti se prema svijetu.

Treba pokušati realizirati uz pomoć bilateralnih sporazuma plan maksimalnog pomaka u stranu zapada na razini Balkana na vojnoj liniji sigurnosti formiranoj u Istočnoj Trakiji u epohu hladnog rata.

Kavkaz na putu od Crnog mora k Dunavu jedna je od točaka oslonca balkanske strategije i u cjelini euroozijske strategije (Turske).

Što je ovo, izjave turskog ekstremista i nacionalista?

Moguće. Ali to su i citati iz knjige "Strateška dubina" izdane 2001. godine. Međunarodni položaj Turske profesora Ahmeta Davutoglua, aktualnog ministra vanjskih poslova i inspiratora turske međunarodne politike. Razumije se, učeni profesor razmatra i druga pitanja među kojima je mnogo puta spomenuta teza: Nema problema sa susjedima. Ali to ne isključuje u suštini to da se kao željeni ciljevi ističu preporođene i jarko izražene ekspanzionističke težnje Turske. I ne smije se poricati da je ono što je u knjizi bilo izraženo kao hipoteza danas kamen-temeljac djelovanja Turske na međunarodnoj sceni.

Razumije se, nitko ne poriče prava bilo koje države na vlastitu vanjsku politiku ili borbu za ostvarenje dominantne pozicije u zoni koju ona ubraja u svoje interese. Ali tada treba ocijeniti naše perspektive.

Nažalost, SAD i europske vlade, pod utjecajem momentalnih interesa, prave se da ne vide ili podcjenjuju scenarij ministra Davutoglua. Europske prijestolnice i dalje podilaze Turskoj, neke od njih joj čak obećavaju nemoguće stupanje u EU. Budući da, po njihovim izjavama, Turska, zahvaljujući umjerenom islamizmu, je most između kršćanskog i islamskog svijeta, između demokratske Europe i bliskoistočnih zemalja, u različitoj mjeri podložnih utjecaju arapskog proljeća. Računa se na to da će turska težnja k hegemoniji biti protuteža istoj takvoj iranskoj težnji.

Drugim riječima, svi se prave da ne primjećuju tanani turski bezobrazluk na Balkanu u zamjenu za iluzornu budućnost da se ubuduće vrate na Bliski Istok. A SAD kako bi ugodile Evropljanima zatvaraju oči na nepodčinjavanje Ankare. U nadi da iskoriste Tursku kako bi kao prvo zaustavili iransku ekspanziju, a kao drugo da napokoste Rusiji.

Pri tome, bez obzira na to što je Kremlju potpuno jasna uloga Turaka u sukobima na Kakvazu i u Centralnoj Aziji, on dozvoljava turskim kompanijama da uvećavaju utjecaj na rusku ekonomiju. Upravo turske kompanije su se u Rusiji pretvorile u velike koncerne. One rade kako u velikim gradovima centralne Rusije, tako i u republikama Kavkaza, gdje od milijardi rubalja koje Moskva investira u nadi da će se one umiriti, teče ogromna izgradnja.

Da li je netko razmišljao što će biti s aktualnim političkim ugledom Europe kada se Turska pretvori u veliki naftni i plinski čvor za isporuke nafte i plina u Europu? Da li je neko osmislio lingvističke, političke i kulturne posljedice masovnog pristustva firmi i kapitala Turske za zemlje bivše otomanske Porte i proturske zemlje? Ako je sve o čemu je pisao Davutoglu politički projekt Ankare, možemo li biti sigurni da će se sve što se čini sada ograničiti isključivo ekonomskim napretkom Anakre u regiji?

Naravno, Erdogan trenutno nema namjeru kidati političke i vojne odnose sa NATO-om. Tim prije što susjedstvo s konkurentom na Kavkazu, Rusijom, čini ove veze povoljnim za Anakru. Nije slučajno ministar više puta izjavljivao da njegovu strategiju nikako ne treba shvaćati kao nespojivu ili konfliktu u pogledu Zapada, posebno Europe. Pri tome je točno i to da suvremena Turska koju on podrazumijeva jest novo, suvremeno Otomansko carstvo. Koje s jedne strne može biti glavni zaštitnik arapskog Bliskog Istoka, a s druge ponovo steći vlastitu balkansku i srednjeazijsku dimenziju.

Ako ova analiza ne brine ni jednog političara, tim bolje za sve. Ako to nije tako, moguće je da će se još morati vratiti ovom razgovoru.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond: