Ruskinje u vojnoj službi ne maštaju o jurišu

Ruskinjama u vojnoj službi nikada službeno nije bilo zabranjeno sudjelovati u borbenim akcijama, kao što je to bio slučaj u američkoj vojsci. U ruskoj vojsci nema podijele na „borbene“ i „neborbene“ zadatke ovisno o spolu. Ako dama nosi epolete, zapovjednik ima pravo poslati je u juriš ili u rov na prvoj borbenoj liniji.

U posljednje vrijeme žene prolaze kroz istu vojnu obuku kao i muškarci, a ona obuhvaća pucanje iz vatrenog oružja, bacanje bombi, upravljanje motoriziranom tehnikom i vježbe suočavanja s protivničkim tenkom. Dame nose uniformu kao i ostali vojnici, ali ni na poligonima se ne zaboravljaju lagano našminkati i staviti naušnice. Zapovjednici uglavnom dopuštaju to neznatno odstupanje od propisa.

Ni u ostalim sferama vojnog života one nemaju nikakvih olakšica. U patrolu i na dežurstva žene odlaze isto kao i muškarci. Od njih se zahtjeva strogo poštovanje pravila službe. Za prijestupe ih ipak ne kažnjavaju pritvorom i ne tjeraju ih da pod punom ratnom opremom trče nekoliko krugova oko stadiona. Ovo posljednje često se prakticira u vojsci SAD-a.

Međutim, u ruskoj vojsci uvijek se poštovao prešutni džentlmenski dogovor: nježniji spol treba, koliko god je moguće, štititi od opasnosti, naročito u situacijama opasnim po život. Budući da Ministarstvo obrane RF nije izdalo ni jednu naredbu po kojoj bi dame bile oslobođene od slanja u rat, one su sa svojim jedinicama i štabovima odlazile na Kavkaz, u bivšu Jugoslaviju i na druga područja, gdje su postojali oružani sukobi; pa ipak, vojakinje ili časnice praktički se ne susreću u borbenim formacijama. Poštuje se spomenuto pravilo: žena može služiti u štabu, raditi na komunikacijama ili u pokretnoj vojnoj bolnici, a na prvu borbenu liniju ne mora ići. Svoje glave će mecima izložiti muškarci.

Želja za odlaskom na prvu liniju fronta može se susreti, izgleda, samo na filmu: Jane sanja o sudjelovanju u borbenoj operaciji. U životu je sve drugačije. Kada osjete sav užas, krv i prljavštinu rata, čega ima dovoljno čak i u pozadini, ruske žene najčešće ne maštaju o jurišu.

Zašto su se žene u američkoj vojsci toliko trudile izjednačiti s muškarcima i ravnopravno sudjelovati u borbenim akcijama? Odgovor na to pitanje očito treba tražiti u specifičnom mentalnom sklopu Amerikanaca i u kadrovskoj praksi Pentagona. Prekooceanske dame izričito odbijaju da ih muškarci štite, pa čak i u ratu. One su tako odgojene. Osim toga, vojna karijera žene u SAD-u ozbiljno je ugrožena ako u dosjeu nema podataka o njezinom sudjelovanju u borbenim operacijama. Zato Amerikanke toliko žele sudjelovati u borbi.

Video: Vojnikinje bacaju granate, pucaju iz automatskog oružja i bacaju se pod tenk

Naše žene i djevojke ne plaše se takvih službeno-borbenih ograničenja. Najbolje među njima mogu dobiti činove i napredovati u službi čak i ako izbjegnu rovove na fronti. Prema podacima Ministarstva obrane, u ruskoj vojsci prošle je godine bilo tridesetak „pukovnika u suknjama“. One su najčešće na dužnosti u štabovima i služe u logističkim jedinicama. Ima i žena koje su vodnici i zapovjednici baterija. Istina, malo ih je, i čine svega 1,5% damske vojske od 50 tisuća žena.