Ruski preventivni udar ako se Ukrajina odluči za "hrvatski scenarij"?

Porošenko na vojnom savjetovanju u selu Vodjane, Ukrajina, 24. lipnja 2016. /

Porošenko na vojnom savjetovanju u selu Vodjane, Ukrajina, 24. lipnja 2016. /

Reuters
Politolog Oleg Bondarenko, direktor Fonda za progresivnu politiku, govori o razvoju ukrajinskog konflikta i mogućoj reakciji Rusije. O čemu sanja Petar Porošenko?

Povodom Porošenkovog posjeta Sjedinjenim Američkim Državama administracija ukrajinskog predsjednika je, kao što se moglo i očekivati, izdala gomilu bravuroznih priopćenja o tome kako se pripremaju "vrlo važne odluke" između Washingtona i Kijeva. S druge strane, neki ukrajinski mediji su skrenuli pozornost na formalnost i ispraznost Trumpovog sastanka s Porošenkom.

Pa ipak, pojedine teme koje je ukrajinsko rukovodstvo pokrenulo u Washingtonu imaju određenog smisla. Primjerice, šef ukrajinskog Glavnog stožera Viktor Muženko je u prvom susretu s novim šefom Pentagona Jamesom Mattisom po tko zna koji put zamolio da se Ukrajini dostavi "letalno oružje", a Porošenko je po povratku iz Washingtona najavio da će SAD "do listopada" donijeti odluku o isporuci "obrambenog oružja" Kijevu. Doduše, Porošenko je poznat po svojoj sklonosti da sve preuveličava (blago rečeno).

U međuvremenu se u Donbasu ponovo razbuktava oružani sukob. "Žitno primirje" koje je sklopljeno 24. lipnja radi žetve pšenice već prve noći su prekršile ukrajinske oružane snage raketiranjem snaga samoobrane LNR-a. U tom kontekstu se pojavila informacija da su jedinice oružanih snaga Ukrajine na liniji razdvajanja neplanirano zamijenjene "dobrovoljačkim", tj. kaznenim bataljunima (poput bataljuna "Ajdar") koji su 2014. i 2015. godine intenzivno ratovali protiv civilnog stanovništva Donbasa. A inicijator ratne histerije i tajnik ukrajinskog Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Aleksandar Turčinov je izjavio da se vrše pripreme za proglašavanje ratnog stanja na jednom dijelu teritorija Ukrajine umjesto "Antiterorističke operacije" (ATO) koja je već svima dosadila.

Sve to upućuje na misao da će Porošenko uoči starta svoje predsjedničke kampanje pokušati vratiti Donbas silom, dogovorivši se o tome prethodno s Europom i Amerikancima, od kojih će službeno dobiti oružje. Što Rusija može poduzeti u tom slučaju?

Lavrov, Porošenko i Putin u Minsku 27. kolovoza 2014. / ReutersLavrov, Porošenko i Putin u Minsku 27. kolovoza 2014. / Reuters

Ukoliko se pojave pouzdane informacije o pripremi agresije usmjerene protiv civilnog stanovništva Donbasa s ciljem da se unište DNR i LNR, ne treba isključiti mogućnost da Rusija izvrši preventivno raketiranje vojnih jedinica Ukrajine. Drugim riječima, može biti provedena svojevrsna "operacija primoravanja na mir", poput one iz 2008. godine u Gruziji, kada je ruska vojska prisilila na mir Mihaila Saakašvilija, koji je također bio neobuzdani euroatlantski maštar, a danas se uglavio među ukrajinske opozicionare.

U Kijevu se odavno rado govori o "hrvatskom scenariju povratka Donbasa". Porošenko i njegovo okruženje sanjaju o takvoj operaciji. Kijevski lider se može upustiti u sličnu avanturu ukoliko budu uspješni pregovori o isporuci oružja, potpunom ignoriranju sporazuma iz Minska i prešutnoj europskoj suglasnosti. Međutim, tada s ruske strane u igru ​​mogu ući neočekivani akteri.

Gdje su granice moguće "preventivne reakcije" Moskve? To je pitanje o kojem odlučuje politički, a ne vojni vrh. U političkom smislu Rusiju može zanimati samo povijesni dio Ukrajine s lijeve strane Dnjepara, od Harkova do Hersona. Moskva se u Ukrajini suočava s odvraćanjem kolektivnog Zapada, i bolje je da se to odigrava na obali Dnjepra, nego na granici s Belgorodskom oblasti. To je sasvim normalna reakcija svake velike države kao nositelja civilizacije usmjerenaog na zaštitu vlastitog životnog prostora.

Opisani scenarij svakako nije nikakvo uputstvo po kojem treba djelovati, ali je očito da se on razmatra kao jedna od mogućih varijanti koja bi se mogla realizirati u krajnjem slučaju. Ako Kijev želi spriječiti takav scenarij, on mora sjesti za pregovarački stol s predstavnicima DNR-a i LNR-a i ispuniti famozni "sporazum iz Minska".

U ovom trenutku Europa ima dosta dobru "polugu" za vršenje pritisaka na Ukrajinu u vidu mogućnosti da obustavi važenje bezviznog režima. Ta "poluga" bi dobro došla ako bi se Bruxelles iznenada zainteresirao za uspostavu pravog mira u Donbasu. Prethodno bi Njemačka i Austrija (koje su se oštro usprotivile novom paketu američkih antiruskih sankcija) mogle ponuditi novi format za razmatranje realizacije sporazuma iz Minska, dok to nije učinio netko drugi.

Oleg Bondarenko je politolog, direktor ruskog centra Agencije strateških komunikacija.

Rusku verziju članka pročitajte ovdje.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće