Rusija ubrzano gradi neprobojni ešalonirani proturaketni bedem

Antej - 2500 /

Antej - 2500 /

Vitalij V. Kuzmin
Ruska vojska će do 2025. godine stvoriti praktički neprobojan sustav proturaketne obrane, koji će biti stvoren od tri osnovna ešalona. U osnovi će se ovi ešaloni sastojati iz perspektivnih borbenih sustava koji se nalaze pri kraju tehničkog razvoja. Prvi ešalon obrane će činiti raketni kompleks PRO ekstremno velikog dometa, u drugom ešalonu će se nalaziti raketni kompleks PZO/PRO srednjeg i velikog dometa, i u trećem ešalonu PZO kompleksi kratkog dometa.

Intenzivan rad na stvaranju jednog ovakvog ultra-sofisticiranog sustava obrane isprovociran je ubrzanom izgradnjom američkih proturaketnih baza na prostoru Istočne Europe. Naime, postoji opravdana sumnja da silosi u kojima se nalaze projektili namijenjeni presretanju ruskih strateških raketa vrlo lako mogu poslužiti i za smještaj napadnog oružja kakve su, npr., balističke rakete zemlja-zemlja srednjeg dometa. Sve ove rakete, poput interkontinentalnih balističkih raketa, mogu nositi nuklearne bojeve glave. Raketni silosi, u kojima se službeno nalaze antibalističke rakete Standard SM-3, mogu se s tehničke strane okvalificirati kao višenamjenski, tj. osposobljeni poslužiti za smještaj vrlo opasnog ofenzivnog oružja dometa do 5000km.

 

Projekt A-235 "Nudolj" kao osnovni strategijski štit

Prvi ešalon obrane (govorimo o sredstvima ekstremno velikog dometa) je baziran na koncepciji projekta A-135 "Amur". Naime, na bazi ovog kompleksa, koji je inače namijenjen neposrednoj obrani Moskve od nuklearnog napada, ruski konstruktori razvijaju kompleks A-235 "Nudolj". Ovaj projekt bi trebao biti gotov do 2020. godine. Za ovaj sustav su predviđena dva tipa antibalističkih raketa. Za oba tipa ovih raketa je predviđeno da mogu nositi atomske bojeve glave. Njihova snaga se kreće u rasponu od 10 kt - 2 Mt. Trenutno se ovaj sustav nalazi u fazi intenzivnih testiranja na raketnim poligonima u Kazahstanu.

"Nudolj" / Press Service"Nudolj" / Press Service

Prilikom integracije kompleksa PRO A-135 "Amur" su za njega konstruirane dvije rakete. Raketa oznake 53T6 "Gazela" - kratkog domet,a i raketa oznake 51T6 Azov - "Gorgona" velikog dometa. Početkom 2006. godine je započeo proces razoružanja ovog kompleksa raketama velikog dometa 51T6, uslijed isteka njihovog resursa. Od tada je A-135 "Amur" opremljen samo raketama 53T6 koje se nalaze u operativnom stanju. Ova raketa prema tehničkoj specifikaciji može presresti i uništiti balističke objekte na daljinama do 100 km, dok je zona uništenja cilja po visini do 30 km. Međutim, realni pokazatelji koji su dobiveni na kompleksnim tehničkim testiranjima ove rakete dokazali su da raketa 53T6 posjeduje znatno bolje sposobnosti od onih koji su prikazani u tehničkoj dokumentaciji prilikom njihovog atesta. Generalni konstruktor ovog kompleksa, ruski elektronički inženjer i stručnjak za radarsku elektorniku general A. G. Basistov, izjavio je da raketa 53T6 u odnosu na tvorničke podatke ima za 2,5 puta veći horizontalni, a za čak 3 puta veći vertikalni domet! To praktički znači da ova raketa, prema najnovijim operativnim procjenama, može presresti ciljeve do 250 km po daljini i do 90 km po visini.

Što se tiče rakete 51T6 "Gorgona", koja je, podsjećamo, namijenjena presretanju balističkih ciljeva na ekstremno velikim daljinama i visinama, ona se zbog isteka tehničkih resursa povukla iz operativne uporabe. Međutim, na ovim hiperbrzim raketama su u međuvremenu intenzivno radili ruski znanstvenici koji su htjeli ne samo iskoristiti njezin nesumnjivo visok potencijal, nego i s novim tehničkim rješenjima povećati njezine ukupne borbene mogućnosti. Prema podacima koji dolaze iz neimenovanih izvora iz VPK (vojno-industrijski kompleks), ruskim konstruktorima je pošlo za rukom stvoriti pravog "monstruma" od ove rakete. Naime, izvor operira informacijama da su tehničko-taktičke mogućnosti ove rakete naprosto fantastične. Prema tim podacima, operativna daljina uništenja balističkih ciljeva moderniziranom raketom 51T6 "Gorgona" iznosi čitavih 1500 km, dok je vertikalna zona uništenja dosegla 750 km! Dakle, ona nije sposobna samo presresti i uništiti balističke objekte, već i satelite u orbiti, te se s pravom može nazvati i "ubojicom satelita".

Izuzetno važna novina koju posjeduje A-235 "Nudolj", u odnosu na kompleks PRO A-135 "Amur", jest pokretljivost, mobilnost. Rakete se nalaze na transportnim platformama sličnim kao i kod kompleksa strategijske namjene "Topolj-M". Ranije su rakete bile stacionirane u raketnim silosima, što je značajno smanjivalo njihove operativno-taktičke mogućnosti. Kada se ovaj sustav usvoji u naoružanje i pokrene njegova serijska proizvodnja, očekuje se da do 2025. godine prvi ešalon obrane pokrije sve raketne koridore od strateškog značaja po teritoriju Ruske Federacije, i da ih s ostalim linijama obrane učini praktički neprobojnim.

 

Projekt "Prometej" - jamac hermetički zatvorenog neba

Srednji ešelon obrane će biti povjeren novom višenemenskom sustavu S-500 "Prometej". Zašto višenamjenskom? Pa zato što je S-500 "Prometej" namijenjen tome da se efektivno suprotstavi gotovo svim letećim objektima, u cjelokupnom svom dijapazonu, od interkontinentalnih balističkih raketa, čije bojeve glave dolaze iz svemira, pa sve do avio-bombi. Priča se da će S-500 biti sastavljen od 2 međusobno uvezana autonomna podsustava. Jednog koji je namijenjen izvršavanju zadataka koje imaju klasični PZO sustavi, i drugog koji će biti namijenjen proturaketnoj obrani. Takve mogućnosti će mu osigurati poseban set raketa koje se razvijaju za ovaj sustav. Jedna od njih nosi oznaku 40N6M, čiji horizontalni domet dostiže čitavih 600 km. Radi se o remek-djelu ruskih konstruktora, o jednoj izuzetno potentnoj raketi, koja za 3 puta premašuje maksimalni horizontalni domet američkog PRO sustava THAAD.

Pored gore spomenute rakete, za S-500 su predviđena još 2 tipa raketa 77N6-N i 77N6-N1 koje je razvila tvrtke "Fakel", a koje spadaju u kategoriju antibalističkih raketa koje su po svojim karakteristikama bliske raketi 53T6 "Gazela", a koja se nalazi u sastavu klasičnog sustava PRO A-135 "Amur". Ove rakete razvijaju izuzetno veliku brzinu prilikom svog leta, i spadaju u najbrže rakete takvog tipa na svijetu. Za razliku od američkog analoga THAAD, čija raketa leti brzinom od 1000 m/s, rakete ispaljene iz ruskog kompleksa S-500 "Prometej" dostizat će brzine od čitavih 3600 m/s! Zahvaljujući ovoj brzini, ruske rakete će moći obarati minijaturne balističke ciljeve čija brzina doseže 7000 m/s, što je misaona imenica za američke sustave PRO. Novi tipovi radara s aktivnom faznom radarskom rešetkom, koji će biti dio ovog kompleksa, omogućit će otkrivanje balističkih raketa na daljinama do 2000 km (a one s minimalnim radarskim odrazom EPR 0.1 m2 na daljinama do 1200km).

 

Pored Tora i Pancira ne može proletjeti ni igla 

I na kraju treba spomenuti i posljednji borbeni ešalon u sklopu ovog sustava, a koji će se sastojati uglavnom od sustava kratkog dometa. Njegov osnovni zadatak je borba protiv raketa zrak-zemlja, klasičnih i navođenih avio-bombi, proturadarskih raketa i ostalog visokopreciznog oružja posljednje generacije, aviona taktičke i lovačke avijacije, krstarećih raketa, helikoptera, bespilotnih letjelica itd. Gledajući složenost pobrojenih zadataka, najbolje oruđe za njihovo uspješno rješavanje pripada raketnom kompleksu kratkog dometa PZO "Tor-M2".

Kompleks PZO "Tor-M2" posjeduje visok stupanj automatizacije kompletnog procesa od otkrivanja cilja, njihove selekcije, pa sve do trenutka njihovog gađanja, tj. uništenja. Kompjuter koji je dio ovog kompleksa vrši odabir najopasnijih zračnih ciljeva, provodi njihovo permanentno praćenje i vrši njegovo gađanje čim uđu u zonu dometa rakete. Osnovno oružje po kojoj je "Tor" prepoznatljiv jesu njegove rakete. Radi se o izuzetno agilnim raketama koje su sposobne manevriraju pod opterećenjem do 30 g, pri čemu razvijaju brzinu od oko 3000 km/h. Ovakve letne sposobnosti rakete omogućuju izvršavanje širokog spektra različitih zadataka. Rakete su pohranjene u vertikalne spremnike, što omogućava djelovanje u svim pravcima (krug 360 st.) Horizontalni domet ovih raketa je do 15 km, dok je po visini raketa sposobna uništiti cilj koji leti 10 km visoko od tla.

Pored raketnog kompleksa "Tor-M2", ruski konstruktori su razvili i hibridni, topovsko-raketni kompleks PZO "Pancir-S2". Ovaj kompleks se u jedinicama ruske vojske pojavio 2015. godine. Odlikuje ga izuzetno kratko vrijeme reakcije, od otkrivanja cilja pa do djelovanja po njemu. Ovaj proces traje svega nekoliko sekundi, dok je vrijeme između lansiranja 2 rakete 1,5 sekundi. Po ovim parametrima "Pancir-S2" nema dostojnog suparnika u svijetu. Pored obaranja zrakoplova i helikoptera, njegova posebna poslastica su bespilotne letjelice i krstareće rakete, kao i ostali tipovi visokopreciznog zrakoplovnog oružja čija brzina doseže 1000 m/s. Ciljeve koji imaju smanjenu radarsku reflektivnost i koji su praktički nevidljivi EPR 0.03-0.06 m2 ovaj kompleks uništava s visokim stupnjem uspješnosti (0.7 s jednom raketom, 0.99 s dvije rakete). Zona uništenja ciljeva je 20 km po daljini i 15 km po visini. Pored raketa kojima je opremljen ovaj sustav, tu se nalaze i spareni automatski topovi 2A38 u kal. 30 mm borbene kadence od 5000 granata u minuti. Borbeni komplet jednog kompleksa "Pancir-S2" se sastoji od 12 raketa i 1400 granata spremnih za neposredno korištenje.