Veleposlanik RF: Čudovišno je izjednačavati SSSR s nacističkom Njemačkom

Vedran Benović
Autorski komentar veleposlanika Rusije u Hrvatskoj Anvara Azimova na članak veleposlanika Poljske o ulozi SSSR-a u Drugom svjetskom ratu.

Ocjene fašizma i totalitarizma koje je moj uvaženi kolega, veleposlanik Poljske, iznio u članku u novinama Jutarnji list tiču se vrlo osjetljivih pitanja rusko-poljskih odnosa. Naša povijest, naravno, nije jednostavna, no u njoj se, ako to želite, može pronaći mnogo toga dobroga, a na problematična se pitanja može gledati i odmjerenije – ovisi o tome što je cilj – zbližavanje naših zemalja ili jačanje neprijateljstva među njima.

Ja ne negiram Staljinove zločine i činjenicu da je pakt Molotov-Ribbentrop potpisan. No dajte da se jednostavno zamislimo nad time kakvu je alternativu SSSR imao 1939. godine? Njemačka je bila glavna prijetnja Sovjetskom Savezu. Engleska i Francuska su, po mišljenju sovjetskog rukovodstva, nastojale Hitlerovu agresiju usmjeriti na istok – radi toga su Hitleru dale Čehoslovačku. Poljska se protivila svim inicijativama Moskve po pitanju izgradnje sustava kolektivne sigurnosti u Europi, a uz to je u jesen 1938. godine sudjelovala u podjeli Čehoslovačke. Bilo je dobro poznato da su vladajući krugovi u Poljskoj sanjali o „Velikoj Poljskoj od mora do mora“, i u Moskvi su se bojali zajedničke njemačko-poljske invazije. Osim toga, datum njemačkog napada na Poljsku, 1. rujna 1939. godine, bio je utvrđen davno prije potpisivanja pakta Molotov-Ribbentrop, i akcije SSSR-a više nisu igrale nikakvu ulogu u Hitlerovom pokretanju Drugog svjetskog rata.

Za nas je čudovišno kada se između fašističke Njemačke i SSSR-a stavlja znak jednakosti. U skladu s planovima rukovodstva Trećeg Reicha Poljska kao država na tom tlu nije trebala postojati – njezin teritorij bio je namijenjen za njemačku kolonizaciju, a Poljaci su kao rasno inferiorni podlijegali preseljenju ili uništenju. SSSR je teoretski mogao i ne oslobađati Poljsku i zaustaviti se 1944. godine na granici. U tom bi slučaju milijuni sovjetskih vojnika i časnika koji su poginuli za oslobođenje Poljske i drugih zemalja Istočne Europe ostali živi. Velika je vjerojatnost da danas Poljske uopće ne bi bilo.

U vrijeme tzv. „sovjetske okupacije“ Poljska je dobila iznimno povoljne trenutne granice, uključujući bivše njemačke zemlje na zapadu i sjeveru, u kojima poljski narod živi u uvjetima najviše nacionalne homogenosti. Kao netko tko je proživio te godine, kažem da su se u SSSR-u ulagali znatni napori kako bi se naši narodi zbližili i kako bi se ojačali prijateljski odnosi, na području gospodarskih odnosa SSSR je radi Poljske podnio ogromne troškove. Nije li to bolje nego uvjeravati ljude da smo uvijek bili u sukobu i da smo na to vječno osuđeni?

Danas pozivamo poljske vlasti da zaustave skrnavljenje i demontažu spomenika posvećenih 600 tisuća poginulih sovjetskih vojnika i časnika koji su oslobađali Poljsku. Oni nisu, poput fašista, došli porobljavati i uništavati. Oni su se borili protiv onih koji su ubijali Poljake. I pogibali su za Poljake. Za milijune obitelji bivšeg SSSR-a sjećanje na njih je svetinja. Dovoljno je pokazati poštovanje prema poginulima. Tražimo li zaista previše?