Tijekom događanja povodom obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, u Bruxellesu i drugim glavnim gradovima zemalja članica EU još se jednom pokušao postaviti znak jednakosti između nacističke Njemačke, koja je zemlja-agresor, i SSSR-a, čiji su narodi primili najsnažniji udarac fašizma i postavili pouzdanu prepreku na putu mizantropske ideologije koja je prijetila uništiti našu civilizaciju. I premda se SSSR-u ne pripisuje otvoreno jednaka odgovornost za izbijanje Drugog svjetskog rata kao nacističkoj Njemačkoj, pokušaji falsificiranja povijesti i ishoda ovog rata nastavljaju se.
Negiraju se činjenice i značaj rušenja nacističkog režima i oslobađanja Europe od strane Sovjetskog Saveza, jer su, navodno, poslije Drugog svjetskog rata mnogi narodi Srednje i Istočne Europe nastavili trpjeti druge totalitarne režime. Ove izjave se lažno povezuju s 23. kolovozom - datumom potpisivanja sovjetsko-njemačkog Sporazuma o nenapadanju. Pritom se prilično besramno tvrdi da je potpisivanje ovog sporazuma „označilo početak jednog od najmračnijih razdoblja najnovije povijesti Europe“. Međutim, upravo su zapadne zemlje provodile politiku smirivanja agresora, koja je kulminirala zloglasnim Münchenskim sporazumom iz 1938. godine, što je dovelo do podjele Čehoslovačke. Također bih želio podsjetiti na to da su deklaraciju o nenapadanju, koja je pandan Sporazumu o nenapadanju između Njemačke i Sovjetskog Saveza, Engleska i Francuska s Njemačkom potpisale godinu dana prije SSSR-a. No u Europskoj se uniji toga radije ne žele sjećati, već žele jednostvno prijeći preko toga.
Prisiljen sam utvrditi da cjepivo protiv nacističkog virusa koje je, između ostalog, uzbrizgano na Nürnberškom procesu, postupno počinje slabiti. To je posebno vidljivo u brojnim europskim zemljama. Otvoreno se vodi propaganda nacističkih ideja i vrijednosti, nacional-radikalizam podiže glavu. Posebnu zabrinutost izaziva situacija u Ukrajini, gdje se u suštini provodi rehabilitacija nacističkih zločinaca. Sve to ne samo što kalja sjećanje na milijune žrtava, već i ugrožava temeljne principe demokracije i ljudskih prava.
S negodovanjem pratimo cinične pokušaje da se falsificira povijest Drugog svjetskog rata, da se izjednače žrtve i krvnici, da se u rang heroja uzdignu nacisti i njihovi suradnici. Očigledan je cilj takvih nepoštenih poteza: da se povijesne spekulacije iskoriste za geopolitičke igre, da se posvađaju čitave zemlje i narodi. Posebnu zabrinutost izaziva pokret protiv spomenika sovjetskim građanima poginulim u borbi protiv nacizma koji je aktivan u nekim europskim zemljama, a posebno u Poljskoj.
Vjerujemo da je prepoznavanje svih rezultata Drugog svjetskog rata, koji su sadržani u povelji UN-a i drugim međunarodnim dokumentima, imperativ za sve zemlje. Uvjereni smo da sustavni napori protiv veličanja nacizma, svih oblika rasizma, ksenofobije, agresivnog nacionalizma i šovinizma moraju ostati u fokusu svjetske pozornosti.
U tom smislu žalimo zbog nespremnosti država članica EU da podrže rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda koju je inicirala Ruska Federacija „Borba protiv glorifikacije nacizma, neo-nacizma i druge prakse koja doprinosi raspirivanju sadašnjih oblika rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i s tim povezane netolerantnosti“, koja dobiva veliku podršku velike većine zemalja članica UN-a. U dokumentu se posebno naglašava da podizanje spomenika u čast SS-ovaca, provođenje njihovih skupova i druge takve akcije kaljaju sjećanje na bezbrojne žrtve fašizma i da negativno utječu na mlađe generacije, što je apsolutno nespojivo s obvezama država članica UN-a.
Stječe se dojam da se najvažnije lekcije Drugog svjetskog rata žrtvuju radi političkih ciljeva, da se grubo iskrivljuju i da im je cilj umanjiti odlučujuću ulogu Sovjetskog Saveza u pobjedi nad fašizmom. Nemojmo zaboraviti da su upravo zahvaljujući prije svega junacima vojnicima SSSR-a Europa i svijet oslobođeni fašističke kuge.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
