Kakva Europska unija je potrebna Rusiji?

Konstantin Maler
Priželjkuje li Moskva dezintegraciju Europske unije, ili Rusiji odgovara EU kao snažan i učinkovit partner u rješavanju mnogih akutnih pitanja svjetske političke scene, a naročito pitanja europske sigurnosti?

U posljednje vrijeme u europskim medijima političari često iznose tvrdnju da je Rusija zainteresirana za dezintegraciju i slabljenje Europske unije i da na svaki način pokušava to postići. Kao dokaz se navode argumenti o težnji Moskve da rješava čitav niz problema na bilateralnoj razini, tj. s pojedinim europskim zemljama, a ne na općeeuropskoj razini. Također se kao argument navodi i financiranje desničarskih stranaka. Međutim, i pored toga što u novonastaloj situaciji Rusiji zaista na prvi pogled najviše odgovara surađivati samo s onim zemljama i političkim snagama u Europskoj uniji koje su zainteresirane za konstruktivnu suradnju, to nikako ne znači da Moskva priželjkuje podjelu ili značajno slabljenje Europske unije.

Naprotiv, koliko god da je paradoksalno, takva perspektiva se kosi s pragmatičnim interesima Rusije. Štoviše, današnje probleme u odnosima s Europskom unijom Rusija tretira kao rezultat slabljenja EU, a ne njenog jačanja. Sadašnje jadno stanje rusko-europskih odnosa umnogome je rezultat procesa dezintegracije i fragmentacije koji se u Europskoj uniji odvijaju počevši od 2000-ih.

 

Partner po pitanjima sigurnosti

Rusiji je, prije svega, potrebna jaka Europska unija kao partner po pitanjima europske sigurnosti. Snažna EU će moći djelotvorno utjecati na Ukrajinu, sudjelovati u razmatranju problema "čvrste sigurnosti" (Sporazum o ograničavanju sustava proturaketne obrane, Sporazum o neširenju nuklearnog oružja, Sporazum o raketama srednjeg i malog dometa, Sporazum o konvencionalnim oružanim snagama u Europi, kontrola naoružanja u cjelini, širenje infrastrukture NATO-a u Istočnoj Europi), i biti učinkovit partner u pripremanju i formiranju sustava europske sigurnosti u cjelini, i konkretno po odgovarajućim pravilima igre u odnosu sa zemljama iz zajedničkog okruženja. Efikasna i samouvjerena Europska unija će biti manje sklona tretirati Rusiju kao vanjsku opasnost, i utoliko prije hipertrofirati tu predstavu i koristiti je kao "kohezijski vanjski faktor".

Naprotiv, slaba Europska unija i sama predstavlja poseban problem europske sigurnosti. Ona instinktivno gravitira ka Sjedinjenim Američkim Državama i poziva Amerikance da i dalje jačaju svoju ulogu u europskoj sigurnosti i svoju vojnu nazočnost u Istočnoj Europi. Zbog toga se produbljuje geopolitički i vojnopolitički raskol na kontinentu. Izdrobljena Europska unija, koja nije sposobna provoditi jedinstvenu vanjsku politiku, ne može ni utjecati na Ukrajinu, tj. ne može je primorati na ispunjavanje sporazuma iz Minska, niti se može dogovoriti s Rusijom o pravilima igre u pogledu zemalja iz zajedničkog okruženja. Štoviše, u sadašnjem stanju ona ni teoretski ne može izgraditi novu politiku na istočnom pravcu, i pored toga što je sadašnji politički smjer doživio očigledan fijasko.

Pogrešno je mišljenje da slaba i izdrobljena Europska unija u cjelini provodi dobronamjernu politiku prema Rusiji, ako je snažna i konsolidirana. Naprotiv, slaba EU teži iskoristiti Rusiju kao "kohezijski vanjski faktor" i umjetno kultivirati predstavu o Rusiji kao prijetnji. To se naročito očigledno ispoljilo za vrijeme ukrajinske krize (2014-2015). Pored toga, u fragmentiranoj i podijeljenoj Europskoj uniji zemlje koje su najviše antiruski nastrojene - prije svega Poljska i Baltičke zemlje - imaju najviše utjecaja na donošenje odluka i usvajanje zajedničkog nazivnika, dok u snažnoj Europskoj uniji to nije slučaj, jer tada spomenute zemlje igraju drugostupanjsku ulogu.

 

Privlačnost Europe ovisi o Rusiji

Snažna Europska unija bi bila korisna Rusiji za rješavanje problema Bliskog istoka. Samo kao učinkoviti globalni akter, koji je sposoban provoditi zajedničku vanjsku politiku, Europska unija može disciplinirati Tursku, Saudijsku Arabiju i Iran, i osigurati stvaranje novog međunarodnog političkog poretka na Bliskom istoku uz sudjelovanje spomenutih zemalja. Slaba Europska unija, koja nije u stanju realizirati učinkovitu migracijsku i protuterorističku politiku, samo raspiruje bliskoistočni požar, a očigledan dokaz su događaji 2011-2015.

Pored toga, ako Europska unija može nastupati kao jedan od globalnih centara moći, ona može i oslabiti tendenciju globalne podjele svijeta na dvije velike političko-ekonomske zajednice i u cjelini doprinijeti da svijet postane uravnoteženiji. Konsolidirana EU će biti samouvjereniji pregovarač sa SAD-om u sporazumu o transatlantskim trgovinskom i investicijskom partnerstvu i istovremeno partner koji će Kini biti zanimljiviji. S druge strane, slaba Europska unija će se više potčinjavati Washingtonu i politički i ekonomski, i sama će biti snažan faktor globalne podjele.

Što se tiče privlačnosti Europske unije za postsovjetske zemlje, to pitanje vjerojatno više ovisi o Rusiji i Euroazijskoj ekonomskoj uniji, nego o samoj EU. Naime, ako Moskva uspije provesti potrebne unutarnje reforme i postane primjer koji će podržavati njezini najbliži susjedi, i ako vješto instrumentalizira objektivnu ovisnost postsovjetskih zemalja o Rusiji i euroazijskoj integraciji, onda joj Europska unija ne može predstavljati nikakvu smetnju.

Dmitrij Suslov je zamjenik direktora Centra za kompleksna europska i međunarodna istraživanja Nacionalnog istraživačkog sveučilišta "Visoka škola ekonomije" i programski direktor kluba "Valdaj".

Više