Još malo istine o Rusiji

Ria Novosti
Autorski članak Veleposlanika Rusije u Hrvatskoj Anvara Azimova.

 ''Ruska avijacija nanosi zračne napade po opoziciji u Siriji i bombardira civilno stanovništvo, škole i bolnice'', ''Ruski predsjednik Putin je pokrenuo vojne akcije u Siriji da bi odvukao pozornost od ukrajinskog čimbenika, isprovocirao bujicu imigranata u Tursku, razlabavio sustav europsko-američkih odnosa te podrivao samu arhitekturu sigurnosti EU'', ''Rusija krši međunarodno pravo u Ukrajini'' – to je dio izjava koje ne gledamo samo na stranicama zapadnog tiska, nego i u hrvatskim medijima. Konkretno, tim je klišejima napisan i članak jednog hrvatskog analitičara: ''Od Sirije do Ukrajine: na putu prema Münchenu-2'', objavljen 19.02.16. u poznatim hrvatskim novinama. To svjedoči o tome da su već zacijeljene rane u odnosima Rusije i Zapada počele ponovno krvariti. Još dosad neviđena kampanja zapadnih medija, usmjerena na iskrivljavanje slike Rusije i njezinih akcija, isprovocirala je informacijski otpor koji mnogi nazivaju ehom Hladnog rata. Iako zapadni mediji nisu pokušavali dati objektivnu analizu motiva ruske politike, mnogi europski stručnjaci već razumiju da će posljedice ove politike distanciranja od Rusije i njezine demonizacija nanijeti štetu, svjesni su da još jedno ''hladno razdoblje'' u odnosima Rusije i Zapada nikome neće koristiti.

U Siriji je Moskva dokazala da zna strateški izabrati te da suptilno osjeća prijetnju koja dolazi od kaosa u ovoj državi. Nama je jasno da će pad režima Assada dovesti do nevođenog vakuuma koji će ubrzo ispuniti teroristi. No problem je što se Rusija predstavlja kao neprijatelj s kojim se treba boriti, a suradnja s njom značila bi kraj vanjskopolitičke linije, prije svega Washingtona koji dosljedno prati zastarjelu mantru – ''onaj koji nije s nama, taj je protiv nas''.

Što se tiče Turske, treba reći da nas je začudila podrška Ankare u sirijskoj priči njemačke kancelarke Merkel. Kao glavni krivac se navodi Rusija, no nitko neće da prizna očigledne činjenice: da se teroristička prijetnja u Siriji financira ilegalnom djelatnosti preko turske granice u jednom i u drugom smjeru. Tamo idu militantni, oružje, novac i druge potrepštine za nastavak terorističke djelatnosti. A tamo – nafta i druga roba zabranjena za trgovanje s banditima. Taj problem nije nastao danas, jučer i zasigurno ne nakon što su ruske zračne snage počele djelovati na zamolbu sirijske vlade. Taj je problem izazvala ilegalna operacija NATO-a protiv Libije i akcije koje su uslijedile nakon toga, pokrećući nove valove izbjeglica, a koje su dovele do raspada drugih država regije.

Kriza u Ukrajini izvještava se isključivo u subjektivnom shvaćanju ruskog čimbenika. Ukrajinska kriza nije slučajnost, nego pojava sustavnih problema u opće europskim i međunarodnim poslovima. Praksa upliva u unutarnje poslove, nametanja drugim narodima svojeg recepta reformi, čak i nasilnim putem, rezultirala je ''svojim plodovima''. Puno smo upozoravali na kontra učinkovitost pokušaja da se Kijev prisili da napravi taj umjetni izbor – ''s nama ili protiv nas''. Na žalost, nisu nas poslušali. Što se tiče minskih sporazuma, za čije neispunjenje optužuju Rusiju, treba napomenuti da Kijev, a ne Moskva, mora provesti ustavnu reformu, usuglašenu s predstavnicima Donbasa; Kijev, a ne Moskva, mora ukinuti ekonomsku blokadu na jugoistočnim teritorijima Ukrajine i prihvatiti zakon o amnestiji. Kad bi barem maleni udio napora od strane SAD-a i EU da uvede sankcije protiv Rusije bio upotrijebljen za pružanje pritiska na svoje kijevske prijatelje, ti bi sporazumi bili već odavno ispunjeni.

Posljedice odbijanja Zapada da surađuje s Rusijom već se osjećaju i malo je onih koji žele uzeti u obzir činjenicu da bez uspostavljanja dijaloga s Rusijom Europa neće postati sigurna, njezina krhkost i ranjivost bit će sve veća. Došlo je vrijeme da se odbace ideološke predrasude i započnu poduzimati zajednički napori u borbi protiv globalnih izazova: u protivnom slučaju, slika svijeta na koju smo navikli izmijenit će se do razine neprepoznatljivosti, a situacija će otići u onom smjeru iz kojeg se nećemo moći više vratiti.

PS: u gore navedenom članku postoje aluzije na poznati Münchenski sporazum iz 1938. Želim podsjetiti da ovaj sramni sporazum, koji je dao agresoru odriješite ruke i otvoreni put prema Drugom svjetskom ratu, postao je moguć zahvaljujući tome što zapadne države nisu željele surađivati sa SSSR-om u borbi protiv zajedničke prijetnje – nacističke Njemačke. Posljedica toga bila je pogibija milijuna ljudi kao i slom Europe. Nadam se da sadašnji zapadni lideri neće ponoviti tragičnu pogrešku svojih prethodnika.

Više