Krater vulkana

Konstantin Maler
Strašna simetrija 2015. Godina je započela napadom na časopis Charlie Hebdo, a završava terorističkim činom u Parizu koji je najveći u francuskoj povijesti.

Francuska nije nenaviknuta na političko nasilje – to je država mnogih revolucija, neprirodne dekolonizacije, ljevičarskih pokreta i imigrantskih nemira. No trenutno je potresa otvorena mizantropija – ne postoje zahtjevi, čak ni parole, samo ubojstva. Prijašnje generacije barem su se prikrivale političkim ciljevima, sad je takva maska odbačena jer nije više potrebna. To je teror u svojem čistom obliku – da bi se sijao strah, slomila sloboda.

Dobre i loše strane ruske operacije u Siriji

200

No paradoksalno je to da je ono što se događa ujedno jako teško upisati u pojam ''terorizam'', koji se od početka XXI. stoljeća pretvorio po svojoj prilici u kliše koji se najčešće koristi. Još je George Bush mlađi pokušavao ujediniti svijet pod zastavom borbe s ''međunarodnim terorizmom'', koji je trebao zamijeniti sovjetski komunizam u ulozi jedinstvenog zla. Ništa nije ispalo, budući da je brzo postalo jasno da se taj skupni pojam raspada na mnoštvo lokalnih ''terorizama'', od kojih svaki ima svoje korijene i uzroke. Drugim riječima, ne postoji zajednički način putem kojeg se može suočiti s terorizmom, dakle, ne može biti ni govora o ''globalnoj koaliciji''.

Ono što se događa danas teško se može nazvati terorizmom u običnom smislu te riječi. Islamska Država (zabranjena u Rusiji) je simptom sustavnog sloma Bliskog istoka. Regija se pretvara u strašan vrtlog koji, s jedne strane, uvlači sve nove države i narode, a s druge se iz nje, kao iz kratera, izlijeva smrtonosna lava.

I pravo je pitanje hoće li vojni napori, čak i zajednički, uspjeti nanijeti poraz ISIL-u, uništiti njegove oružane strukture. Iskustvo, koje seže od Sovjeta u Afganistanu do američkih pokušaja da se bavi nacionalnom izgradnjom u Afganistanu, Iraku i Libiju, pokazuje da vojni uspjeh sam po sebi ne rješava gotovo ni jedan problem. A konstruiranje novih državnih jedinica je zadaća koja gotovo premašuje snage zapadnih vanjskih igrača. I na ostacima prijašnjih državnih sustava, zajedno s nedavno donesenim atributima suvremenosti, bujaju arhaične forme organizacije političkog života.

Ipak, te se države ne mogu ostaviti na miru. Slom na Bliskom istoku dovodi do nove ''velike seobe naroda'', koja europsku političku mašinu dovodi do kratkog spoja. Glavni problemi su trajektorije država i društava koje se razilaze u mišljenju.

Na ubojstvo karikaturista časopisa Charlie Hebdo Francuzi su odgovorili demonstracijom solidarnosti i ujedinjavanja, višemilijunskim maršem protiv ksenofobije. Oni koji su prošli petak napuštali stadion pjevali su Marseljezu dok su ih napadali teroristi, i to ne po naredbi, već iz vlastite duše. To ostavlja utisak i svjedoči o tome da je društvo svjesno ozbiljnosti trenutka i da neće kloniti duhom. Ali ono i očekuje od države zaštitu, odgovornost. Međutim, francuska vlast je u siječnju, sudeći po svemu, prihvatila masovni pokret kao podršku koja je njoj upućena, dok su građani izašli na ulice da bi izrazili svoje nezadovoljstvo trenutnom situacijom. U tim uvjetima posebno je čudno izgledala želja socijalista, organizatora pokreta, koji nisu htjeli da na marš dođe Nacionalna fronta. Čudno je pozivati na ujedinjenje, a pritom ne dopuštati da dođe jedna od najpopularnijih stranaka.

''Crni petak'' će najvjerojatnije postati točka iza koje nema više povratka. Isto kao što je 11. rujan 2001. doveo do velikog prevrata američke politike prema ''sekjuritizaciji'', odnosno širenju prostora sigurnosti na račun prostora slobode, 13. studeni 2015. mogao bi latentno desničarenje europske politike dovesti u ''legalno'' stanje. I stvar nije čak u tome koliko će na izborima dobivati glasova radikalno desne strane, nego u tome što će, pod utjecajem atmosfere, radikalno pravo postati umjereni mainstream.

To će se neizbježno odraziti na uređenje i perspektive Europske unije. Začuđujuća je činjenica da ne postoji jedinstvena politika oko pitanja migracije, koje je jedno od najaktualnijih i najuznemirujućih problema za većinu građana. To još više produbljuje nerazumijevanje ciljeva i zadaća sve složenije konstrukcije Europske unije kod običnih Europljana.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće