Otkako je tragedija ruskog aviona A321 proglašena za teroristički napad, Vladimir Putin je i u očima Zapada stekao pravo da tvrdi da „Rusi u Siriji rade pravu stvar“. Osveta za pogibiju 224 putnika u avionu A321 sada je stvar principa čitavog naroda. „Ubojstvo naših sunarodnjaka na Sinaju spada među najkrvavije zločine po broju žrtava. Nećemo brisati suze s naše duše i srca. To će ostati s nama zauvijek. Ali nam to neće smetati da pronađemo i kaznimo zločince“, izjavio je Putin i pozvao se na 51. član Povelje UN-a koji državama daje pravo na samoobranu. Za informaciju o teroristima Rusija je obećala 50 milijuna dolara. Ta suma po svojoj visini nema presedana u povijesti.
Govoreći o teroristima Putin je oprezno koristio izraze „osveta“ i „kazna“, ali je zato njegov glasnogovornik Dmitrij Peskov bio otvoreniji rekavši da su specijalne službe dobile naredbu da unište one koji su umiješani u organizaciju terorističkog napada. Drugim riječima, bez suđenja. Uostalom, pozivanje na 51. član Povelje UN-a i sam ton predsjednikovog govora naveo je rusko javno mnijenje da kaznu shvati kao djelovanje u duhu izraelskih specijalnih službi koje su svojevremeno po cijelom svijetu tražile, pronašle i bez ikakve sudske rasprave uništile sve palestinske teroriste umiješane u otmicu i ubojstvo izraelskih sportaša za vrijeme Olimpijade u Münchenu 1972. godine.
Kakve posljedice može imati činjenica da je Moskva službeno priznala teroristički napad? Teško da će to biti povod za hitno obustavljanje avionskog prometa sa zemljama u kojima postoji velika opasnost od terorističkog napada (kao što je to učinjeno u slučaju Egipta). Te ideje već glasno izgovaraju pojedini zastupnici ruskog parlamenta, ali meni se čini da je takva krajnja mjera rezervirana za slučaj još veće eskalacije opasnosti od terorističkog napada. Zasada Federalna zrakoplovna agencija „Rosaviacija” preporučuje podizanje sigurnosti avionskog prometa sa 47 zemalja svijeta, uključujući niz europskih zemalja i Sjedinjene Američke Države.
Što se tiče Sirije, moglo se i očekivati da će broj napada na teroriste biti povećan, a to je Putin u biti i najavio. To, međutim, neće prerasti u kopnenu operaciju sa sudjelovanjem ruskih trupa u ovoj zemlji. Osim toga, još uvijek neće biti formiran jedinstven antiteroristički front, iako će svakako biti daleko aktivnija koordinacija djelovanja između Moskve i Zapada poslije terorističkih napada u Parizu i summita G-20 u Turskoj, gdje je ova tema razmatrana u potpuno novom kontekstu. Odnosi između Rusije i Zapada u svjetlu novih sagledanih opasnosti očigledno su danas već bolji nego što su bili prije godinu dana.
Na primjer, već je očigledno da će Moskva intenzivirati bombardiranje položaja „Islamske države“, ali će se uzdržati od bombardiranja snaga koje se pozicioniraju kao „Slobodna sirijska vojska“ i koje Zapad tretira kao „umjerenu opoziciju“. Moskva, međutim, zasada nije uspjela dobiti od Zapada (prije svega od SAD-a) listu objekata pod kontrolom grupa koje se na Zapadu tretiraju kao „umjerene“, kako ih ne bi bombardirala. To, naravno, svjedoči o krajnje niskoj razini povjerenja između Rusije i Zapada. Međutim, već sada je u tijeku intenzivnija koordinacija kada se radi o snagama za koje i jedna i druga strana smatraju da ih treba bombardirati. Prvo svjedočanstvo takve koordinacije je činjenica da su ruske vojno-svemirske snage odmah poslije spomenute Putinove izjave bombardirale grad Raku, sjedište „Islamske države“ u Siriji.
Što se tiče kopnene operacije, usprkos mišljenju mnogih stručnjaka da se drukčije i ne može održati potpuna pobjeda nad „Islamskom Državom“, a da Asadove ili kurdske snage za to nisu dovoljne, situacija je ipak daleko složenija, pa čak i daleko zloslutnija. „Islamska Država“ pridaje ogroman značaj ranim islamskim surama u svojoj propagandi i „ideologiji“, i upravo žudno iščekuje kopnenu operaciju, odnosno „odlučujuću i posljednju bitku“ sa „snagama Rima“, odnosno cjelokupnog Zapada i čitavog kršćanskog svijeta. Ta bitka prema ovim proročanstvima trebala bi se održati blizu sirijskog grada Dabik (on je sada pod kontrolom ID), a to je u neposrednoj blizini Rake. Ako je takvo tumačenje namjera „Islamske Države“ točno, onda su i teroristički napadi u Parizu i dizanje u zrak ruskog aviona samo svojevrsni izazov, tj. „poziv u bitku“ koji upućuju ovi fanatici.
Ako on ostane bez odgovora, uslijedit će novi „pozivi“. To samo potvrđuje da smo se danas suočili s najozbiljnijim izazovom suvremene civilizacije koji joj upućuju fanatici i mračnjaci. A ne možemo odgovoriti na te izazove jer nam smetaju rasprave o stvarima koje su u ovom slučaju potpuno sporedne.
Autor je politolog i član Savjeta za vanjsku i obrambenu politiku.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
