Danas, dok se u našem susjedstvu odvijaju burni geopolitički događaji, Rusija i EU su se našle u situaciji koja vrlo podsjeća na neka prošla vremena. Ponovno se osjeća potreba da se što prije pronađe rješenje prihvatljivo za obje strane, koje će istovremeno uzeti u obzir regionalnu sigurnost i suvremene političke trendove.
Mogu li Rusija i EU još uvijek pregovarati i postići sporazum na bazi iskrenosti i međusobnog povjerenja? Nema sumnje da mogu. Skorašnji dogovor u vezi s iranskim nuklearnim programom jasan je dokaz da je to točno.
Međutim, uvjeren sam da je ono što danas opterećuje naše odnose mnogo veći problem od rješavanja iranskog pitanja. Radi se o budućnosti europskog kontinenta čiju su dijelovi i Rusija i Europska unija. Ukrajinska kriza konačno nas je suočila s vrlo važnim pitanjem: jesu li Rusija i EU istinski sposobne i voljne izgraditi jedinstvenu paneuropsku sigurnosnu arhitekturu koja će omogućiti da se zajednički dođe do uzajamno prihvatljivih rješenja. Ako nisu, prisiljeni smo krenuti različitim putevima.
Što se tiče naših odnosa s Europskom unijom, još od početka devedesetih godina nastojali smo uspostaviti uzajamno korisne i čvršće veze. Usprkos mnogim preprekama postignuti su značajni uspjesi. Prije početka ukrajinske krize količina trgovinske razmjene između Rusije i EU dostignula je milijardu dolara dnevno, pri čemu se od 2002. do 2012. godine utrostručio. Čak i danas je Rusija treći po veličini trgovinski partner EU i njen najveći opskrbljivač energentima.
U svakom slučaju, ne želim ove odnose idealizirati. Bio je primjetan porast razine nerazumijevanja i nedosljednosti, ali smo ove negativne trendove uspjevali donekle ublažiti putem komunikacijskih kanala uspostavljenih na različitim razinama. S druge strane, unutarnja transformacija EU poslije velike ekspanzije u 2004. godini i reforma nakon kasnijeg Lisabonskog sporazuma rezultirale su smanjenjem fleksibilnosti nastupa EU na međunarodnoj sceni. U mnogim važnim prilikama, posebno kada je trebalo rješavati krizne situacije, Rusija je često doživljavala da se prema njoj primjenjuje princip „uzmi ili ostavi“ i na taj način se stjecao utisak da se ruski stavovi i interesi ne poštuju.
Ovi zabrinjavajući trendovi kulminirali su u Ukrajini. Podsjećam da su visoki dužnosnici EU još u svibnju 2013. vrlo jasno govorili da će summit u Vilniusu o istočnom partnerstvu, održan u studenom te godine, biti posvećen „pobjedi Ukrajine“ i „geopolitičkoj bici za Europu“. Potpuno je jasno da je to bio pogrešan pristup. Ukrajina nikada nije smjela biti tretirana kao poprište geopolitičkog sukoba. Radi se zapravo o zemlji krhke ekonomije, u kojoj postoje etničke i kulturne razlike, što je uzrok njenih unutarnjih proturječnosti.
EU će se morati prilagoditi novim okolnostima Ispostavilo se da Europa nije spremna za ovoliku bujicu imigranata. |
Ono što je Ukrajini zaista potrebno jeste stvaranje nacionalnog identiteta koji će biti prihvatljiv za sve etničke i jezične zajednice u toj zemlji. Međutim, da bi se takav identitet stvorio potrebni su vrijeme, stabilnost i dobri odnosi te države i s EU i s Rusijom.
Najvažnije pitanje je: kako će se naši odnosi razvijati u uzajamno korisnom pravcu? Za početak, treba odbaciti dosadašnji pristup. Ukoliko se odnosi samo „resetiraju“, modernim jezikom rečeno, to neće ukloniti nastale bitne proturječnosti.
Prvo, trebalo bi izgraditi partnerske odnose u kojima su obje strane jednake, što će osigurati da se zajednička pitanja razmatraju sistematično i detaljno.
Drugo, ekonomska suradnja između Rusije i EU, u koju smo uložili dosta vremena i napora, ostaje važan „sigurnosni jastuk“. Ne samo da doprinosi privrednom razvoju i većoj zaposlenosti u cijeloj Europi, već uklanja i političke tenzije između naših zemalja.
Treće, naš odnos mora biti manje ideološki, a više pragmatičan. Vrlo oštra antiruska retorika u zapadnim medijima, koju, nažalost, ponavljaju neke institucije Europske unije sigurno se ne može nazvati dobrim strateškim nastupom prema Rusiji. Umjesto toga, potrebno je krenuti drugim putem.
Pregled ruskog tiska: Sirija i ruski vojnici, plin sve jeftiniji, europska kriza s imigrantima |
Vrlo je važno da Rusija i EU zajednički rješavaju brojne krizne situacije u takozvanom „zajedničkom susjedstvu“. Prema mišljenju ruskih dužnosnika, katastrofalni preokret u zemljama gdje se dogodilo takozvano „arapsko proljeće“, kao i u Ukrajini, u velikoj mjeri je povezan s pokušajem da se u ova područja, gdje vladaju kompleksni odnosi, implementira ideja o nadmoći zapadnih vrijednosti.
Budući je Rusija očigledno i europska i euroazijska sila, ona neće odustati od razvoja veza s Europskom unijom koja će u doglednoj budućnosti ostati njen glavni trgovinski partner i investitor. Ipak, svijet oko nas se brzo mijenja. Smatram da bi o budućim odnosima između Rusije i EU, kao i o izazovima s kojima se zajedno suočavamo, trebalo donositi pragmatične i realistične, ali i strateški promišljene odluke.
Vladimir Čižov je izvanredni i opunomoćeni veleposlanik, stalni zastupnik Ruske Federacije pri Europskoj uniji.
Članak predstavlja obraćanje Vladimira Čižova sudionicima Europskog foruma Alpbah.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu