Kolaps Sporazuma o likvidaciji raketa srednjeg i malog dometa nije u interesima Rusije

Ilustracija: Konstantin Maler.

Ilustracija: Konstantin Maler.

Obamina administracija razrađuje planove za razmještanje u Europi krilatih i balističkih raketa nadzemnog baziranja kao odgovor na to što Rusija ne poštuje uvjete Sporazuma o likvidaciji raketa srednjeg i malog dometa (RSMD). Takve izjave zapadnih informativnih agencija ne samo da su uspjele podići val interesa za sporazum koji je star gotovo trideset godina, nego i isprovocirati reakciju ruskih vlasti.

RSMD, kao sporazum koji je donesen u uvjetima hladnog rata, izgubio je svoj status nakon što je rat završio. Danas je teško predstaviti Europu kao pozornicu na kojoj bi došlo do izravnog vojnog sukoba između SAD-a i Rusije, čak u kontekstu ukrajinskih događaja. Osim toga, RSMD, kao sporazum između dviju država, ne ograničava razvoj udarnih sistema srednjeg i malog dometa drugim državama.

Prijetnja od islamskih radikala mogla bi zbližiti Moskvu i Washington
Jedna od glavnih tendencija na Bliskom istoku je ofanzivno djelovanje radikalnih islamističkih i terorističkih grupacija, koje prijete kako Rusiji, tako i SAD-u.

I u Moskvi, i u Washingtonu su svjesni toga da uzajamna potreba za uništavanjem udarnih sistema srednjeg i malog dometa svakim danom pada. Posebno za rusku strana. Takvu tehnologiju aktivno razvijaju njezini neposredni susjedi – Kina, Iran, Sjeverna Koreja. Još prije nekoliko godina u Rusiji se vodila aktivna diskusija oko toga koliko RSMD odgovara njezinim interesima u suvremenim uvjetima. A ruski vojnici izravno su govorili o mogućnosti izlaska iz sporazuma.

Ipak, posljednjih nekoliko godina informacijsku pozadinu oko RSMD-a stvara SAD. Krajem 2013. američki mediji su prvi put objavili informaciju o tome da Washington sumnja u to da Rusija krši uvjete sporazuma. Detalji američkih prigovora nisu poznati. Stručnjaci smatraju da se oni odnose na dva najnovija tipa ruskog udarnog naoružanja – balističku raketu RS-26 Rubež i krilatu raketu R-500. Rubež službeno ne potpada pod djelovanje ugovora, jer njegov maksimalni domet nadilazi gornju ljestvicu, koju je utvrdio RSMD. Međutim, specifičnost njezinog testiranja (raketa se provjeravala na udaljenosti manjoj od 5 500km) dopušta mogućnost da se pretpostavi da je glavna namjena rakete – pogađanje ciljeva na srednjoj udaljenosti. Što se tiče R-500, njezin maksimalni domet izaziva sumnju. Postoje osnove da ona probija donju granicu RSMD-a od 500km.

Rusija se sprema za „rat zvijezda”

Ruski dužnosnici uvijek su aktivno reagirali na bilo kakve optužbe zbog kršenja uvjeta RSMD-a, koje dolaze od Washingtona. Sadašnji slučaj nije iznimka: ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov još je jednom upozorio Amerikance da njihovi prigovori nisu konkretni. Ta činjenica da Washington dosad nije predočio uvjerljive dokaze svjedoči o tome da SAD ne raspolaže telemetrijskim podacima koji su potrebni za potvrdu svojih optužbi.

Ipak, ruska strana treba znati da bilo koji pokušaj da se obnovi klasa raketa srednjeg i malog dometa, čak pri formalnom poštivanju uvjeta RSMD-a, zapravo je igra s vratom. Bez obzira na to da sporazum ne ograničuje rok validnosti, članak XV. dopušta mogućnosti izlaska iz njega, ako su pod prijetnjom ''viši interesi'' jedne od strana. Bilo koji pokušaj Rusije ponovnog stvaranja raketa srednjeg i malog dometa, čak i onaj koja bi odgovarao slovu RSMD-a, izazvat će reakciju od strane SAD-a, među kojima bi mogao biti i izlaz iz sporazuma. 

Sporazum RSMD, koji je sklopljen 1987., predviđao je likvidaciju svih vrsta raketa s radijusom djelovanja od 500 do 5 500km. Taj dokument obilježio je ono vrijeme, kad se teritorij Europe razmatrao kao glavna pozornica mogućeg vojnog sukoba između SAD-a i SSSR. Odluka o likvidaciji te vrste oružja ne samo da je smanjila razinu vojnog suprotstavljanja u Europi, nego i stvorila temelj za daljnje smanjenje običnog oružja u regiji. 

Obustava djelovanja Sporazuma prije svega će udariti upravo po ruskoj sigurnosti. U takvom scenariju SAD će dobiti mogućnosti da vrati svoje rakete srednjeg i malog dometa u Europu. Washington ih teoretski može smjestiti ne samo u državama Zapadne Europe, kako je to bilo tijekom hladnog rata, nego i na teritoriju novih članica NATO-a. To će smanjiti letno vrijeme tih raketa do ruskih strateških objekata do nekoliko minuta. Moskva ne posjeduje resurse za adekvatni odgovor na takve izazove i bit će prisiljena trošiti ogromne snage i sredstva za stvaranje sistema koji bi mogao pružiti odgovor.

Ujedno, takvu eskalaciju napetosti teško je zamisliti čak pri ovakvoj niskoj razini rusko-američkih odnosa. Potpuno je moguće da Washington jednostavno pokušava uvući Moskvu u diskusiju preko ''razoružavajućih kanala'', za koje je karakteristično da su uvijek imali visoku razinu povjrenja. U svakom slučaju sudbina RSMD-a danas prije svega ovisi o tome je li Rusija donijela odluku hoće li obnoviti klasu raketa, koje bi trebale biti uništene prema uvjetima dogovora. Ako je takva odluka postojala i ako se ona može dokazati, SAD će izaći iz sporazuma. Ako nije, onda pokušaj da se uspostavi povjerljiva komunikacija kroz dijalog u oblasti kontrole nad naoružanjem je još jedno svjedočanstvo pokušaja SAD-a da obnovi normalne kontakte s Rusijom.

Aleksandr Čekov – predavač na Katedri za međunarodne odnose i vanjsku politiku Rusije pri MGIMO, analitičar agencije Vanjska politika.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond: