Plin "za unutarnju primjenu"

Ilustracija: Aleksej Iorš.

Ilustracija: Aleksej Iorš.

Srbija i Makedonija lako se mogu prevariti u svojoj političkoj računici.

Predstavnici dviju balkanskih zemalja, koje su ranije izražavale podršku svome sudjelovanju u ruskom projektu transporta plina Turski tok, posljednjih su dana dali diskutabilne izjave. Najprije je premijer Makedonije Nikola Gruevski u intervjuu za lokalne medije izjavio da će se Skoplje pridružiti projektu samo ukoliko prethodno bude postignut sporazum između Rusije i Europske komisije. "Ako Bruxelles i Moskva sklope sporazum o ovom projektu, mi ćemo postati njegov dio - to je naš stav. Mi smo kao država orijentirani na euroatlantsku zajednicu i, kada je riječ o donošenju strateških odluka, polazimo upravo od tog cilja", navodi makedonski list Kurir riječi predsjednika makedonske vlade.

Izgradnja Turskog toka počinje bez dozvole
Gazprom je objavio da započinje graditi plinovod Turski tok. Velika kompanija prvi put pokreće veliki izvozni projekt a da pritom nije potpisala obvezujuće ugovore.

Narednog je dana njegov srpski kolega Aleksandar Vučić u intervjuu za američku agenciju Associated Press potvrdio Washingtonu da je Beograd spreman uvoziti plin iz Azerbajdžana zaobilazeći Rusiju. "Što se tiče energetske sigurnosti, Srbija želi diversificirati sve pravce i izvore opskrbe plinom, što je vrlo važno i našim američkim prijateljima", istaknuo je Vučić. Riječ je o mogućem sudjelovanju Beograda u projektu izgradnje Transkaspijskog plinovoda koji spaja Azerbajdžan i Turkmeniju i dio je Južnog plinskog koridora koji zaobilazi Rusiju.

Obje spomenute izjave, uz sve razlike u unutarnjem i međunarodnom položaju Srbije i Makedonije, imaju jedan te isti politički cilj - dobiti podršku Zapada u rješavanju svojih unutarnjih političkih problema. Što se tiče vlade Gruevskog, glavni faktor je relativno jačanje pozicije njegove vlade poslije masovnih akcija prosvjeda koje su trajale nekoliko tjedana, a koje je između ostalih podržala i Europska unija. Nikola Gruevski je uspio mobilizirati vlastite glasače i da konfrontaciju prenese na razinu političkih pregovora. Sada on pokušava učini korak ususret Bruxellesu, te se tako pozicionirati kao pristaša europske integracije i samim tim se "ograditi" od izjava zapadnih medija koji ga optužuju za prorusku orijentaciju.

Ne treba precjenjivati praktični značaj izjave Gruevskog, jer se tehničke i pravne osnove Turskog toka načelno razlikuju od osnova na kojima se temeljio Južni tok.

Zapad nastavlja „turneju” po Balkanu
Prozapadne pristalice „obojene revolucije” u Makedoniji upuštaju se u opasnu igru – destabiliziraju etnički i kulturno nehomogenu državu ne razmišljajući o posljedicama.

U slučaju Južnog toka Gazprom je bio preuzeo obvezu ne samo da opskrbljuje partnere određenim količinama plina, nego i da taj plin dostavlja do krajnjeg potrošača sustavom plinovoda koji bi također bili izgrađeni uz neposredno sudjelovanje ruske strane.

Turski tok zasnovan je na potpuno drugačijem prinicipu. Sporazumi koje je Rusija sklopila s Turskom tiču se samo parametara dostave ruskog plina na sabirno-otpremne plinske stanice u Turskoj. Što se tiče njegovog daljnjeg transporta u Europu, pa i kada je riječ o transportu kroz Makedoniju, ta pitanja Bruxelles treba regulirati sporazumima s Ankarom, a nikako ne s Moskvom.

Što se tiče Aleksandra Vučića, njegov pozitivni signal upućen Washingtonu vezan je prije svega za slabljenje povjerenja srpske vlasti u rukovodstvo Europske unije i to konkretno Njemačke. Travanjski posjet Srbiji njemačkog ministra vanjskih poslova Franka-Waltera Steinmeiera zapravo je svima dao do znanja da njegova zemlja i rukovodstvo EU imaju u rezervi čitav niz dodatnih uvjeta za pozitivno rješavanje molbe Srbije o stupanju u Europsku uniju. Konkretno, od srpske vlade se očekuje da potpuno odustane od podrške koju pruža kosovskim Srbima i tijelima njihove samouprave, čak i ukoliko ti organi odgovaraju normama sporazuma koje su Beograd i Priština postigli u Bruxellesu.

Povećati sliku.

Sadašnja eskalacija međuetničkog nasilja u Makedoniji jasno je pokazala da Zapad lako može uključiti albanski faktor i u podrivanje situacije u samoj Srbiji, pogotovo u južnim srpskim općinama Preševo, Medveđa i Bujanovac s mješovitim srpsko-albanskim stanovništvom. U samoj Srbiji se sve glasnije govori o mogućem raspuštanju skupštine i raspisivanju prijevremenih parlamentarnih izbora već do kraja ove godine. U takvim uvjetima za vladajuću koaliciju su krajnje nepovoljni i novi ustupci u vezi s Kosovom, i zaoštravanje situacije na jugu zemlje. Zbog toga srpske vlasti tako demonstrativno apeliraju, ali ne na Europsku uniju, već upravo na SAD, koji Beograd doživljava kao jedinu silu sposobnu riješiti nesuglasice između Srbije i EU i istovremeno "izvršiti pritisak" na Albance.

U slučaju Južnog toka Gazprom je bio preuzeo obvezu ne samo da opskrbljuje partnere određenim količinama plina, nego i da taj plin dostavlja do krajnjeg potrošača sustavom plinovoda koji bi također bili izgrađeni uz neposredno sudjelovanje ruske strane.

Nije čudo što je Aleksandar Vučić poslije negativnog odjeka koji su imale njegove proameričke izjave praktički odmah odlučio "sve objasniti" kako ne bi ostao bez svojih glasača. Na tiskovnoj konferenciji u Beogradu nakon posjeta Tirani on je apelirao da se u njegovim riječima ne sagledava antiruski kontekst: "Srbija je spremna razgovarati o plinu s različitim stranama". "Naravno, mi smo za diverzifikaciju i pokušat ćemo dobivati plin sa svih strana. Ako nam Rusi mogu pomoći - hvala im, ako mogu Amerikanci - hvala i njima, tko god može - hvala mu", izjavio je Vučić i dodao:" Želja i posao svakog premijera je osigurati energetsku učinkovitost zemlje ".

Neovisno o konkretnoj političkoj računici vlasti u Makedoniji i Srbiji, parametri Turskog toka će se određivati na temelju bilateralnih rusko-turskih sporazuma. Što se tiče Srbije i Makedonije, njima je važno da ne gube vrijeme i da se ne zapetljaju u vlastitoj računici, kombinatorici i spekulacijama, s obzirom da svi plinski projekti kojima je cilj "zaobići" Rusiju boluju od akutnog nedostatka samih izvora plina, a i vezani su za mnogobrojna krizna žarišta bliskoistočne regije.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće