Zapad nastavlja „turneju” po Balkanu

Ilustracija: Aleksej Iorš.

Ilustracija: Aleksej Iorš.

Prozapadne pristalice „obojene revolucije” u Makedoniji upuštaju se u opasnu igru – destabiliziraju etnički i kulturno nehomogenu državu ne razmišljajući o posljedicama.

Iznenadno rasplamsavanje nove „obojene revolucije”, ovoga puta u Makedoniji, djeluje kao nešto već viđeno. Desetine tisuća protestanata koji se u četiri kolone kreću prema zgradi Vlade uopće ne djeluju iscrpljeno od teških uvjeta života. Kvalitetni šatori i zvučnici na mjestu protesta očigledno nisu domaće proizvodnje. Odnekud su se pojavili audio-snimci koji kompromitiraju rukovodstvo zemlje...

I „međunarodna javnost” reagira po već uvriježenom scenariju. Sve govori u prilog tome da će se Europska unija, kao i u slučaju s Ukrajinom 2013-2014. godine, praviti da ne primjećuje uzurpiranje političke vlasti pod maskom narodnog uličnog „veselja”.

Kojem će se "carstvu" privoljeti Turska?
Rusko-turski odnosi sada su u usponu kakvoga nije bilo još od vremena Ataturka.

Sad više nije pitanje izvodi li se u Makedoniji nova „obojena revolucija”, jer su svi simptomi već očigledni. Pitanje je samo čime je makedonska vlada na čelu s premijerom Nikolom Gruevskim tako naljutila SAD i Europsku uniju. Zašto je protiv Makedonaca primijenjena tehnologija „obojene revolucije”? Poznato je da Makedonija službeno teži ulasku u NATO i EU, a devedesetih godina su zapadni mediji prikazivali bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju kao „primjer uspješnog razvoja” i kao pravu suprotnost susjednoj Srbiji.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov iznio je verziju koja u ovom trenutku djeluje kao jedino logična. Zapad, naime, kažnjava Skoplje za suradnju s Moskvom. „Događaji u Makedoniji odvijaju se u kontekstu činjenice da je Skoplje odbacilo politiku uvođenja sankcija Rusiji, a isto i u kontekstu makedonske podrške projektu plinovoda Turski tok, kojem se protive mnoge ličnosti u Bruxellesu i s druge strane oceana”, pretpostavio je Lavrov u Beogradu na zajedničkoj konferenciji za novinare sa srpskim kolegom Ivicom Dačićem.

Nije valjda Makedonija kažnjena zbog Rusije? Na žalost, Lavrovljeve strepnje su najvjerojatnije opravdane. Washington je preuzeo obvezu da određuje kada i kakvu političku sjetvu treba obaviti na Balkanu, u Ukrajini, ili na Kavkazu. Istina, najčešće iz tog sjemena niču građanski ratovi (najnoviji primjer je Ukrajina), ali sjetva nikako ne prestaje, jer s one strane oceana nitko ne snosi odgovornost za te „privremene poteškoće”. 

Nedavno su naoružani Albanci napali Kumanovo. Poginulo je 8 makedonskih policajaca i 14 napadača. Preživjeli napadači nisu skrivali svoju želju da albanska manjina u Makedoniji dobije istu onakvu „državu u državi” kakva je Republika Srpska unutar Bosne i Hercegovine.

Kako Europa gleda na to? Nažalost, kada je u pitanju balkanska regija, EU se striktno drži pravca koji je zacrtao SAD. Poslušni mediji globalnog „mainstreama” brzo osiguravaju informacijsku logistiku, prikazujući jedan ili drugi režim kao „true”, a njegove protivnike kao anđele. Tako je i u ovom slučaju. France Press izvještava da se na protestima u Skoplju vijore zastave svih etničkih zajednica Makedonije, a Reuters spremno dopunjuje tu vijest izvještava čitatelje da se „narod ujedinio protiv vlasti”.

Takva uvjeravanja da su doslovno svi kao jedan ustali protiv lidera koji ne odgovara Zapadu nisu ništa novo za zapadne medije. Već smo prije nešto više od godinu dana povodom događaja u Ukrajini slušali uvjeravanja da je sav narod jedinstven u podršci sudionocima protesta na Majdanu. Tada su zapadne novinske i televizijske ekipe u Kijevu vrlo rado intervjuirale ekstremiste s istoka Ukrajine koji su se borili protiv aktualne vlasti. Namjera je bila da se stvori utisak kako su i zapad i istok Ukrajine protiv Rusije i njenog marionetskog predstavnika u Kijevu. Dalji događaji su, međutim, pokazali da to nije istina. Kada je na vlast u Kijevu došao novi, nedemokratski režim, više nije bilo moguće da Lavov i Donjeck ostanu u istoj državi. Ispostavilo se da su zapadni mediji za vrijeme događaja na Majdanu govorili neistinu. Ali to je neistina koja odgovara oponentima Rusije, što znači da nije kažnjiva. 

Sve to znači da prozapadne pristalice „obojene revolucije” u Makedoniji i dalje igraju svoju opasnu igru: destabiliziraju etnički i kulturno nehomogenu državu, ne razmišljajući o posljedicama.

Tako je i u Makedoniji. Govoreći o tome kako se „narod ujedinio protiv vlasti”, zapadni mediji guraju pod tepih prave probleme. U Makedoniji živi brojna albanska manjina. Posljednji sukobi etničkih zajednica u Kumanovu okončani su početkom 2000-ih. Nedavno su naoružani Albanci napali Kumanovo. Poginulo je 8 makedonskih policajaca i 14 napadača. Preživjeli napadači nisu skrivali svoju želju da albanska manjina u Makedoniji dobije istu onakvu „državu u državi” kakva je Republika Srpska unutar Bosne i Hercegovine.

Sve to znači da prozapadne pristalice „obojene revolucije” u Makedoniji i dalje igraju svoju opasnu igru: destabiliziraju etnički i kulturno nehomogenu državu, ne razmišljajući o posljedicama.