Ekskluzivan članak Gorbačova o perestrojci

Ilustracija: Grigorij Avojan.

Ilustracija: Grigorij Avojan.

Prije trideset godina u SSSR-u započele su promjene, koje su izmijenile oblik države i svijeta. Rasprave o perestrojci ne stišavaju se ni danas. Gorbačov piše o tome zašto je važno i potrebno razumjeti perestrojku i ono što se tih godina dogodilo.

Prije trideset godina u SSSR-u započele su promjene, koje su izmijenile oblik države i svijeta. Rasprave o perestrojci ne stišavaju se ni danas. Mislim da je važno i potrebno razumjeti perestrojku, ono što se tih godina dogodilo.

Perestrojka je prije svega bila odgovor na povijesni izazov s kojim se država suočila u posljednjim desetljećima 20. stoljeća. Sredinom 1980-ih država je proživjela teško razdoblje u svojem razvoju.

Zbog toga smo početkom 80-ih zaostajali 2,5 puta za vodećim državama u proizvodnji rada u industriji, a u poljoprivredi - 4 puta.

Mihail Gorbačov: Protiv sam bilo kojeg zida
Ovaj ekskluzivni intervju Mihail Gorbačov dao je za Ruski vjesnik i Rossijsku gazetu neposredno prije 9. studenog, kad će biti 25. obljetnica pada Berlinskog zida. A upravo sad diže se novi zid između Istoka i Zapada.

Ja mogu reći da nismo krenuli s promjenama radi počasti i slave, nego zato što smo znali da ljudi zaslužuju bolji život i više slobode.

Istovremeno, vidjeli smo perestrojku kao dio općesvjetskog procesa. On se događao u svijetu koji je između sebe povezan.

Glasnost (rus. transparentnost) je bio najvažniji instrument perestrojke. Što je glasnost? To je, naravno, sloboda riječi. Ljudi su dobili mogućnost da otvoreno govore o osjetljivim problemima, iskažu svoje mišljenje, ne boje se cenzure i represije. No glasnost je još i otvorenost u djelovanju države, to je zahtjev rukovodstvu da objasni svoje odluke, uzme u obzir mišljenje ljudi.

Uvidjeli smo da ljudi želje brže ići prema naprijed. 1988. na partijskoj konferenciji donesene su odluke o održavanju izbora u višim organima vlasti na alternativnoj osnovi. To je bio najvažniji korak prema demokraciji.

Borio sam se za čuvanje savezne države političkim sredstvima. Podcrtavam: političkim. Za mene je bila neprihvatljiva primjena sile, koja je mogla staviti državu na rub građanskog rata.

Ruski predsjednik Boris Jeljcin, koji je odigrao pozitivnu ulogu u gušenju puča, zauzeo je dvoličnu poziciju. Tajno je organizirano i održano savjetovanje u Belovežskoj šumi, gdje su lideri Rusije, Ukrajine i Bjelorusije objavili raspad Saveza.

Mihail Gorbačov: Želju Krima da bude s Rusijom možemo opisati kao sreću
Nakon spornog referenduma na Krimu, gdje je velika većina stanovništva izrazila svoju želju za vraćanjem poluotoka u sastav Rusije, bivši predsjednik Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov, kojeg mnogi okrivljuju za raspad SSSR-a te za gubitak Krima, podijelo je svoje mišljenje o događajima.

Bio sam spreman složiti se s maksimalnom ekonomskom decentralizacijom i davanjem republikama velikih ovlasti. No u ruskom parlamentu pljeskalo se sasvim drugoj odluci. Zbog toga su bile uništene sve veze i čak najvažnija karakteristika kao što je jedinstvena obrana savezne države. 

No mogu li se rezultati perestrojke svoditi na raspad Saveza, kako to mnogi rade. Jedni iz neznanja, a drugi zlonamjerno? Ne. Raspad Saveza, teškoće i lišavanja koje su mnogi preživjeli, posebno u 90-ima, rezultat su nezavršenosti procesa perestrojke. Ali to ne negira ono glavno: perestrojka je donijela u naš život takve duboke promjene, iz kojih se više nije mogla vratiti.

Prije svega, radi se o političkoj slobodi, ljudskim pravima. Onim pravima i slobodama, koje se danas percipiraju kao nešto što je samo po sebi razumljivo – mogućnost glasanja na izborima, biranje svojih lidera. Mogućnost otvorenog iskazivanja svojeg mišljenja. Mogućnost očitovanja svoje vjere, religije. Mogućnost putovanja u inozemstvo. Mogućnost otvaranja svojeg biznisa i biti imućan čovjek.

Završena je utrka u naoružanju. Započeo je proces smanjenja nuklearnog oružja. Normalizirali smo odnose sa Zapadom, Kinom. Povukli vojsku iz Afganistana. Regulirali mnoge regionalne sukobe. Započeo je proces integracije države u svjetsku ekonomiju.

To su stvarni uspjesi. No mnogi se pitaju zbog čega je danas u svijetu tako alarmantno stanje? Možda je i za to kriva perestrojka i novo mišljenje, koje je predloženo svijetu?

Ne, s tim se ne mogu složiti. Današnje opasnosti rezultat su nezavršenog procesa perestrojke, raspada Saveza, odlaska od principa novog mišljenja, nesposobnosti nove generacije lidera da izgrade sistem sigurnosti i suradnje, koji odgovara stvarnom stanju globalnog svijeta.

Mogućnosti, koje su se pojavile nakon završetka ''hladnog rata'', bile su propuštene. Nisu iskorištene onako kako su se morale iskoristiti.

Hoće li se suditi Gorbačovu za raspad SSSR-a?
Ruski zastupnici tražili su od Državnog tužiteljstva da prouči zakonitost procedure raspada SSSR-a u 1991. Prema njihovom mišljenju, tadašnja vlast Sovjetskog Saveza dopustila je niz kršenja koje su imale za posljedicu raspad države. Zastupnici traže da se pozove na odgovornost predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov.

Raspad Saveza, koji je bio izazvan unutarnjim razlozima, mnogi su na Zapadu dočekali s likovanjem. Završetak ''hladnog rata'', koji je odgovarao i jednoj i drugoj strani te čitavom svijetu, objavljen je kao pobjeda Zapada i SAD-a.

Na kraju svijet nije postao ništa manje opasno mjesto. Umjesto ''svjetskog poretka'' dobili smo ''globalni nemir''. Sukobi se nisu samo pojavili u zemljama ''trećeg svijeta'', nego i u Europi. A sad se oružani sukob pojavio doslovno pred našim vratima.

Neću ovdje detaljno govoriti o ukrajinskom sukobu. Dubinski njegov uzrok je nezavršenost procesa perestrojke, neodgovorne odluke koje su u Belovežskoj šumi donijeli lideri Rusije, Ukrajine i Bjelorusije. Posljednje godine bile su za Ukrajinu veliki ispit. Uvlačeći je u ''euroatlantsku zajednicu'', Zapad je demonstrativno ignorirao interese Rusije.

Naravno, iskustvo perestrojke i vanjske politike, utemeljene na novom mišljenju, ne daje gotove recepte za rješenje današnjih problema. Svijet se izmijenio. U svjetskoj politici pojavila su se nova ''aktivna lica'', nove opasnosti. Ali ni jedan od problema s kojim se suočava čovječanstvo ne može se riješiti zalaganjima jedne države ili čak grupom države. Ni jedan od problema ne smije imati vojno rješenje.

Rusija bi mogla značajno doprinijeti prevladavanju sadašnjeg ''globalnog kaosa''. To moraju znati na Zapadu. 

U ruskoj politici i dalje ostaju neriješena mnoga pitanja, koja su postavljena na dnevnom redu u vrijeme perestrojke. To je stvaranje pluralističkog, konkurentnog političkog sustava, stvarnog višestranačja, formiranja sistema ''kočnice i ravnoteže'' (eng. ''checks and balances'') u raspodjeli vlasti, osiguranje periodjčne smjene vlasti.

Uvjeren sam da uspješan izlaz iz jednosmjerne ulice, u kojoj se našla ruska i svjetska politika, može biti samo demokratski. Drugim riječima, potrebna nam je demokratizacija političkog života Rusije i demokratizacija međunarodnih odnosa. Ne postoji drugi put. 

Originalan tekst na ruskom: http://www.rg.ru/2015/03/19/perestroika-site.html