Šalje li Rusija u svijet pogrešnu sliku o sebi?

Izvor: Aleksej Iorš

Izvor: Aleksej Iorš

Današnje predodžbe Zapada o Rusiji zastarjele su i potrebno ih je promijeniti. Međutim, Rusija svojim medijskim nastupom često odmaže dostizanju ovog važnog cilja. Kada najveća zemlja na svijetu sebe predstavlja kao "medvjeda" i istovremeno kao "zaštitnika tradicionalnih vrijednosti" - to može zbuniti i najdobronamernijeg stanovnika Zapada.

Godinama živim u SAD-u i uvjerio sam se da se mišljenje Amerikanaca o Rusiji znatno razlikuje od toga što Rusi misle da o njima misle Amerikanci. Jedan od najčešćih stereotipa uvriježenih kod Rusa je da Amerikanci misle da ulicama ruskih gradova šetaju medvjedi.

Zapravo, Amerikanci imaju mnogo bolje mišljenje o Rusiji nego što Rusi misle. Iako medvjed iz tajge, o kojem u posljednje vrijeme često govori sam Vladimir Putin, na Zapadu ne povećava simpatije prema Rusiji.

 

"Putinova Rusija" ili "ruski Putin"?

Naivno je očekivati da će svijet zemlju koja je u posljednjih sto godina prošla kroz nekoliko političkih i ideoloških lomova odjednom smatrati čuvarom tradicionalnih vrijednosti - kako Rusija sada sebe želi predstaviti.

Zapadni političari i analitičari koji se bave Rusijom mogu se podijeliti u dvije skupine. Brojnija je ona koja tvrdi da Putin Rusiju pretvara u autoritarnu državu u kojoj je građansko društvo nedovoljno razvijeno. Zastupnici ovakvog stava smatraju da je Vladimir Putin glavni "politički arhitekt" suvremene Rusije. Po njihovom mišljenju, današnja Rusija bez Putina ne bi opstala, kao što je to bio slučaj nakon odlaska s vlasti mnogih njegovih prethodnika, od Ivana Groznog do Borisa Jeljcina. Državni i politički modeli koje su oni stvorili brzo su nestajali, i isto će se dogoditi i s Putinovom Rusijom. Ovakav stav zastupa i aktualna administracija SAD-a.

Predstavnici druge skupine smatraju da je Vladimir Putin tipičan lider u povijesti Rusije. Njegov cilj nije realizacija vlastitog političkog programa (po njima, Putin ga nema), već očuvanje sigurnog statusa quo i strategije razvoja Rusije definirane prije mnogo stoljeća. Dakle, ne postoji nikakva "Putinova Rusija", ali postoji "ruski Putin", čija je pojava na političkoj sceni rezultat nacionalne političke kulture, institucija i tradicije. Na ovakvom stavu se, recimo, zasnivala politika SAD-a prema Rusiji u prvom desetljeću nakon raspada SSSR-a.

Trenutne političke nesuglasice u Rusiji izazvale su krajnju vulgarizaciju zapadne civilizacije i svih njezinih vrijednosti.

Naravno, ovo je krajnje pojednostavljena podjela. Dvije spomenuta stavke nisu tako pravocrtne, ima i drugačijih mišljenja. U Rusiji mnogi okrivljuju Zapad, i to ne bez temelja, da ne želi surađivati s "pravom Rusijom", već samo sa onom "virtualnom", stvorenom u kabinetima washingtonskih istraživačkih centara. Bez obzira koliko su predodžbe zapadnih analitičara o Rusiji pogrešne, sigurno je da bi svijet trebao mnogo detaljnije i bolje upoznati Rusiju.

 

Kakvu sliku o sebi Rusija šalje u svijet?

Međutim, kako bi je drugi mogli zaista upoznati i razumjeti, Rusija najprije mora sama odgovoriti na neka ključna pitanja, a prije svega treba odrediti svoje dugoročne nacionalne prioritete. Donekle je razumljiva određena nedoumica u svijetu kada se prispajanje Krima Rusiji sada u ruskim državnim medijima predstavlja kao jedan od stupova ruske državnosti, a prije samo godinu dana o tome nije govorio ni ruski predsjednik, ni predstavnici vojske, ni diplomati, ni stručnjaci.

Rusija također mora samoj sebi odgovoriti na pitanje do kad će najveća zemlja na svijetu sebe smatrati "medvjedom"?

Naivno je očekivati da će svijet zemlju koja je u posljednjih sto godina prošla kroz nekoliko političkih i ideoloških lomova odjednom smatrati čuvarom tradicionalnih vrijednosti - kako Rusija sada sebe želi predstaviti. Naime, nacionalna reputacija gradi se dugo i mora se temeljiti na realnim činjenicama, a ne samo na vjeri u vlastitu propagandu.

Na kraju krajeva, natjecanje između pojedinih zemalja ne mora uvijek značiti suprotstavljanje i neprijateljstvo, što se u Rusiji često poistovjećuje. Prirodno, Rusija želi biti konkurencija SAD-u i cijelom Zapadu. Washington to razumije i prihvaća. Međutim, isto je tako prirodno - i ne treba nikog čuditi - i to što Zapad u Rusiji vidi konkurenta, pa se u skladu s tim i ponaša.

Putinov veliki politički eksperiment
Vanjska politika Rusije u 2014. određivala se ogromnim političkim eksperimentom, koji je predsjednik Vladimir Putin poduzeo kao odgovor na ukrajinsku revoluciju.

Danas je očigledno da je potrebna temeljna promjena dugoročnog odnosa Zapada prema Rusiji. Međutim, sankcije koje je Zapad uveo samo su otežale situaciju, jer su time onemogućeni bilo kakvi kontakti s Rusijom. Takvi potezi posljedica su krajnje kratkovidne politike. Zapad griješi pokušavajući Rusiju potisnuti na periferiju svijeta samo zato što se ne slaže s jednim dijelom njezine vanjske politike.

S druge strane, temeljna promjena stava Zapada prema Rusiji nije moguća sve dok Rusija radikalno ne promijeni svoj dugoročni odnos prema Zapadu. Trenutne političke nesuglasice  u Rusiji izazvale su krajnju vulgarizaciju zapadne civilizacije i svih njezinih vrijednosti. Rusija također mora samoj sebi odgovoriti na pitanje je li "Rusija Putinova" ili je "Putin ruski" i do kad će najveća zemlja na svijetu sebe smatrati "medvjedom"?

Nikolaj Zlobin je predsjednik Centra globalnih interesa, Washington.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće