Paklena logika

Tek smo došli sebi nakon krajnje uzbudljivih Jacenjukovih izjava o invaziji SSSR-a (tj. Rusije) na nacističku Njemačku i Ukrajinu, a već je štafetu u utrkivanju u povijesnom vandalizmu iz njegovih ruku preuzeo ministar vanjskih poslova Poljske Grzegorz Shetina.

Komentirajući pitanje vezano za neupućivanje poziva ruskoj strani na 70-godišnjicu oslobođenja Auschwitza on je izjavio: "Bolje je reći da je Auschwitz oslobodio ukrajinski front, oslobodili su ga Prvi ukrajinski front i Ukrajinci, jer su tamo bili ukrajinski vojnici tog dana u siječnju. Oni su otvorili vrata logora i oni su oslobodili logor."

Primjeri Ukrajine i Poljske pokazuju kako nacionalna samosvijest degradira u nacionalizam i na kraju mutira u nacizam.

Mora se priznati da u Jacenjukovim i Shetininim riječima ima logike, i ta logika je paklena. Zaista, sve se uklapa: Rusija je napala miroljubivu Njemačku i nezavisnu Ukrajinu, a Ukrajinski front, koji se borio protiv sovjetske okupacije, oslobodio je Auschwitz, i uopće nije bitno od koga ga je oslobodio.

To samo na prvi pogled djeluje kao nevjerojatna ludorija. Ako se taj logički niz nastavi, onda su druge zemlje "nagrabusile" mnogo više nego Rusija. Evo gledajte. Ako su Auschwitz oslobodili Ukrajinci, kako tvrdi Shetina, zato što je to bio Ukrajinski front, onda su i Baltik oslobodili stanovnici baltičkih zemalja, tj. njihovi Pribaltički frontovi. To dalje podrazumijeva da sovjetska armija uopće nije ni okupirala te zemlje (a one su svoju koncepciju povijesne borbe zasnovale upravo na tome), nego su se one same oslobodile, a zatim su same sebe okupirale.

Ruski vojni povjesničari: Jacenjukova izjava "bez presedana po bahatosti i lažljivosti" Rusko vojno-povijesno društvo (RVIO) pozvalo je državu i građane u "ideološku kontraofenzivu" u borbi za mišljenje mladih preko "patriotskog interneta", radija i televizije.

Idemo dalje. Tko je podigao zastavu nad Reichstagom? Podigli su je Kantarija, Egorov i Berest. Prema tome, odgovornost "za okupaciju Njemačke" (po Jacenjuku) ne treba snositi samo Rusija, nego i Gruzija i Ukrajina.

Pa što onda ostaje Rusiji? Ah, da! Sovjetski totalitarizam, represije, Gulag. I naravno, sovjetske tajne službe koje mrzi cijeli svijet i kojima ljudi po svijetu plaše malu djecu.

A sad bez šale. Ništa nije gore od takvog gaženja povijesnih kostiju i cupkanja po njima uz zveckanje u nacionalne diple. Tako nacionalna samosvijest degradira u nacionalizam i na kraju mutira u nacizam. Upravo od takvih riječi počinje proces čovjekovog strmoglavog, a ponekad i smrtonosnog, iako i ugodnog pada u ambis nacionalnog pitanja, a to je pitanje kojim se sve živo lako objašnjava.

Možda čudno zvuči, ali ipak ću napisati:

1. Auschwitz su oslobodile jedinice Crvene armije.

2. Jedinice Crvene armije nisu formirane po principu nacionalne pripadnosti.

3. Prvi ukrajinski front formiran je 20. listopada 1943. preimenovanjem Voronješkog fronta (nadam se da gospodin Shetina zna gdje se nalazi Voronjež). Drugi ukrajinski front je formiran 20. listopada 1943. preimenovanjem Stepskog fronta, a takav etnicitet uopće ne postoji. Ustvari, bolje je da se ogradim: dosad nije postojao (jer tko zna što ćemo još imati prilike čuti). Treći ukrajinski front je formiran 20. listopada 1943. preimenovanjem Jugozapadnog fronta, a Četvrti ukrajinski front je formiran preimenovanjem Južnog fronta.

4. Činjenica da nije postojao Prvi ruski i Sedmi gruzijski front ne znači da Rusi i Gruzijci nisu sudjelovali u borbama Velikog domovinskog rata.

5. Vojnici Crvene armije bili su ljudi različitih nacionalnosti. Mi ne dijelimo Pobjedu na rusku, bjelorusku, armensku, ukrajinsku, židovsku, gruzijsku, tatarsku, osetijsku, itd. Ona je, kao što poznata pjesma kaže, jedna za sve, i zato se oko nje nismo cjenkali.

6. Nitko nema pravo manipulirati uspomenom na vojnike Crvene armije, koristeći činjenicu da većina njih više ne može poizbijati zube klevetniku za takve riječi.

Marija Zaharova je zamjenica direktora Odjela za informiranje i medije Ministarstva vanjskih poslova Rusije.