Putinov veliki politički eksperiment

Ilustracija: Natalija Mihajlenko

Ilustracija: Natalija Mihajlenko

Vanjska politika Rusije u 2014. određivala se ogromnim političkim eksperimentom, koji je predsjednik Vladimir Putin poduzeo kao odgovor na ukrajinsku revoluciju.

Putin je tijekom svih godina na vlasti formulirao svoje viđenje međunarodnih odnosa te pokušao odrediti koje mjesto Rusija zauzima u njima, no pritom je provodio politiku koja nije izlazila iz granica rutinske reakcije na vanjske izazove. U 2014. odlučio je naposljetku provjeriti sliku koju je imao u glavi s objektivnom stvarnosti svijeta.

Putinovo viđenje suvremenog svjetskog poretka ima nekoliko glavnih točaka. Između ostalog, radi se o ovima:

1) Zapad ne priznaje Rusiju kao ravnopravnog partnera, štoviše Zapad pokušava na različite načine neutralizirati ruski vojni strateški potencijal;

2) Zapadna civilizacija nalazi se u stanju duboke krize te je već zapravo izgubila svoje globalno liderstvo;

3) Zahvaljujući svojoj vještoj diplomaciji Rusija će uspostaviti partnerske odnose s većinom ''nezapadnih'' država;

4) Ako Rusija otvoreno izazove Zapad, nju će s radošću podržati u čitavom svijetu, jer Zapad, i to prije svega SAD, izaziva u čitavom svijetu negativnu reakciju;

5) Kad započne otvoreno suprotstavljanje Rusije i Zapada, produbit će se i raskol koji već odavno postoji između SAD-a i Europe. U tom smislu, Europa neće podržavati SAD te će čak možda stati na stranu Rusije;

6) Nakon krize Rusija će se pretvoriti u globalnog lidera, kao jedina država koja je imala hrabrosti otvoreno izazvati američku hegemoniju;

7) Ekonomska slabost Rusije nadoknadit će se sve većim političkim utjecajem, što će omogućiti da se na ravnopravnoj osnovi djeluje s takvim ekonomskim gigantom kao što je Kina.

Događaji iz 2014. su pokazali da mnoge Putinove teze ne izgledaju dovoljno uvjerljivo kad ih se suoči sa stvarnošću. Europa je puno više povezana sa SAD-om nego što se to moglo pretpostaviti, a razina podrške Rusiji od strane ''nezapadnih'' država izgledala je u pojedinim trenucima potpuno tužno. I po većini ostalih točaka stvarnost se nije podudarala s apstraktnom shemom Kremlja. 

"Potencijalni savez Rusije i Njemačke bio bi najveća opasnost za SAD"

Međutim, za razliku od običnih eksperimenata nakon kojih se može samo oprati epruvete, zaključati laboratorij i otići, čini se da se ruski vanjsko politički eksperiment više ne može zaustaviti, neovisno o tome potvrđuju li se u stvarnosti njegove osnovne hipoteze ili ne.

Polazeći od toga, od ruske diplomacije se može očekivati da će u 2015. čvrsto slijediti doneseni politički kurs.

Kao prvo, i dalje će se realizirati pokušaji da se uspostave odnosi s pojedinim europskim državama, kako bi se ''razbilo'' jedinstvo zapadnog bloka, posebno u uvjetima sankcija Rusiji.

Kao drugo, Rusija će istupati s hrabrim i korisnim inicijativama u sklopu BRICS-a, ŠOS-a, G20 i drugih ''nezapadnih'' organizacija.

Kao treće, treba očekivati nastavak i jačanje ''rata živaca'' s NATO-om, s korištenjem starih mehanizama pronađenih tijekom ''hladnog rata''.

Poteškoće s kojim se Rusija suočila u 2014. zbog konsolidiranog otpora Zapada i nepredviđene ravnodušnosti ostalog svijeta već su unijele neke ispravke u tijek Putinovog vanjskopolitičkog eksperimenta. Sudeći po svemu, ruski predsjednik je ''pronašao'' još jednu, dodatnu hipotezu koju će po svoj prilici provjeravati u praksi sljedeće godine.

Ivan Tsvetkov je profesor na Sveučilištu u Peterburgu, stručnjak je za vanjsku politiku SAD-a, povijest SAD-a te azijsko-pacifičku regiju.