Ebola, Rusija i ISIS, najveće pošasti današnjice

Ilustracija: Aleksej Iorš

Ilustracija: Aleksej Iorš

Predsjednik SAD-a je za govornicom UN-a rekao da je Rusija, poslije ebole, najveća prijetnja za Ujedinjene nacije. Teroristička organizacija ISIS morala se na listi globalnih pošasti zadovoljiti ponižavajućim trećim mjestom, daleko iza Rusije. U ovom svjetlu treba promatrati nedavni niz antizapadnih izjava ruskih političara.

Nedavne izjave visokih ruskih dužnosnika da će se odlučno suprotstaviti pritisku Zapada ne bi trebale začuditi Washington i europske prijestolnice. U intervjuu za Rossijskaju gazetu tajnik Vijeća sigurnosti RF Nikolaj Patrušev izjavio je da je SAD bio taj koji je stvorio krizu u Ukrajini, jer je neprestano nastojale suzbiti utjecaj Rusije. Predsjednik Putin je u intervjuu za srpski dnevni list Politika nedavno izjavio: "Zajedno s ograničenjima usmjerenim protiv cijelih sektora našeg gospodarstva, takav pristup [Zapada] je teško nazvati drugačije nego neprijateljskim." Premijer Rusije Dmitrij Medvedev djelovao je kao mirotvorac, predlažući u svom intervjuu za američki CNBC da situaciju treba "dovesti na početno stanje" prije nego što se počne "razmišljati o razvoju budućih odnosa".

Prema mišljenju moskovskog časopisa Nezavisimaja gazeta ovo je zvučalo kao "medijska paljba" ruskih dužnosnika.

Za Ukrajinu će biti "teško i bolno" kada "postane svjesna" realnosti u kojoj se našla, jer je izgubila privilegije od trgovinskih odnosa s Rusijom, a nije dobila članstvo EU (ali je preuzela brojne obveze).

No, što je drugo i mogao očekivati predsjednik Obama kada je u svom govoru rekao da je Rusija, poslije ebole, najveća prijetnja za Ujedinjene nacije? (Teroristička organizacija ISIS morala se na listi globalnih pošasti zadovoljiti ponižavajućim trećim mjestom, daleko iza Rusije.) A kako je njemačka kancelarka Angela Merkel očekivala da će Moskva reagirati na njezine uvjete za ukidanje sankcija Rusiji: "osiguravanje demokratskih izbora na istoku Ukrajine, koji će se provoditi pod nadzorom OESS-a, a koje će priznati vlada u Kijevu"? Budući da Kijev ne može provesti opće i demokratske izbore na teritoriju koji je pod njegovom kontrolom (jer ne sudjeluju važne stranke, poput Stranke regija i Komunističke partije, koje tradicionalno imaju veliku podršku u istočnim područjima Ukrajine), kako Angela Merkel može očekivati ​​da bi Rusija to učinila u istočnoj Ukrajini, za račun vlasti Kijevu?

Bez obzira što su izloženi velikom pritisku, ruski dužnosnici Zapadu stavljaju na znanje da neće ustuknuti, jer za to ne postoji niti jedan razlog. Bivši predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič povinovao se nizu zapadnih zahtjeva, kao što su oslobađanje aktivista s Majdana u siječnju i veljači 2014. i potpisivanje sporazuma o podjeli vlasti s oporbom. No, ovi ustupci nisu ga sačuvali od odmazde Zapada.

Iskrivljena slika ukrajinske krize u hrvatskim medijima
Hrvatski su se mediji ubrzo nakon početka Ukrajinske krize prilagodili novonastaloj situaciji i prihvatili ulogu antiruskog biltena zapadnog svijeta.

Dakle, Zapad je sam odgovoran za negativne signale koje dobiva iz Moskve. Osim toga, navedene izjave ruskih dužnosnika temelje se na stvarnom stanju u Ukrajini. Nikolaj Patrušev, tajnik Vijeća sigurnosti RF, ne pretjeruje kada kaže da je u posljednjih 10 do 20 godina "u Ukrajini stasala čitava generacija zatrovana mržnjom prema Rusiji." O ovome svjedoče žestoke borbe u istočnoj Ukrajini u kojima na obje strane sudjeluju brojni mladi dobrovoljci. Nažalost, Patrušev je također u pravu kada kaže da će za Ukrajinu biti "teško i bolno" kada "postane svjesna" realnosti u kojoj se našla, jer je izgubila privilegije od trgovinskih odnosa s Rusijom, a nije dobila članstvo u EU (ali je preuzela brojne obveze). Patruševa treba ozbiljno shvatiti i kada kaže da vojna mašinerija NATO-a, za koju je prvobitno rečeno da nije usmjerena protiv Rusije, više ne skriva da je njezin cilj "obuzdavanje" Rusije.

Dok se za američku vladu i određene strukture EU može reći da su bile neprijateljski nastrojene prema Rusiji, američka i europska poduzeća vrlo su se trudila osvojiti rusko tržište. Danas ne možemo opstati bez zajedničkog tržišta, resursa i stručnjaka, i ova činjenica je također vrlo važna. Ona možda nije spomenuta u Patruševljevom intervujuu, ali se svakako može čuti u izjavama ministara vlade RF zaduženih za financije i gospodarstvo. Zapravo, ovakav stav neprestano ponavlja i sam predsjednik Putin.

U govoru na investicijskom forumu "Rusija zove" održanom u Moskvi, Putin je naglasio da, iako traga za novim partnerima u Kini i Latinskoj Americi, Rusija ne okreće leđa svojim tradicionalnim partnerima u EU, unatoč uvedenim sankcijama. "Sankcije nisu naš izbor", istaknuo je Putin na forumu.

Zapadni stručnjaci, poput bivšeg američkog veleposlanika u Rusiji Michaela McFaula, koji napominju da Rusiju treba "obuzdati", zaboravljaju da moderna ruska elita nije ni nalik onoj iz sovjetskog vremena, kojoj je u određenom smislu odgovaralo da bude izolirana. Danas rukovodstvo Rusije jednostavno takvo što neće dozvoliti. Kada Moskva govori o sankcijama Zapada kao o "mogućnostima", to ne znači povratak na staru sovjetsku ideju o "samodostatnosti". Uostalom, čak i aktualno vodstvo Sjeverne Koreje odustaje od Kim Il Sungove strategije "oslanjanja na vlastite snage". Ruski čelnici pod "mogućnostima" podrazumijevaju traganje za novim partnerima i novim tržištima u Aziji i Latinskoj Americi. To uključuje i razvoj novog, pametnog oružja, a ne besmisleno gomilanje tenkova i nuklearnih glava, kao što je bio slučaj u vrijeme Leonida Brežnjeva.

Naravno, ruska elita će vrlo brzo odgovoriti na svaki dobronamjerni signal sa Zapada. Ipak, možda će biti opreznija nakon sukoba 2008. i 2014. Ne treba zaboraviti da su i rane iz rusko-gruzijskog rata 2008. zacijelile za svega nekoliko mjeseci.

Dmitrij Babič je politički komentator radija Glas Rusije.