Iskrivljena slika ukrajinske krize u hrvatskim medijima

Karikatura: Konstantin Maler

Karikatura: Konstantin Maler

Hrvatski su se mediji ubrzo nakon početka Ukrajinske krize prilagodili novonastaloj situaciji i prihvatili ulogu antiruskog biltena zapadnog svijeta.

Prošlog mjeseca jedan od najuglednijih vanjskopolitičkih magazina američki Foreign Policy donosi tekst naslovljen „Dozvola za ubijanje“, u kojem piše o najvećim prijetnjama svjetskom miru. Autor teksta kao glavne prepreke današnjem svjetskom poretku apostrofira takozvanu Islamsku državu i proruske separatiste. Ubrzo nakon objavljivanja, tekst je preveden i ponuđen hrvatskim medijima od strane naše novinske agencije HINA-e. Prenijeli su ga gotovo svi portali, a jedan od najčitanijih index.hr tekst je naslovio„Što je zajedničko Islamskoj državi i proruskim separatistima?“ U članku je čitateljima objašnjeno kako ruski separatisti i islamski fundamentalisti imaju istu politiku „kolektivnog bijesa koja na kraju dovodi do samouništenja.“ Novinar ocjenjuje kako je ruska politika i ideologija na istoku Ukrajine utemeljena na „nasilju, mržnji i isključivosti“, uz islamske fundamentaliste najveća prijetnja stabilnosti.


„Ponaša li se Putin kao Hitler“

Hrvatski su se mediji ubrzo nakon početka Ukrajinske krize prilagodili novonastaloj situaciji i prihvatili  ulogu antiruskog biltena zapadnog svijeta. No i prije samog početka rata u Ukrajini Jutarnji list kreće sa demoniziranjem Vladimira Putina i Rusije, te donosi naslov „Ponaša li se Putin kao Hitler“, a u podnaslovu list svojim čitateljima nudi upoznavanje sa „svim sličnostima njemačkog diktatora i ruskog predsjednika.“, među kojima i „moralnopsihološka“ kriza društva uslijed koje su Hitler i Putin došli na vlast. Nakon rušenja putničkog aviona Malaysia Airlinesa na istoku Ukrajine isti je list na naslovnici donio sliku ruskog predsjednika Putina pitajući se „Hoće li Zapad stati na kraj ovom čovjeku?“ Istovremeno vodeći europski i američki mediji svojim su čitateljima ponudili mnogo suzdržanije naslove i članke, te su vrlo oprezno pristupili temi. S vremenom, mediji na obje sukobljene strane prihvatili su predviđenu im ulogu oruđa u službi propagirane ideologije, a ne istine i činjenica. Većini hrvatskih medija shodnim se učinilo situaciju iskoristiti za dokazivanje neupitnosti svoje pozicije, pa smo tako u našim medijima često imali priliku čitati radikalnije tekstove s jasnijim proameričkim stavom od samih američkih novina poput New York Timesa ili Washington Posta. „Putinova je Rusija, kao što je bio i SSSR, trajna prijetnja za Zapad“, u srpnju piše vodeći kolumnist Jutarnjeg lista, te dodatno objašnjava kako je Rusija „po srpskom modelu za hrvatsku organizirala pobunu, a zatim okupirala Krim.“ Hladnoratovska se retorika tako vratila u medije, a tendenciozne i neprovjerene špekulacije (p)ostale su dio svakodnevice.

Hrvatska pozvala investitore iz Novosibirska
Investitori iz Novosibirska imaju preko hrvatskog tržišta izravni pristup u Europu.

Od samih početaka sukoba u Ukrajini mediji su se upregli u kreiranje paralelne stvarnosti. Doziranim puštanjem informacija u javnost i stvaranjem polarizirajućeg hladnoratovskog diskursa u kojem postojimo „mi“ i „oni“ osigurano je da ni građanima ni slučaju nikako ne bi trebalo prepustiti interpretaciju i mišljenje o pojedinim događajima. Oružana pobuna na Majdanu protiv korumpirane i legalno izabrane vlasti Viktora Janukoviča prezentirana je kao slobodarski čin, a akterima se tepalo kao borcima za slobodu i demokraciju. Nakon organiziranog i orkestriranog coup d´état, koji je, sudeći prema raspoloživim činjenicama, bio potpomognut od strane države koja s Ukrajinom ne dijeli ni granicu ni kontinent, kreće pobuna protiv nove vlasti koja svoj legitimitet i dolazak na vlast ne duguje izborima nego državnom udaru. S vladajućima, mijenja se i medijska percepcija ukrajinskih događaja, pa tako oni koji se bune protiv prozapadnog oligarha i novog ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka više nisu ni demokrati, a ni prosvjednici, nego, ako je vjerovati medijima, jednostavno teroristi. Novostvoreni realitet je prema medijskim tumačenjima dakle crno bijele naravi – spasitelji i dobročinitelji Ukrajine su Washington i Bruxelles, te svi oni koji rade u njihovom interesu, a glavni je negativac Moskva. Ponovno naoštrena hladnoratovska pera krenula su u svoj novi stari zadatak podgrijavanja hladnog rata i održavanja atmosfere straha i moralne panike.

Čitajući većinu hrvatskih medija stječe se dojam kako politika sankcija prema Rusiji, u kojoj sudjeluje i Hrvatska, nema alternativu. Unatoč tome što su sve glasniji istupi dijela europskih političara i poslovnih ljudi protiv takve politike, naši mediji ne odstupaju od svoje pozicije „psa čuvara“ atlantizma. Novine i televizije zaziru od otvaranja novih pitanja i perspektiva, te u ovom su slučaju tek legitimiraju podijeljene uloge. Premda u zapadnim medijima postoje kvalitetne i objektivne analize u kojima se bez emocija i pretencioznosti sagledava pozicija obje strane, spomenuti su se hrvatski mediji opredijelili za prenošenje i prepisivanje huškaških tekstova zapadnih im kolega.

No i prije samog početka rata u Ukrajini Jutarnji list kreće sa demoniziranjem Vladimira Putina i Rusije, te donosi naslov „Ponaša li se Putin kao Hitler“, a u podnaslovu list svojim čitateljima nudi upoznavanje sa „svim sličnostima njemačkog diktatora i ruskog predsjednika.“

15. rujna Anders Fogh Rasmussen, tada prvi čovjek NATO saveza, iz Bruxellesa je poručio kako su Islamska država i Rusija „zarazne, opasne, zlobne i antizapadne“, te ih ocijenio kao najveće prepreke svjetskoj stabilnosti. Rasmussen je rekao kako je „NATO alijansa na prvim linijama geopolitičke podijeljenosti između  tolerancije i fanatizma, demokracije i totalitarizma.“ Zvuči poznato, zar ne?  Procjenu o opravdanosti i tendencijama stavljanja Rusije u isti kontekst s Islamskom državom ostavljamo vama na procjenu. Ono što se potpisniku ovih redova čini indikativno jest to što je samo pet dana nakon objave teksta u Foreign Policyu Rasmussen upotrijebio istu analogiju kao i novinar američkog magazina. Teško se oteti dojmu kako su mnogi novinski napisi tek probni baloni, odnosno političko sredstvo i oruđe u novotvorenom frontu.


INA, MOL i GAZPROM

Prije nekoliko dana ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak za HRT je rekao kako će „SAD prijateljski posredovati u sporu INE i MOL-a.“ Prevedeno, to će značiti kako će se Amerikanci direktnije angažirati oko stopiranja Gazpromove kupnje ININIH dionica koje su sada u vlasništvu MOL-a. U vrijeme kada je rafinerija Sisak pred gašenjem, a INI je prijeko potreban novi investitor, ovakve se vijesti ne čine u nacionalnom interesu, no ministar Vrdoljak, a ni većina hrvatskih medija u njima ne vide ništa sporno.

Ravnodušno i bez promišljanja, za tuđi račun, potezom pera stvara se paralelna virtualna stvarnost i trivijalna navijačka atmosfera. U takvim su okolnostima činjenice i argumenti, koje se ne uklapaju u stvorenu sliku, tek nepotreban i nepoželjan dodatak unaprijed napisanom scenariju.