Zašto je nuklearna energetika važna za Rusiju

Nuklearna energetika u Rusiji je 1970-ih i 1980-ih doživjela eksponencijalni rast, koji je prekinut zbog nesreće u Černobilu 1986. a zatim i uslijed raspada SSSR-a. Izvor: AP

Nuklearna energetika u Rusiji je 1970-ih i 1980-ih doživjela eksponencijalni rast, koji je prekinut zbog nesreće u Černobilu 1986. a zatim i uslijed raspada SSSR-a. Izvor: AP

Danas u Rusiji 33 nuklearna energetska bloka zadovoljavaju oko 16% potreba za električnom energijom. Međutim, Rusija se ne misli zaustaviti na tome – u planu je udio nuklearne energije do 2050. povećati na 45 do 50%. Za ovakav razvoj ove grane energetike postoji nekoliko razloga. Oni su ekonomski (rusku nuklearnu energetiku čini oko 500 poduzeća u kojima je zaposleno preko 200 tisuća zaposlenika), obrazovni (u ovoj grani gospodarstva rade visokoobrazovani ljudi), ali i sigurnosni.

Rusija je u području nuklearne energetike naslijedila Sovjetski Savez i s razlogom može biti ponosna na to što je 1954. u Obnjinsku u rad puštena prva nuklearna elektrana na svijetu.

Nuklearna energetika u Rusiji je 1970-ih i 1980-ih doživjela eksponencijalni rast, koji je prekinut zbog nesreće u Černobilu 1986. a zatim i uslijed raspada SSSR-a.

Zato je tijekom 1990-ih i prve polovice 2000-ih došlo do stagnacije u razvoju nuklearnih proizvodnih kapaciteta. U postsovjetskom razdoblju u eksploataciju su uvedena samo četiri energetska bloka, koji su još od sovjetskih vremena bili gotovo spremni za rad.

Alternativnoj energetici potrebna pomoć države
Iako svjetske investicije u razvoj obnovljivih izvora energije (OIE - vjetar, sunce, bio-masa, bio- gorivo, male hidroelektrane) prelaze 200 milijardi dolara godišnje, Rusija spada u rijetke bogatije zemlje koje ne uvećavaju udio OIE-a u svojoj energetskoj shemi. Zašto Rusija, usprkos ogromnim kapacitetima, porizvodi samo 0,005% svjetske solarne i eolske energije?

Pa ipak, 33 energetska bloka ukupnog kapaciteta 24,25 GW danas u Rusiji proizvode oko 16% ukupne električne energije. No Rusija ne misli na tome stati. U tijeku je izgradnja još 10 energetskih blokova (uključujući dva reaktora na plovećoj elektrani Akademik Lomonosov) ukupne snage 9,2 GW. Planovima je predviđeno da se udio nuklearne energije u ukupnoj energetskoj bilanci zemlje do 2030. poveća na 25 do 30%, a do 2050. na 45 do 50%. Najavljeni planovi značili bi izgradnju novih nuklearnih elektrana snage od oko 32 GW (treba uzeti u obziri i da će do tada iz eksploatacije biti povučen niz trenutno aktivnih energetskih blokova).

Na kakvim argumentima počivaju ovako opsežni programi? Izgleda da za razvoj nuklearne energetike postoji nekoliko razloga. Rusku nuklearnu energetiku čini oko 500 poduzeća u kojima je zaposleno preko 200 tisuća ljudi. U strukturi ove privredne grane nalaze se četiri velika znanstveno-proizvodna sustava: poduzeća za dobivanje nuklearnog goriva, kombinati za preradu i skladištenje istrošenog nuklearnog goriva, poduzeća za proizvodnju električne i toplinske energije iz nuklearnih izvora, poduzeća za proizvodnju nuklearnog naoružanja i znanstvenoistraživački instituti. Osim toga, nakon ulaska Federalnog državnog unitarnog poduzeća Atomflot u sastav Državne korporacije za nuklearnu energiju Rosatom, tu se može ubrojiti i najmoćnija flota ledolomaca na svijetu.

Program masovne izgradnje energetskih blokova u Rusiji omogućit će organski razvoj ove privredne grane i zapošljavanje visokokvalificiranih stručnjaka, i to ne samo u okviru Državne korporacije Rosatom, nego i u poduzećima drugih gospodarskih grana, prije svega u okviru strojogradnje i građevinarstva.

 

Nuklearna Rusija

Drugi razlog je ekonomska isplativost. Može se pretpostaviti da, stavljajući naglasak na razvoj nuklearne energetike, ruska Vlada istovremeno rješava nekoliko pitanja. Tako povećanje udjela nuklearne energetike u energetskoj bilanci zemlje omogućuje da se održi stopa ekonomskog rasta, a da se pritom ne poveća emisija ugljičnog dioksida u atmosferu i ne prijeđe ruska kvota zagađenja predviđena Protokolom iz Kyota (višak dopuštene kvote pritom se može prodati drugim zemljama).

Osim toga, inzistiranje na razvoju nuklearne energetike omogućuje da se udio korištenja fosilnih goriva u Rusiji smanji i da se zadrže količine za izvoz, što je ekonomski isplativije u odnosu na prodaju na domaćem tržištu. Značajna je i mogućnost smanjenja troškova logistike uslijed smanjenog prijevoza fosilnih goriva od mjesta eksploatacije do termoelektrana. Najzad, u uvjetima ruske klime i ograničenih mogućnosti korištenja obnovljivih izvora energije (prije svega solarne), nuklearna energija postaje njihova alternativa, pri čemu nije potrebno ulaganje značajnih sredstava u razvoj proizvodnih kapaciteta u kojima se koriste obnovljivi izvori.

Treći faktor je izvoz same nuklearne tehnologije. Razvoj vlastite nuklearne energetike pojeftinit će rusku tehnologiju na svjetskom tržištu i povećati interes kupaca. Između ostalog i zbog „referentnosti“, tj. funkcioniranja razvijenih tehnoloških sustava na tlu Rusije. Uspjesi Rosatoma na polju izvoza ruskih energetskih blokova neizravno potvrđuju ovu pretpostavku.

Trenutno se u inozemstvu gradi pet ruskih energetskih blokova a u sljedećim godinama planira se izgradnja još 13. U tijeku su i pregovori o izgradnji još barem desetak energetskih blokova. Osim izvoza tehnologije, izgradnja energetskih blokova na temelju ruskih projekata omogućuje da se u budućnosti, tijekom cijelog životnog ciklusa elektrana (oko 60 godina), kupcima isporučuju gorivo, komponente i rezervni dijelovi za ove elektrane, ali i pružaju različite usluge (remont, prerada istrošenog nuklearnog goriva), što po vrijednosti premašuje cijenu samog energetskog bloka. To znači da je izvoz nuklearnih elektrana pokretač svih ostalih poduzeća nuklearne grane privrede.

Ruske nuklearne elektrane osvajaju europsko tržište
Nuklearne tehnologije iz Rusije pobuđuju u Europi sve veći interes. Svojevremeno Sovjetski Savez je izgradio u Bugarskoj, Mađarskoj, Češkoj i Finskoj nuklearne elektrane. Velika većina uspješno radi i danas.

Značajan je i aspekt vezan uz sigurnost zemlje. Postojanje moćne civilne nuklearne energetike omogućuje učinkovitu proizvodnju nuklearnog naoružanja. Osim toga, civilne narudžbe osiguravaju „dvostruku proizvodnju“ industrijskih poduzeća. Na primjer, danas se može sa sigurnošću tvrditi da je program izgradnje ploveće elektrane, koji je financirao Rosatom, omogućio da se u Rusiji održi tehnologija brodskih nuklearnih reaktora i organizacija njihove proizvodnje, što se, s porastom broja nuklearnih podmornica i početkom izgradnje nuklearnih ledolomaca nove generacije s novim reaktorima, pokazalo vrlo potrebnim.

Kako izgleda, u uvjetima kada ne postoji pritisak od strane „zelenog lobija“ i pri stalnom unapređenju sigurnosti i učinkovitosti ruskih nuklearnih tehnologija, udio nuklearne energetike u energetskoj bilanci Rusije će se u najbližem razdoblju samo povećavati. Odustajanje od nuklearne tehnologije u Rusiji imalo bi, najzad, samo destruktivan utjecaj na rusku ekonomiju i dovelo bi u opasnost visokotehnološku nuklearnu industriju strojogradnje, u kojoj su zaposlene desetine tisuća visokokvalificiranih stručnjaka.

Andrej Frolov je glavni urednik časopisa Izvoz naoružanja.