Što očekuje Rusija od novog predsjednika susjedne države?

Karikatura: Aleksej Iorš

Karikatura: Aleksej Iorš

Rusija je spremna stabilizirati odnose s Ukrajinom.

Mogu li biti legitimni izbori koji se održavaju u uvjetima građanskog rata i na čitavom području države? Da, ako odgovara rezultat. Ispada da Europa i SAD s velikim olakšanjem čestitaju novoizabranom ukrajinskom predsjedniku Petru Porošenku, no pobjedu Bašara Asada nazivaju farsom. Rusija, pak, Asadov uspjeh smatra uvjerljivim, a ne žuri se službeno priznati Porošenka. Međutim, nije jako zanimljivo raspravljati o tome – dvostruki standard bio je i ostaje osnova međunarodne politike. 

Putin i Porošenko počeli razgovarati
U Deauvilleu Putin i dalje ostao pri svojoj prijašnjoj poziciji o Ukrajini.

Još se početkom svibnja činilo da Moskva neće priznati rezultate glasanja u Ukrajini. Rusija je podcrtavala legitimnost Viktora Janukoviča koji je svrgnut nakon krvoprolića u Kijevu i, u skladu s tim, nezakonitost svih daljnjih akcija kijevske privremene vlasti. Uključujući i određivanje izbora. Potom je ruska pozicija postala mekša. Iako Vladimir Putin nije čestitao Porošenku na pobjedi na izborima, ruski veleposlanik Mihail Zurabov, koji je u veljači smijenjen, ponovno se vraća u Kijev kako bi nazočio inauguraciji. Naravno, razina nije visoka, no ako se uzme obzir prilike i vojna operacija na istoku države, možemo reći da je to maksimalno moguća razina. 

Što očekuje Rusija od novog predsjednika susjedne države? Ruske želje glede Ukrajine već su odavno izrečene i ne mijenjaju se. Decentraliziranu državu u kojoj su zajamčena kulturno-jezična i administrativna prava istočnih i jugoistočnih teritorija. I neutralni status Ukrajine – obećanje da neće ulaziti u europske i euro-atlantske strukture. Tijekom dva mjeseca sukoba na istoku države postalo je jasno da Moskva nije zainteresirana u ponavljanje krimskog scenarija na bilo kojem drugom teritoriju u Ukrajini. Krim je slučaj koji je u potpunosti jedinstven i po svojoj povijesti, i po raspoloženju stanovništva. I, uzgred rečeno, u ruskom društvu nakon raspada SSSR-a postojalo je uvjerenje da je pripadnost poluotoka Ukrajini povijesni nesporazum. Takvo mišljenje i osjećaji nikad nisu postojali prema Donbassu, iako postoje simpatije prema tamošnjim stanovnicima.

U Kijev već dopire glas o mogućim planovima Porošenka da se potajno dogovori s Kremljem. Kao poslovni čovjek koji „zna pronaći rješenje“, on zaista može pokušati pronaći pristup Moskvi u zamjenu za retoriku i ideologiju. Doduše, to nije tako lako s gledišta unutarnje situacije. Svijet ukrajinske politike su beskrajne intrige oko novca i smjena pozicija.

Uvjet međusobne suradnje Moskve i ukrajinskog predsjednika i dalje je obustava vojne operacije protiv proruskih pobunjenika na istoku. Porošenko sad može promijeniti kurs, budući da službeno ne odgovara za ono što radi privremena vlast. Istina, budući predsjednik je viša puta izjavljivao da u potpunosti podržava radikalne mjere, no promjena pozicije nakon dolaska na vlast je prilično česta pojava u politici. 

Trgovina je Krimom, koji je Porošenko obećao vratiti, isključena. Temu njegove pripadnosti Rusija ne namjerava razmatrati. U slučaju uspostavljanja općeg konstruktivnog dijaloga moguć je razgovor o tehničkim stvarima – kompenzaciji, pitanju vlasništva itd. No uzimajući u obzir sadašnju razinu međusobnog povjerenja, nema smisla započinjati s tim pitanjima.

Postizborna obećanja
Tek što je pobijedio na predsjedničkim izborima, Petar Porošenko dao je niz ratobornih izjava: obećao je da će vratiti Krim te da će specijalnu operaciju na Istoku završiti „za nekoliko sati“. Te prijetnje su najobičnija postizborna retorika, smatraju stručnjaci i zastupnici u ukrajinskom parlamentu. Ukrajina nema dovoljno snage za smirivanje Donbasa, a s Moskvom će se u svakom slučaju morati dogovarati, barem o isporuci plina.


Rusija nije raspoložena za priznanje „ narodnih republika“ na istoku Ukrajine, ali ih se, zbog jasnih moralno-političkih razloga, ne može odreći. Moskva je zainteresirana u to da se pokret otpora Kijevu pretvori u ozbiljnu političku snagu, ali unutar ukrajinske politike. Za to bi morao biti zainteresiran i Porošenko, budući da su u dijalogu s istokom potrebni stvarni sugovornici.

Glavna tema za provjeru mogućnosti dogovora je rješavanje plinskih proturječnosti, problema dugova, tranzita, cijene za plin u budućnosti. Sudeći po svemu, Rusija je spremna pokazati više fleksibilnosti nego dosad, znajući da će novi plinski rat krajnje naškoditi Gazpromu. No za to Ukrajina mora isplatiti barem stare dugove, a zasad je veliki problem s tim. Budući da Europa želi skinuti s dnevnog reda prijetnju od moguće obustave isporuka, kompromis je moguć. Ako se strane uspiju maknuti s mrtve točke po pitanju plina, pojavit će se kakvo-takvo pozitivno iskustvo.

U Moskvi se sa skepsom odnose prema bilo kojoj ukrajinskoj vlasti. Ta politička elita nije se promijenila nakon potresa, a kvaliteta prijašnje elite svima je poznata. No Rusija je ipak, bez ozbira na negativan odnos prema događajima na kijevskom Trgu neovisnosti i prevratu u veljači, spremna stabilizrati odnose s Ukrajinom. Obustava građanskog rata na istoku je glavni preduvjet obnove suradnje s Ukrajinom. I to će ovisiti o prvim koracima Petra Porošenka koji će odrediti daljnji vektor djelovanja.

Fjodor Lukjanov je predsjednik Prezidija Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku