Moskva predlaže Kijevu optimistični scenarij

Referendum o državnoj samostalnosti Luganske i Donjecke Republike nije unio principijelne promjene u situaciju u Ukrajini. Očito je da rezultati referenduma neće biti priznati ni u svijetu, ni u Rusiji, bez obzira na uvažavanje narodnog glasovanja od strane Moskve.

Sudeći po tonu, to je jasno i Donjecku i Lugansku. Bilo bi pogrešno shvatiti rezultate referenduma i izjave o neovisnosti koje su za njim uslijedile kao jednoznačnu odluku o izlasku iz sastava Ukrajine. To je prije očigledna demonstracija činjenice da bez širokog društvenog dijaloga zemlji prijeti neminovni raspad.

Ipak, dijalog ometa psihologija sadašnjih kijevskih vlasti, koje su izvršile prevrat i promatraju svoje političke suparnike kao poražene ili kao one koje treba pobijediti po svaku cijenu. Cilj je očigledan - teži se isključenju regija u kojima prevladava ruskojezično stanovništvo iz političkog procesa u razdoblju smjene vlasti koji i dalje traje.

Pozicija Rusije je potpuno suprotna. Riječi šefa Ministarstva vanjskih poslova Sergeja Lavrova o nužnosti pregovora unutar same Ukrajine treba shvatiti nedvosmisleno. „Uvjereni smo da se to mora učiniti u najkraćem roku, i još jednom ću ponoviti kako je žalosno da se netko u Washingtonu i Kijevu protivi uspostavi dijaloga između regija, i upravo se, između ostalog, zbog toga te unatoč našoj spremnosti na dijalog, 'mapa puta' koju je predsjednik OESS-a pripremio ne objavljuje“, rekao je ministar.

Kako bi se razumjela logika ruskih vlasti, treba se vratiti unatrag, na nedavni moskovski susret predsjednika Vladimira Putina i njegovog švicarskog kolege Didiera Burkhaltera. Tom prilikom najavljena je „mapa puta“ i jačanje uloge OESS-a u rješavanju krize. No nitko nije ukazao na put izlaska iz ukrajinske krize. Iako se ukrajinsko pitanje još u Ženevi de facto rješavalo u rusko-američkom bilateralnom formatu, politička kriza u Ukrajini se već razvija potpuno samostalno i rješavanje te krize izvan granica Ukrajine bez sudjelovanja glavnih sukobljenih strana u dijalogu teško je ostvarivo.

To je izjavio i predsjednik Vladimir Putin, koji je podržao ideju „okruglog stola“ i naglasio da „čim naše kolege u Europi i SAD-u dovedu neku situaciju u slijepu ulicu, odmah počinju s pričama kako se sada ključ za rješenje problema nalazi u rukama Moskve i kako je sva odgovornost na njoj“.

Glavne izjave sa sastanka koje demonstriraju rusku strategiju u sukobu jesu molba da se odgodi referendum u jugoistočnoj Ukrajini i pitanje kakve garancije će stanovništvo dobiti nakon predsjedničkih izbora u Ukrajini. Prijedlog je faktički postao izazov novim ukrajinskim vlastima da stupe u dijalog, a pitanje predstavlja polazište za početak dijaloga.

Uvjet za odlaganje referenduma - do čega nije došlo - bio je početak dijaloga između Kijeva i Jugoistoka, a uvjet za dijalog može biti samo prekid vojne operacije protiv oporbe i razoružavanje radikala od strane Kijeva, koje se spominje u Ženevskom sporazumu od 17. travnja. Lider pokreta Jugoistok Oleg Carjov potvrđivao je spremnost da se referendum odgodi pod uvjetom da nove ukrajinske vlasti poštuju ženevske uvjete i da se stanovništvo složi s tim korakom.

Pitanje garancija za opoziciju i uopće za narod jugoistoka Ukrajine koje je uzgred spomenuto na moskovskom sastanku vrlo je važno. Ono diktira sadržaj budućih pregovora, ako se oni ipak održe. Govorilo se o usklađivanju pregovaračkog formata, o imenovanju sudionika od strane Jugoistoka, o postavljanju osnovnih pitanja i ostavljanju započetog posla u naslijedstvo budućem predsjedniku, koji će najvjerojatnije biti Petar Porošenko. To bi dalo nadu da neće doći do odustajanja od kompromisa poslije izbora. Ipak, kandidat za predsjednika zasad izjavljuje da ne vidi alternativu izvođenju operacija uz uporabu sile.

Putinova šahovska taktika: Ukrajina pred zidom Predsjednik Rusije, koji je više od pola mjeseca šutio o ukrajinskoj temi, 7. svibnja dao je dvije senzacionalne izjave: pozvao je stanovnike jugoistoka da odgode referendum i pozitivno se izjasnio o predstojećim ukrajinskim izborima. Niz kritičara već ih je protumačio kao „predaju jugoistoka Ukrajine“. Međutim, u realnosti, ove izjave dio su izvrsne taktike koja podsjeća na šahovski „dvojni udar“ i predstavljaju korak prema ostvarivanju ruskih interesa u Ukrajini uz minimalnu potencijalnu štetu.

Stabilna Ukrajina u interesu je Rusije. Sadašnje posredno sudjelovanje Rusije u ukrajinskoj krizi predstavljalo je neizbježnu reakciju na destabilizaciju susjedne zemlje, koja je vrlo važna za Moskvu u međunarodnom, ekonomskom, povijesnom i ljudskom smislu.

Drugi interes Rusije također je očigledan. To je federalizacija Ukrajine. Nema smisla kriti da će to omogućiti Rusiji da očuva svoj ​​utjecaj u Ukrajini u uvjetima svake buduće neočekivane smjene vlasti. Ali federalizam bi mogao biti i važan stabilizator za Ukrajinu, jer će natjerati svaku novu vlast u Kijevu da brine o održavanju ravnoteže, kako u vanjskoj, tako i u unutarnjoj politici.

Ruski scenarij za Ukrajinu je optimističan. Ipak, proces degradacije institucija mogao bi se produžiti i postati nepovratan. U tom slučaju pokušaj izoliranja ruskojezičnog dijela društva prouzrokovao bi pravi raspad zemlje i širenje unutarnjih protesta.

Ako se ono što se dešavalo prošle zime promatra kao revolucija, očigledna je nedovršenost procesa. Slijede neviđene ekonomske teškoće i pojava socijalne dimenzije protesta. Konsenzus elita je krajnje labav, a mnogi političari, prije svega Julija Timošenko, spremni su i dalje se boriti za vlast, pri čemu nije isključen ni novi Majdan. Ukrajinska revolucija, ako se to može tako nazvati, još nije dovela do rotacije elita, pojave novih lica, preraspodjele imovine i ogromnih ljudskih žrtava. Ukoliko pregovarački proces ne počne, sve to uskoro može postati realnost.

Autor je docent na Nacionalnom istraživačkom sveučilištu Visoka škola ekonomije.