Izvor: Aleksej Jorš
Ti su principi utemeljeni u Ustavu UN-a i nalaze se u Deklaraciji o principima međunarodnog prava iz 1970. i Helsinškom dogovoru iz 1975.
Ako uzmemo u obzir situaciju s Krimom, treba navesti tri principa: princip neprimjenjivanja sile u međunarodnim odnosima, teritorijalne cijelovitosti država i prava naroda na samoodređenje.
Posljednja dva principa nalaze se u određenoj koliziji. Međudržavna praksa (prije slučaja s Kosovom) davala je prednost principu teritorijalne cijelovitosti.
Bez sankcija Vijeća sigurnosti UN-a primjenu sile širokih razmjera ostvario je NATO protiv Jugoslavije 1999. te 2003. SAD zajedno s državama koalicije protiv Iraka.
U 2008. SAD i niz država EU priznali su neovisni status Kosova.
U skladu s principom prava na samoodređenje narodi imaju pravo na njegovo ostvarivanje, ako se nalaze pod kolonijalnim ropstvom, stranom vladavinom i pri kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda, koje se nalaze u Međunarodnom sporazumu o političkim i građanskim pravima iz 1966.
U skladu s tim Sporazumom (članak 27.), nacionalne manjine, koje žive na teritoriju države, „ne smiju biti lišene prava na korištenje svojeg jezika“.
Nove vlasti u Kijevu su donijele zakon prema kojem jedini jezik u Ukrajini može biti samo ukrajinski.
Osim realne prijetnje od strane ekstremnih nacionalista, takva djelatnost može biti temelj za priznanje zakonitosti referenduma Krima o izlasku iz sastava Ukrajine.
Ako treba dati međunarodno-pravnu ocjenu, onda se svi ti događaji – primjena sile protiv Jugoslavije i Iraka, priznanje neovisnosti Kosova, pripojenje Krima Rusiji – nalaze u istom nizu.
Priznanje neovisnosti Kosova ne počiva na čvršćim temeljima od priznanja rezultata referenduma u Krimu s njegovim kasnijim ulaskom u sastav Ruske Federacije.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu