O pravu na zaštitu

Izvor: Sergej Jolkin

Izvor: Sergej Jolkin

Jednoglasna odluka članova Vijeća Federacije da podrže prijedlog Vladimira Putina o mogućnosti primjene oružanih snaga RF na teritoriju Ukrajine zasada je tek upozorenje onima koji na Zapadu vuku konce kijevskih događaja.

Jednoglasna odluka članova Vijeća Federacije da podrže prijedlog Vladimira Putina o mogućnosti primjene oružanih snaga RF na teritoriju Ukrajine dok se u toj zemlji ne normalizira društvenopolitička situacija s velikim odobrenjem je dočekana i u Rusiji, i u istočnom dijelu Ukrajine. Ta odluka, međutim, ne podrazumijeva obvezno, neopozivo i hitno slanje naših trupa u Ukrajinu.

Čuđenje je jedini osećanje koje izaziva najnovija izjava državnog tajnika SAD-a Kerryja, u kojoj on prijeti uvođenjem ekonomskih sankcija Rusiji. Odsutnost ruskog plina i ruske nafte istog trenutka izazvalo bi kolaps u gospodarstvima europskih država.

Čuđenje je jedini osjećaj koji izaziva najnovija izjava državnog tajnika SAD-a Kerryja, u kojoj on prijeti uvođenjem ekonomskih sankcija. Odsutnost ruskog plina i ruske nafte istog trenutka izazvala kolaps u gospodarstvima europskih država.

Ako hoćete, to je zasada tek upozorenje, a upućeno je i onima koji na Zapadu vuku konce kijevskih događaja, i još više samozvanih lidera koji su u Kijevu došli na vlast državnim udarom.

Primjena sile je za Rusiju najnepoželjniji scenarij, jednako kao i donošenje takvih odluka. No, u situaciji kada postoji realna opasnost po život stanovništva koje govori ruski, Rusi ne mogu dozvoliti sebi da sjede sklopljenih ruku i promatraju kako netko ubija i nanosi povrede ruskim državljanima i našim bivšim sunarodnjacima.

Treba reći da Rusija u ovom slučaju djeluje u pravnim okvirima, za razliku od naših europskih i prekooceanskih partnera koji svim silama podržavaju nelegitimnu i protuustavnu vlast u Kijevu. Upravo zbog toga se reakcija Zapada i pored svog njihovog nezadovoljstva zbog ruskih poteza svodi na usmenu kritiku i ucjenjivanje nesudjelovanjem pojedinih država na predstojećem summitu G-8.

Podizanje ukrajinske vojske (i to samo jednog njezinog dijela, sudeći po svemu) u stanje pune borbene spremnosti, kao i „redove dobrovoljaca“ ispred vojnih odsjeka ne treba doživljavati kao nekakav Armagedon, pa čak ni kao očigledno zaoštravanje situacije. I jedno i drugo je u velikoj mjeri obično hvalisanje, tj. propaganda za unutarnju i vanjsku uporabu.

Očito je da će se među ljudima koji su posljednjih mjeseci s oružjem u rukama uvodili demokraciju na ulicama Kijeva naći podosta onih koji žele ratovati za svoje ideale, ali je isto tako očito da ogromna većina Ukrajinaca nema namjeru upuštati se u bilo kakav rat.

Zapadni establišment i „revolucionari“ u Kijevu i sami odlično shvaćaju da u ovom trenutku nisu u situaciji da započnu aktivna ratna djelovanja. Pozicija Rusije, naprotiv, djeluje daleko superiornije.

Rusiji nije u planu osvajanje bilo čijeg teritorija, niti bilo kome oduzimati suverenitet i tome slično. Sva naša eventualna djelovanja svode se isključivo na zaštitu, a to je pravo koje imaju i koje često koriste sve moćne države u svijetu.

Različite su bile reakcije u zemljama Europe i SAD-a na politiku Rusije prema Ukrajini. Naravno, prisutna je oštra retorika pojedinih političara, pa i šefova država. Međutim, mnoge političke elite Starog i Novog Svijeta ne dijele takvo mišljenje.

I unatoč tome što će informacijska i diplomatska konfrontacija vjerojatno još potrajati, o nekakvoj izolaciji Rusije ne može biti ni govora (naravno, ako se ne dogodi nešto potpuno nesvakidašnje), i to ne samo iz ekonomskih, nego i iz političkih razloga. Rusija nije neka mala banana država čiji se stav može ignorirati. Na našoj strani su istina, narodna podrška i saveznici, a također (usput) i armija i mornarica.

Anton Haščenko je politički analitičar.