Putin je stavio ulog u „ukrajinskom ruletu“

Moskva je spremna dogovarati se sa Zapadom bez posrednika.


Izvor: Konstantin Maler

Prvi put nakon nastanka političke krize u Ukrajini Putin se susreo u oči u oči s tiskom. Predsjednik je bio potpuno miran, apsolutno uvjeren da je u pravu i pokazao je spremnost da i dalje ide onim smjerom koji je zadao po pitanju Ukrajine.

Takav je bio ton predsjednikovih iskaza posvećenih aktualnoj situaciji, koji su trebali ohladiti usijane glave i financijska tržišta, gdje se dogodila masovna rasprodaja vrijednosnih papira, te niz zapadnih gradova, prije svega Washingtona, u kojima su iznijeli prijetnje upućene Moskvi.

„Zapadni instruktori su se potrudili“
Ruski vjesnik prenosi najvažnije izjave predsjednika Rusije Vladimira Putina s konferencije za novinare održane 4. ožujka. Putin je iznio stav Rusije o situaciji u susjednoj Ukrajini i pozvao političare u Kijevu da poduzmu mjere za obuzdavanje radikalnih snaga i ponovno uspostavljanje nacionalnog jedinstva.

Ipak, govoreći o budućnosti razvoja događaja, predsjednik je iznio jednu senzacionalnu izjavu. Rusija nije spremna priznavati teritorijalnu cijelovitost Ukrajine. „Kad ukazujemo na antikonstitucijski prevrat (u Ukrajini), onda nam govore: 'ne, to nije oružano preuzimanje vlasti, to je revolucija'. No ako je to revolucija, onda mi je jako teško ne složiti se s onim našim stručnjacima koji smatraju da na tom području nastaje nova država“, govori Putin. „A s tom državom, ni prema toj državi nismo potpisivali nikakve obvezujuće dokumente“, istaknuo je ruski predsjednik. To je usporedio s događajima iz 1917. godine u Rusiji, kad se raspalo Rusko Carstvo, te je nastala neka nova država.

Sve je to rečeno u kontekstu ocjene Budimpeštanskog memoranduma iz 1994., prema kojem se Rusija zajedno sa SAD-om i Velikom Britanijom obvezala da će poštivati teritorijalnu cijelovitost Ukrajine u zamjenu za izvoz sovjetskog nuklearnog oružja i poštivanje bezatomskog statusa. Putin nije spomenuo da dokument nisu ratificirale ni Moskva, ni London, ni Washington.

Osim toga, u takvom tumačenju vidi se spremnost ne samo da se prizna neovisnost Krima, za koju će se najvjerojatnije izjasniti stanovnici poluotoka na referendumu 30. ožujka, nego i isti takvi rezultati referenduma u drugim regijama na lijevoj obali Ukrajine. Odgovarajući na pitanje razmatra li se pitanje o priključivanju Krima Rusiji, predsjednik je odgovorio: „Ne, ne razmatra se. I mislim da samo građani, koji žive na ovom ili onom teritoriju, u uvjetima slobode izražavanja volje, u uvjetima sigurnosti mogu i moraju određivati svoju budućnost. I ako je to bilo dopušteno stanovnicima Kosova, kosovskim Albancima, ako je to bilo dopušteno u mnogim dijelovima svijeta, to pravo nacije na samoodređenje, koje je utemeljeno, koliko mi je poznato, u odgovorajućim dokumentima UN-a, nitko nije negirao“.

Ti Putinovi odgovori svjedoče o tome da je spreman na međunarodnu raspravu o najosjetljivijem problemu ukrajine krize – izlasku istočnih regija, koje graniče s Rusijom, iz sastava Ukrajine. A to je, naravno, najprincipijelniji aspekt ukrajinske krize, uzimajući u obzir ono što je Putin na press-konferenciji jasno dao do znanja – da ne namjerava ratovati s Ukrajinom, iako ne želi u potpunosti ni odbaciti mogućnost primjene sile radi zaštite rusofonog stanovništva. Ruska varijanta američke formulacije – predsjednik na stolu ima sve opcije.

Sudeći prema izvještajima zapadnih medija, tema teritorijalne cijelovitosti već je figurirala u telefonskim razgovorima predsjednika Rusije i SAD-a. Ipak ona se ne spominje u priopćenjima press-službe Kremlja.

Putin je o konzultacijama sa zapadnim liderima rekao sljedeće: „Naši razgovori imaju povjerljiv karakter, a neki od njih su i potpuno zatvoreni za javnost. Zbog toga mislim da nemam pravo objaviti ono što smo raspravljali s našim partnerima“.

Čini se da su zatvorene linije one koje prolaze mimo Ministarstava vanjskih poslova te koje omogućuju da lideri brzo riješe najnapetija pitanja, i to bez posrednika. Recimo, tako je bilo u slučaju Kubanske krize.