Zašto je Putin ponudio EU zonu slobodne trgovine?

Izvor: Konstantin Maler

Izvor: Konstantin Maler

Prijedlog koji je Vladimir Putin iznio u Bruxellesu 27. siječnja 2014. o stvaranju zone slobodne trgovine između EU, Rusije, Kazahstana i Bjelorusije djeluje kao senzacija. Ipak, on ima svoj smisao i pažljivom analizom mogu se razotkriti ozbiljni geopolitički motivi iza ovog ekonomski naizgled sasvim neopravdanog prijedloga.

Promjena prioriteta u vanjskoj politici?

Vladimir Putin je na nedavno održanom summitu Rusija-EU iznio ideju o stvaranju zone slobodne trgovine između Europske unije i Carinske unije Rusije, Kazahstana i Bjelorusije. U tom prijedlogu presijecaju se dva prioritetna pravca suvremene ruske diplomacije.

Tresla se brda, rodio se miš: rezultati summita Rusija-EU
Uoči summita stručnjaci su smatrali da će susret u Bruxellesu još samo više pojačati krizu u odnosima Rusije i Europske unije. Međutim, susret je prošao u iznimno mirnom tonu.

Prvi pravac je ravnopravan status u svjetskoj politici koji je Rusija stekla. Otkako je Vladimir Putin 2000. postao predsjednik Rusije strateški cilj suvremene ruske diplomacije sastoji se u tome da Rusija uspostavi ravnopravne odnose s transatlantskim partnerima. Kremlj je uvjeren da se države Zapada miješaju u unutarnji život Rusije, da se otvoreno suprotstavljaju njenoj politici unutar Zajednice nezavisnih država (ZND) i da ugrožavaju njezine trgovačko-ekonomske interese. Sve se to događa zato što je Rusija u prvom postsovjetskom desetljeću praktički pristala biti „mlađi partner“ Zapada i sada se SAD i EU ne mogu lako odreći tako dragocjenog poklona koji su svojevremeno dobile od samog Kremlja.

Drugi prioritetni pravac je prerastanje Rusije i njenih saveznika u jedan od samostalnih centara svjetske politike putem formiranja integracijske zajednice koja se sastoji od država bivšeg SSSR-a. Na izgradnju Euroazijske unije Rusija troši ogromne političke i ekonomske resurse, smatrajući da je nedopustivo bilo kakvo odlaganje već utvrđenih rokova integracije. Rusija smatra da će budući politički i ekonomski sustav svijeta biti višepolaran i da će Euroazijska ekonomska unija koju ona predvodi biti jedan od 6 ili 8 centara tog sustava.

Rusija smatra da će budući politički i ekonomski sustav svijeta biti višepolaran i da će Euroazijska ekonomska unija koju ona predvodi biti jedan od 6 ili 8 centara tog sustava.

U tom kontekstu prijedlog koji je Vladimir Putin iznio u Bruxellesu 27. siječnja 2014. izgleda kao senzacija koju tek treba osmisliti na pravi način. U biti, taj prijedlog podrazumijeva korigiranje spomenutih prioriteta ruske vanjske politike.


Integracija s EU: izazov ili opasnost?

Formalno gledano, inicijativa za stvaranje zone slobodne trgovine od Atlantskog do Tihog oceana nije povoljna za Rusiju. Većina ekonomista složit će se s mišljenjem koje je prije 150 godina iznio Otto von Bismarck: „Slobodna trgovina je oružje najmoćnije nacije“. Ekonomski potencijal EU kao cjeline veći je od ruskog preko šest puta, a promet vanjske trgovine veći je pet i pol puta. Prema tome, taj savez neće biti ravnopravan, što je u suprotnosti s prvim od dva spomenuta prioriteta ruske diplomacije. Stvaranje prave zone slobodne trgovine konzerviralo bi sadašnju strukturu prometa robe između Rusije i njenih saveznika s jedne i Europske unije s druge strane, a to znači - sirovine u zamjenu za tehnologiju.

Teoretski gledano, Rusija je u iskušenju da okrene leđa Europi i razvija zonu slobodne trgovine s Kinom. Takva alternativa je prilično realna, s obzirom da za njezinu realizaciju već postoji odgovarajuća struktura.

Ovdje, međutim, treba obratiti pažnju na sljedeću činjenicu: Rusija postupno formira svoje vlastito viđenje „slobodne trgovine“ i mjera koje su dozvoljene u upravljanju zonom slobodne trgovine. Ulazak Rusije u Svjetsku trgovinsku organizaciju zasada nije doveo do liberalizacije režima vanjske trgovine. Ruski trgovinski sustav i dalje je jedan od najzatvorenijih u Euroaziji. Protekcionizam je danas sve jače izražen, i to je trend u cijelom svijetu. Očito i Kremlj sada smatra da zona slobodne trgovine u početnoj fazi neće ugroziti očuvanje mogućnosti upravljanja nacionalnom ekonomijom i vanjskom trgovinom u „ručnom režimu“ koji ignorira određena ustaljena pravila slobodne trgovine.

Kremlj je uvjeren da se države Zapada miješaju u unutarnji život Rusije. Sve se to događa zato što je Rusija u prvom postsovjetskom desetljeću praktički pristala biti „mlađi partner“ Zapada i sada se SAD i EU ne mogu lako odreći tako dragocjenog poklona koji su svojevremeno dobile od samog Kremlja.

Za suvremenu Rusiju europska integracija predstavlja najveći izazov. On se može promatrati kao stimulans za reformaciju političkog sustava i modernizaciju ekonomije, ili, pak, kao opasnost kojoj se trebaju suprotstaviti svi organi državne vlasti. Donedavno je u Rusiji dominiralo ovo drugo shvaćanje „europskog izazova“. No, otkako su Rusija i Europska unija 2010. proglasile „Partnerstvo za modernizaciju“, Moskva je partnerima jasno stavila do znanja da ona ne isključuje mogućnost pozitivnije reakcije na izazove od strane EU.

Većina ekonomista složit će se s mišljenjem koje je prije 150 godina iznio Otto von Bismarck: „Slobodna trgovina je oružje najmoćnije nacije“. Ekonomski potencijal EU kao cjeline veći je od ruskog preko šest puta, a promet vanjske trgovine veći je pet i pol puta.

Teoretski gledano, Rusija je u iskušenju da okrene leđa Europi i razvija zonu slobodne trgovine s Kinom. Takva alternativa je prilično realna, s obzirom da za njezinu realizaciju već postoji odgovarajuća struktura, a to je Šangajska organizacija za suradnju (ŠOS), koja gotovo 10 godina ne vrši praktički nikakvu funkciju. Inicijativa Rusije za stvaranje zone slobodne trgovine s Europskom unijom svakako će izazvati pogoršanje odnosa sa Kinom. Ta inicijativa označava da u dugoročnoj perspektivi Rusija radije želi ostati u istom bloku s državama Transatlantske zone. Za takvu stratešku odluku Kremlj traži veliku, ali sasvim opravdanu cijenu, a to je priznanje Rusije kao jednog od centara svjetskog političkog i ekonomskog sustava i priznanje ravnopravnosti između Carinske unije i EU.

Prema tome, prijedlog Moskve o stvaranju zone slobodne trgovine ima političku, a ne ekonomsku pozadinu. Kremlj je jasno stavio do znanja da je spreman ponuditi Europskoj uniji ravnopravno partnerstvo s perspektivom ekonomske integracije svih strana. Sada Bruxelles treba odlučiti hoće li prihvatiti ili odbaciti prijedlog Moskve.

Stanislav Tkačenko je doktor ekonomskih znanosti i voditelj programa „Diplomacija“ na Fakultetu međunarodnih odnosa Sanktpeterburškog državnog sveučilišta.