Zašto je Putin ponudio EU zonu slobodne trgovine?

Promjena prioriteta u vanjskoj politici?

Vladimir Putin je na nedavno održanom summitu Rusija-EU iznio ideju o stvaranju zone slobodne trgovine između Europske unije i Carinske unije Rusije, Kazahstana i Bjelorusije. U tom prijedlogu presijecaju se dva prioritetna pravca suvremene ruske diplomacije.

Tresla se brda, rodio se miš: rezultati summita Rusija-EU Uoči summita stručnjaci su smatrali da će susret u Bruxellesu još samo više pojačati krizu u odnosima Rusije i Europske unije. Međutim, susret je prošao u iznimno mirnom tonu.

Prvi pravac je ravnopravan status u svjetskoj politici koji je Rusija stekla. Otkako je Vladimir Putin 2000. postao predsjednik Rusije strateški cilj suvremene ruske diplomacije sastoji se u tome da Rusija uspostavi ravnopravne odnose s transatlantskim partnerima. Kremlj je uvjeren da se države Zapada miješaju u unutarnji život Rusije, da se otvoreno suprotstavljaju njenoj politici unutar Zajednice nezavisnih država (ZND) i da ugrožavaju njezine trgovačko-ekonomske interese. Sve se to događa zato što je Rusija u prvom postsovjetskom desetljeću praktički pristala biti „mlađi partner“ Zapada i sada se SAD i EU ne mogu lako odreći tako dragocjenog poklona koji su svojevremeno dobile od samog Kremlja.

Drugi prioritetni pravac je prerastanje Rusije i njenih saveznika u jedan od samostalnih centara svjetske politike putem formiranja integracijske zajednice koja se sastoji od država bivšeg SSSR-a. Na izgradnju Euroazijske unije Rusija troši ogromne političke i ekonomske resurse, smatrajući da je nedopustivo bilo kakvo odlaganje već utvrđenih rokova integracije. Rusija smatra da će budući politički i ekonomski sustav svijeta biti višepolaran i da će Euroazijska ekonomska unija koju ona predvodi biti jedan od 6 ili 8 centara tog sustava.

U tom kontekstu prijedlog koji je Vladimir Putin iznio u Bruxellesu 27. siječnja 2014. izgleda kao senzacija koju tek treba osmisliti na pravi način. U biti, taj prijedlog podrazumijeva korigiranje spomenutih prioriteta ruske vanjske politike.

Integracija s EU: izazov ili opasnost?

Formalno gledano, inicijativa za stvaranje zone slobodne trgovine od Atlantskog do Tihog oceana nije povoljna za Rusiju. Većina ekonomista složit će se s mišljenjem koje je prije 150 godina iznio Otto von Bismarck: „Slobodna trgovina je oružje najmoćnije nacije“. Ekonomski potencijal EU kao cjeline veći je od ruskog preko šest puta, a promet vanjske trgovine veći je pet i pol puta. Prema tome, taj savez neće biti ravnopravan, što je u suprotnosti s prvim od dva spomenuta prioriteta ruske diplomacije. Stvaranje prave zone slobodne trgovine konzerviralo bi sadašnju strukturu prometa robe između Rusije i njenih saveznika s jedne i Europske unije s druge strane, a to znači - sirovine u zamjenu za tehnologiju.

Ovdje, međutim, treba obratiti pažnju na sljedeću činjenicu: Rusija postupno formira svoje vlastito viđenje „slobodne trgovine“ i mjera koje su dozvoljene u upravljanju zonom slobodne trgovine. Ulazak Rusije u Svjetsku trgovinsku organizaciju zasada nije doveo do liberalizacije režima vanjske trgovine. Ruski trgovinski sustav i dalje je jedan od najzatvorenijih u Euroaziji. Protekcionizam je danas sve jače izražen, i to je trend u cijelom svijetu. Očito i Kremlj sada smatra da zona slobodne trgovine u početnoj fazi neće ugroziti očuvanje mogućnosti upravljanja nacionalnom ekonomijom i vanjskom trgovinom u „ručnom režimu“ koji ignorira određena ustaljena pravila slobodne trgovine.

Za suvremenu Rusiju europska integracija predstavlja najveći izazov. On se može promatrati kao stimulans za reformaciju političkog sustava i modernizaciju ekonomije, ili, pak, kao opasnost kojoj se trebaju suprotstaviti svi organi državne vlasti. Donedavno je u Rusiji dominiralo ovo drugo shvaćanje „europskog izazova“. No, otkako su Rusija i Europska unija 2010. proglasile „Partnerstvo za modernizaciju“, Moskva je partnerima jasno stavila do znanja da ona ne isključuje mogućnost pozitivnije reakcije na izazove od strane EU.

Teoretski gledano, Rusija je u iskušenju da okrene leđa Europi i razvija zonu slobodne trgovine s Kinom. Takva alternativa je prilično realna, s obzirom da za njezinu realizaciju već postoji odgovarajuća struktura, a to je Šangajska organizacija za suradnju (ŠOS), koja gotovo 10 godina ne vrši praktički nikakvu funkciju. Inicijativa Rusije za stvaranje zone slobodne trgovine s Europskom unijom svakako će izazvati pogoršanje odnosa sa Kinom. Ta inicijativa označava da u dugoročnoj perspektivi Rusija radije želi ostati u istom bloku s državama Transatlantske zone. Za takvu stratešku odluku Kremlj traži veliku, ali sasvim opravdanu cijenu, a to je priznanje Rusije kao jednog od centara svjetskog političkog i ekonomskog sustava i priznanje ravnopravnosti između Carinske unije i EU.

Prema tome, prijedlog Moskve o stvaranju zone slobodne trgovine ima političku, a ne ekonomsku pozadinu. Kremlj je jasno stavio do znanja da je spreman ponuditi Europskoj uniji ravnopravno partnerstvo s perspektivom ekonomske integracije svih strana. Sada Bruxelles treba odlučiti hoće li prihvatiti ili odbaciti prijedlog Moskve.

Stanislav Tkačenko je doktor ekonomskih znanosti i voditelj programa „Diplomacija“ na Fakultetu međunarodnih odnosa Sanktpeterburškog državnog sveučilišta.