Od sporazuma Irana sa „šestorkom“ korist su izvukli SAD i Rusija

Postignut u Ženevi sporazum „šestorke“ međunarodnih posrednika (SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska, Kina, Njemačka) s Teheranom o iranskom nuklearnom programu pripada onoj vrsti dokumenta za koje je, uz svu našu želju, teško reći da je uspjeh ili poraz.


Izvor: Aleksej Iorš

Zasad se radi samo o neutralnom sporazumu koji otvara puno pitanja. Zapravo, u Ženevi su ministri vanjskih poslova država „šestorke“ odabrali ono manje od dva zla. Izbor nije bio velik: između Irana, koji nastavlja obogaćivati uran pod kontrolom međunarodne zajednice i Irana, koji će isto to raditi ali bez kontrole.

Trenutno su u tijeku rasprave kome u većoj mjeri odgovara potpisani sporazum: Zapadu ili Islamskoj republici?

Iranska nuklearna bomba je veliki mit
O politici SAD-a na Bliskom istoku u intervjuu za „Gazeta.Ru“ govori stručnjak Instituta za strateške ocjene i analizu Sergej Demidenko.

Protivnike sporazuma uznemirava činjenica da je Teheran obranio svoje pravo na nuklearni program. Nijedna od 18 tisuća centrifuga, koje će se do kraja sljedeće godine nalaziti u vlasništvu Irana, neće biti uništena (radi usporedbe: Pakistan, koji ima nukearno oružje, ima svega 6 tisuća centrifuga). Na taj način Iran može, smatraju izraelski stručnjaci, obogatiti uran s 3,5 do 90% u 36 dana.

Točnost tog izračuna potvrdili su i u peterburškom Radijskom institutu „Hlopin“. Njegovi stručnjaci su objasnili da se obogaćivanje urana s 3-4% na 90-96% događa na jednim te istim centrifugama po istoj principijelnoj shemi. Kad je tehnologija obogaćivanja urana postignuta do 20%, a iranski znanstvenici su već došli do te razine, dobivanje „ratnog“ urana postaje stvar tehnike i ovisi samo o broju centrifuga, njihovoj proizvodnji i vremenu rada. 

Najviše su uznemireni u Izraelu. Prema podacima iz diplomatskih izvora, premijer Benjamin Netanyahu pokušao je tijekom posjete Moskvi uvjeriti ruskog predsjednika Vladimira Putina da će dogovor „šestorice“ s Iranom dovesti do toga da će Islamska republika biti u stanju proizvesti nuklearno oružje.

Zbog čega je, usprkos strateškim saveznicima Izraelu i Saudijskoj Arabiji, Washington i dalje promicao sporazum „šestorke“ s Iranom? Državni tajnik SAD-a John Kerry i ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov organizirali su i privatne susrete i sa članovima „šestorke“, uvjeravajući ih u neutemeljenost argumenata izraelske strane.

Za to postoji nekoliko objašnjenja. U Moskvi su uvjereni da Teheran trenutno nema sredstva za dopremu nuklearne zalihe. No ipak je glavni razlog bila čvrsta uvjerenost ministara dviju država da je međunarodna zajednica u stanju kontrolirati iranski nuklearni program te ne dopustiti unutar njega pojavu vojne komponente.

Dogovor s Iranom: nova ravnoteža snaga na Bliskom istoku
Povijesni dogovor koji su pet stalnih članova Savjeta sigurnosti UN-a i Njemačka u Ženevi postigli s Iranom oko nuklearnog programa ove zemlje - prema kojem Iran zadržava sve centrifuge za obogaćivanje urana - otvorio je mnoga pitanja. Zašto se Washington poslije neprijateljstva dugog 30 godina odlučio oraspoložiti i zašto je pregovarao s Teheranom krišom od najbližih savjetnika, prije svega Izraela?

U svezi s tim treba se prisjetiti nekoliko političkih bonusa koje su dobili Rusija i SAD. Dakle, Amerikanci su zainteresirani za suradnju s Iranom po pitanju afganistanske problematike i čak, prema nekim podacima, vode tajne pregovore o mogućem prijevozu američkog vojnog tereta preko Islamske republike. Čak štoviše, ruski stručnjaci ne isključuju mogućnost da će Teheran, u slučaju normalizacije odnosa, postati s vremenom strateški partner Washingtona u regiji, istisnuvši tako Saudijsku Arabiju.

Ni Rusija nije na gubitku. Sporazum „šestorke“ s Iranom za nju je još jedan argument protiv širenja proturaketne obrane u Europi. Ovih dana Lavrov je izjavio da se ti planovi sad moraju ponovno razmotriti, budući da se bitno smanjila prijetnja od iranskog nuklearnog programa. Može se pretpostaviti da će pitanje ponovnog razmatranja konfiguracije proturaketne obrane biti jedno od glavnih tijekom predstojećeg zasjedanja Vijeća Rusija-NATO u Bruxellesu.

Sporazum Islamske republike sa „šestorkom“, u čijoj pripremi je vrlo aktivnu ulogu igrala Rusija, pozitivno će se odraziti na odnosima između Moskve i Teherana te će obnoviti povjerenje između država, koje je prekinuto nakon što je Moskva odbila isporučivati Islamskoj republici protuzračne sustave S-300. Osim toga, ukidanje sankcija obećava ruskim kompanijama isplative ugovore u Iranu.

Treba napomenuti još jedan sporedni učinak sporazuma u Ženevi. Praktično međusobno djelovanje ministara vanjskih poslova Rusije i SAD-a po pitanju Irana dovelo je do poboljšanja odnosa između Moskve i Washingtona. Konkretno, dvije države uspjele su usuglasiti datum provedbe druge važne međunarodne konferencije o smirivanju krize u Siriju. Ona će se održati 22. siječnja 2014. u Ženevi.

Evgenij Šestakov je urednik međunarodnog odjela Ruske gazete, član Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku.