Zbog čega Rusi aktivno podržavaju predsjednika?

Postoje različiti tipovi političke svijesti koji se mijenjaju u ovisnosti o kulturi. Poseban tip nastao je u Rusiji. On ima tri koordinate – „boljar“, „narod“, „car“. Naravno, ne radi se o srednjovjekovnim carevima i boljarima, već o arhetipovima koji su se ukorijenili u narodnoj svijesti. Odnosi naroda i boljara uvijek su bili konfliktni. Narod je mrzio „izdajnike-boljare“, „boljari“ su prezirali narod.

Borba između te dvije strane ruske povijesti vodila se za cara. Carevi su mogli biti „boljarski“ i „narodni“. Kurs cara je najčešće bio u ravnoteži. Ako je car prelazio na stranu naroda, onda se sa strane boljara karakterizirao kao „tiranin“. Ako je vladar zauzimao poziciju boljara, onda ga je narod percipirao kao nekog tko nema legitimitet, kao uzurpatora.

Pogledajmo sad kroz prizmu tih arhetipova na rejting popularnosti Vladimira Putina. Nema sumnje da se prihvaćanje njegove politike gradi u većoj mjeri na temelju tradiocionalne ruske mitologije vlasti nego li pragmatičnih obračuna uvećanja/smanjivanja budžeta domaćeg gospodarstva.

Indeks odobravanja Putinove djelatnosti, sudeći po objavljenim posljednjim rezultatima ankete „Levada-centra“, ostaje prilično visok: 29% (64% ispitanika odobrava Putinovu djelatnost, 35% ne odobrava). Ipak poslije postignutog maksimuma u 2008. (70,7%), u posljednjih pet godina bilježi se trend smanjivanja. Prvi kratkovremenski pad zabilježen je još u 2005. Najvjerojatnije bio je povezan s ostvarenom tadašnjom reformom monetizacije olakšica. Dugotrajan pad od 2008. objašnjava se rokadom na najvišoj dužnosti državne vlasti. Korak koji se tehnološki činio kao učinkovit, vrijeme pokazuje da je bio pogrešan s obzirom na kriterij narodne popularnosti. Nakon tog Putin nije više mogao dostići prijašnju razinu podrške.

Virtualni muzej predsjedničkih poklona Ruski predsjednici tijekom godina primili su velik broj najrazličitijih poklona, od kristalnog krokodila ili švicarskih satova, preko živih životinja i teglica džema, pa sve do erotskog kalendara sa studenticama novinarstva, bajkerskih jakni i sovjetskih postera. Gotovo sve ove darove zainteresirani će moći pogledati u virtualnom muzeju koji priprema Uprava za poslove predsjednika.

Suodnos dinamike indeksa odobravanja Putinove djelatnosti s dinamikom rasta BDP-a i realnih prihoda stanovništva otkriva da nema čvrste veze između njih. Najznačajniji rast odobravanja Putinove djelatnosti u postocima zabilježen je u 2006. – 133,1%. Najveći pad dogodio se u 2011. – 66,5%. Međutim, najviši tempo ekonomskog razvoja bio je u 2007., najmanji u 2009. Materijalan čimbenik nesumnjivo utječe na prihvaćanje predsjednika države, ali ga ne predodređuje.

Karakteristično je usporediti indeks odobravanja Putinove djelatnosti s indeksom ocjene stanja stvari u državi. Pri relativno visokoj ocjeni povjerenja naroda prema predsjedniku, opće stanje države ocjenjuju kao vrlo kritično. Trenutno se indeks ocjena stanja stvari u državi nalazi, prema podacima „Levada centra“, niže od nulte ocjene – minus 3. Većina Rusa smatra da se država kreće po nepravilnom putu, no pritom vjeruje predsjedniku. To je paradoks! To se može objasniti jedino ako se prihvati tradiocionalan model razgraničenja predstave šefa države i elite u vlasti. Krivicu za sve nedaće narod je povijesno stavljao na „boljare“, a ne na „cara-baćušku“. Tim više, pojavio se mit o tome kako je odjednom „car“ iskorijenio svu boljarsku urotu. Rejting odobravanja predsjednikove djelatnosti temelji se, u skladu s gore navedenim arhetipovima, na nematerijalnim aktivama.

Principijelno važno za prvog čovjeka države je da odgovara nacionalnom političkom ritualu. Ako postoji takvo podudaranje, osigurava se povjerljivi odnos prema vrhovnom nositelju državne vlasti. No čim predsjednik izlazi iz tog rituala, gubi svoju legitimnost, stječe masku „uzurpatora“.

Putinu je dosad uspjevalo u cjelini držati liniju državnog političkog rituala. Ipak sudeći po promjeni u povjerenju predsjedniku, postoji principijelan zahtjev za otvorenijom djelatnošću ispoljavanja predsjednikove vlasti.

Autor je zamjenik direktora Centra za znanstvenu političku misao i ideologiju