Ekolozi protiv Rusije: sukob u shvaćanju prava

Izvor: Sergej Jolkin

Izvor: Sergej Jolkin

Događaji koji su uslijedili nakon akcije ekološke organizacije Greenpeace u Pečorskom moru na arktičkoj obali Rusije prerasli su u krupan međunarodni konflikt. Greenpeace se vodi logikom koja je u političkoj sferi dobila naziv „odgovornost za zaštitu", i na kojoj se, između ostalog, temelji i kolizija oko Sirije. A Rusija ne želi biti blaga u zaštiti sasvim suprotnog stava.

Posljedice akcija Greenpeacea na arktičkoj obali Rusije prerasle su u krupan međunarodni konflikt. Problem se ne nalazi u reakciji vlade neke konkretne države, niti u posebnom značaju Arktika za geopolitičku sliku bliske budućnosti. Ledolomac pod nizozemskom zastavom „uplovio" je u najzaoštreniju koliziju modernog svijeta, tj. u uzajamni odnos države kao (još uvijek) osnovne institucije međunarodnog sustava i onih snaga koje se obično definiraju kao „globalno građansko društvo" i koja dovode u pitanje ulogu i prava države kao takve.

Ekolozi polaze od teze da postoje zajednička dobra koja nisu omeđena međudržavnim granicama.

Odgovor Moskve na spektakularnu, ali prilično uobičajenu akciju Greenpeacea bio je krajnje oštar. Rusija je jasno stavila do znanja da će braniti princip čiju nepovredivost smatra jamstvom međunarodne stabilnosti: ne smije se dirati u suverenitet države, jer u protivnom umjesto normi i pravila počinje vladavina kaosa , i cijeli svjetski sustav opasno gubi kontrolu. Ekolozi, naprotiv, polaze od suprotne teze da postoje zajednička dobra i zajednička odgovornost, da ni jedno ni drugo nije omeđeno pograničnim linijama i nacionalnim jurisdikcijama, i da birokracija svake zemlje to mora shvatiti. Greenpeace se vodi logikom koji je u političkoj sferi dobio naziv „odgovornost za zaštitu", i na kojoj se, između ostalog, temelji i kolizija oko Sirije. Naime, ako vlada neke države ne osigurava sigurnost i blagostanje građana, onda vanjske sile i međunarodna zajednica imaju pravo umiješati se kako bi prisilile dotičnu državu da ispunjava svoje obveze, pa čak imaju i pravo smjene ljudi koji tu državu predstavljaju. Greenpeace je daleko prije pokretanja rasprave o „odgovornosti za zaštitu" faktički proširio tu odgovornost u UN-u na zaštitu prirode kao nasljeđa koje pripada svim ljudima.

Kako je završio zagrebački prosvjed Greenpeacea
Zagrebačka podružnica Greenpeacea organizirala je u petak prosvjedni apel za oslobađanje 30 ekoloških aktivista već 30 dana žive iza rešetaka u Murmansku, čekajući da im se sudi zbog - tako to karakterizira rusko pravosuđe – „piratstva“.

Svim potencijalnim borcima za ekološka dobra Rusija odlučno demonstrira da cijena takve djelatnosti može biti maksimalno velika i neugodna, i da se tu ne radi o igri nego o ozbiljnoj politici, tj. samoj njenoj srži.

Predodžba o Greenpeaceu kao nesebičnom zaštitniku građanskih interesa, neovisno o tome koliko je točna, dovodi vlasti svake države u položaj pohlepnih egoista. Rusija se ne boji takvog položaja, prije svega zato što unutar zemlje zasada nema ozbiljan ekološki pokret, a i inače svi pokušaji da se u ruskim građanima pobudi takva svijest izvana nisu bolje prihvaćeni u društvu od ostalih napora koje vanjske sile ulažu kako bi potaknule Ruse da krenu putem „društveno-političkog napretka".

Što se tiče negativne slike o Rusiji na međunarodnoj sceni, sudbina ledolomca Greenpeacea, naravno neće popraviti njen imidž na Zapadu. No „imidž na Zapadu" i „imidž u svijetu" ruske vlasti sve češće doživljavaju kao dvije pojave koje se uopće ne podudaraju. Većina stanovnika Zemlje živi u zemljama koje i same smatraju da je „obveza zaštite" zapravo instrument za miješanje u njihove unutarnje stvari i za vršenje pritiska na njih kako bi se prisilile na odgovarajuće političke korake. Na tu većinu Rusija i apelira, braneći stare dobre principe. Ne brani ona vrijednosti o kojima SAD i Europa govore kao o najvažnijim kriterijima ocjene ponašanja i odlučivanja, nego upravo principe - usuglašene principe funkcioniranja međunarodnog sustava, najbolje koje u ovom trenutku svijet ima.