Opasnosti od američke ideje „izuzetnosti“

Izvor: Aleksej Iorš

Izvor: Aleksej Iorš

Jedan segment nedavnog autorskog članka ruskog predsjednika Vladimira Putina u New York Timesu izazvao je pravu buru u intelektualnim krugovima. Radi se o zaključku pisma gdje se on posebno osvrnuo na američki stav o vlastitoj „izuzetnosti": „Vrlo je opasno poticati ljude da sebe doživljavaju kao izuzetne, bez obzira čime je to motivirano. Postoje velike i male zemlje, bogate i siromašne, one s dugom demokratskom tradicijom i one u kojima je demokracija tek na začetku. I njihove politike su različite. Svi se mi razlikujemo, ali kada od Boga tražimo blagoslov, ne smijemo zaboraviti da nas je sve stvorio jednakim."

Putin nije otvoreno doveo u pitanje pravo Amerike da tvrdi da je izuzetna, ali je to zapravo bit izrečenog u pismu. Uzmimo kao primjer pitanje nejednakih primanja. Na nedavnom okruglom stolu o toj temi koju je organizirala web stranica CNNMoney.com, bivši američki ministar za rad Robert Reich iznio je šokantan podatak da 400 najbogatijih ljudi u SAD posjeduje više bogatstva od 150 milijuna Amerikanaca s dna socijalne ljestvice. Ovdje se ne radi samo o nejednakim primanjima. Riječ je i o nejednakom životnom vijeku, nejednakom obrazovanju itd. Kada se u obzir uzmu rasni odnosi u Sjedinjenim Državama, problem nejednakosti postaje još više izražen - i dalje su rasne predrasude snažno prisutne u američkom društvu.

Samozadovoljni osjećaj Amerikanaca da su posebni nije opravdan. Svakoga dana u SAD-u se u prosjeku izvrši 87 ubojstava. Amerika je daleko ispred drugih zemalja po broju ratova koje je vodila i po aktima agresije koje je počinila. Ovo je jedina država koja je u povijesti upotrijebila nuklearno naoružanje. Sve nabrojano zaista čini Ameriku izuzetnom", ali u najnegativnijem mogućem kontekstu.

Samozadovoljni osjećaj Amerikanaca da su posebni nije opravdan. Svakoga dana u SAD-u se u prosjeku izvrši 87 ubojstava. Amerika je daleko ispred drugih zemalja po broju ratova koje je vodila i po aktima agresije koje je počinila. Ovo je jedina država koja je u povijesti upotrijebila nuklearno naoružanje. Sve nabrojano zaista čini Ameriku izuzetnom", ali u najnegativnijem mogućem kontekstu.

Dovoljno je pogledati posljedice američke politike vođene u skladu s idejom da je ona izuzetna" zemlja. Velik dio svijeta smatra da je licemjerno od SAD-a proglašavati takve ideje i zato je njihov ugled sve niži. Washington o primjeni vrijednosti" govori isključivo selektivno. Jedno mjerilo vrijedi za Iran, a drugo za Saudijsku Arabiju; na jedan način se odnosi prema Bahreinu, a potpuno suprotno prema Siriji; za Gazu je rezerviran prilično krut stav, dok su prema izraelskim aktima nasilja popustljivi - a sve su to entiteti iste regije.

Politika SAD-a sve više prisiljava male države, posebno osjetljive po pitanju svoje ranjivosti, da razviju obrambene strategije za zaštitu od američke agresije, što se zauzvrat negativno odražava na sustav sigurnosti u svijetu. U međuvremenu, osjećaj „izuzetnosti" navodi SAD da postupa mimo okvira međunarodnog prava i Povelje UN-a i tako dolazi do opasnih presedana a svjetska organizacija, koja unatoč svojim nedostacima ostaje jedini mehanizam za očuvanje mira i poticanje razvoja u svijetu, zbog toga slabi i gubi na važnosti.

Doktrina američke izuzetnosti" otkrila je svoje loše strane u Afganistanu i Iraku gdje uobičajen nastup SAD-a nije naišao na odobravanje lokalnog stanovništva koje drži do vlastite povijesti, tradicije i kulture. Ironija je u tome što se ocjena uspješnosti američkih intervencija u ovim dvjema zemljama danas svodi na to koliko učinkovito SAD može povući trupe iz ratnih područja, a da pritom izbjegne kaos i konfuziju. Teško je vjerovati da će spomenute zemlje ikada postati istinski primjeri demokracije po američkim standardima.

Tvrdnje predsjednika Baracka Obame da američki ideali i principi ovu zemlju čine različitom" i „izuzetnom" predstavljaju opasnu doktrinu. Ona podsjeća na ideju koja se u Europi pojavila prije oko osamdeset godina i za sobom ostavila stravične posljedice. Vjerovanje u vlastitu izuzetnost" povećava opasnost od posezanja za prekomjernom uporabom sile. Još su svježa sjećanja na užasne zločine koje je SAD počinio u zaljevu Guantanamo i Abu Graibu, tijekom vojnih akcija poduzetih pod izgovorom izuzetnosti.

Američke vojne intervencije u suverenim državama vrlo često su završavale tako što se već složena situacija dodatno pogoršavala - primjeri za to su Haiti, Liberija, Somalija, Afganistan i Irak. To je ono što čini sirijski problem pitanjem od izvanrednog značaja. Potpuno je jasno da je američki stav o izuzetnosti pospješio razbuktavanje tragičnog građanskog rata u Siriji. Zahvaljujući pravovremenoj ruskoj diplomatskoj inicijativi zaustavljena je još jedan vojna intervencija Obamine administracije, koja se trebala sprovesti u ime spomenute doktrine. Sada treba pronaći način da Sirija ponovno izgraditi svoj ​​poseban identitet sekularnog pluralističkog društva u kojem pripadnici različitih vjera i etničkih skupina žive jedni pored drugih u miru.

M.K. Bhadrakumar je nekadašnji indijski diplomat, danas komentator i analitičar vanjskopolitičkih tema, posebno onih koje se odnose na događanja u Rusiji, Srednjoj Aziji, Pakistanu, Iranu i Bliskom Istoku. Redovito piše kolumne za web stranice The Asia Times Online i Rediff.com, moskovski Fond strateške kulture i indijske novine Deccan Herald.