Zašto Rusija brani Siriju?

Izvor: Aleksej Iorš

Izvor: Aleksej Iorš

Kakav je suodnos mita i stvarnosti.

Prijetnja američkim napadom po Siriji i žestoka reakcija Moskve prisilili su mnoge ljude da se ponovno zapitaju zašto Rusija tako uporno „brani“ predsjednika Asada kojeg zapadni mediji prikazuju kao krvavog diktatora koji je odgovoran za smrt vlastitih civila. Mogu se navesti mnogobrojni argumenti od geopolitičkih ambicija Moskve do multimilijaderskih ugovora. No ako podrobno proučimo stvari, čitava priča ispada nešto drugačije.  

Za početak treba razumjeti da je strateški savez između Rusije i Sirije zapravo jedan mit. Bilateralni odnosi oduvijek su imali pragmatični karakter. Zapravo, od devedesetih do 2005. ti su odnosi bili zamrznuti, budući da nije bio riješen problem sirijskog druga prema nekadašnjem SSSR-u. Taj dug je iznosio oko 13,4 mlrd. dolara. Damask je tražio da se dug poništi, a Moskva je željela novce te odbijala isporučivati naoružanje i robu na kredit.

Dug je bio riješen u 2005. Veći dio (73%) je bio izbrisan, a otprilike 1,5 mlrd. dolara pretvorili su u izravne investicije u zajedničke projekte. Nakon toga je robni promet i vojno-tehnička suradnja počela rasti.

„Moskva brani ubojicu“ – to je još jedan mit koji se dovoljno često susreće u zapadnim masmedijima, iako ni jedno objektivno istrživanje događaja u Siriji zapravo nije provedeno. Ni Liga arapskih država, ni predstavnici UN-a nisu mogli jednoznačno okriviti Damask zbog onog što se događa u Siriji.

Osim toga, Rusija je još početkom krize odredila svoju „crvenu crtu“ te dala Asadu jasno do znanja da neće pomagati režimu koji pravi zločine protiv čovječnosti. Ne treba zaboraviti da i Moskva ima svoje obavještajne službe koje također promatraju situaciju u Siriji.

S političkog stajališta, sadašnja sirijska vlada za Rusiju je samo manje zlo. Naravno, Asad i njegova vlada nisu idealni. Predsjednik Putin i drugi visoki ruski dužnosnici često su govorili o potrebi za reformama. No u Moskvi su uvjereni da će svrgavanje Asada dovesti do kaosa, isprava u Siriji, a potom i na čitavom Bliskom istoku. 

Naposljetku, treba pogledati situaciju oko Sirije u širem geopolitičkom kontekstu. Od 2003. Rusija je promatrala kako se SAD i njihovi saveznici miješaju u poslove na Bliskom istoku, organiziraju vojne intervencije, organiziraju ili pomažu revolucije. Moskva ima jasnu sliku o tome da Zapad ne misli o posljedicama te nije svjestan opasnosti takve politike.

Sirijska kriza ima još jedan aspekt koji ne dopušta Rusiji da ostane po strani. U Siriji se nalazi oko 30 tisuća ruskih građana (po nekim podacima do 100 tisuća).  To su ruske žene Sirijaca i djeca iz miješanih brakova. U slučaju pobjede opozicije ti će se ljudi naći u smrtnoj opasnosti.

Docent fakulteta svjetske politike na MGU Vasilij Kuznecov rekao je za Ruski vjesnik da Rusija ne brani Siriju ili predsjednika Bašara Asada. „Ona brani filozofiju međunarodnih odnosa, ideju nacionalnog suvereniteta. Rusija također pokušava očuvati stabilnost na Bliskom istoku, jer će u protivnom njezina vlastita sigurnost biti pod prijetnjom. Radi se, prije svega, o širenju radikalnog islama u njezina južna područja“, objasnio je stručnjak.

Profesorica Moskovskog državnog instituta za međunarodne odnose Marina Sapronova istaknula je da je predsjednik Putin objasnio motive Rusije: „Prije svega, Rusija brani zakone međunarodnog prava i istupa protiv miješanja u unutarnje poslove suverenih država. Moskva smatra da se trebaju sačekati odgovori stručnjaka za kemijsko oružje te dobiti odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a prije nego što se poduzme operacija protiv Sirije“.

„Ne treba objašnjavati poziciju Moskve ekonomskim ili vojnim interesima. Trgovina sa Sirijom, koja donosi godišnju zaradu od 2 mlrd. dolara, nema veliki značaj. Ruska ekonomija je orijentirana na Europu i Aziju, a ne na Bliski istok. Rusija također nema vojnih interesa u Siriju. Postoji pomorska baza Tartus za flotu ruskih brodova, no ona je izgubila svoj značaj nakon hladnog rata“, istaknula je profesorica. 

Što se tiče izvoza naoružanja, Marina Sapronova je napomenula da Sirija nije veliki kupac ruskog naoružanja. „Indija, Kina ili Venezuela su puno važnije zemlje u tom pogledu“, smatra.

„Ali Rusija nikako ne može ignorirati onu činjenicu da se u Siriji nalaze islamistički borci, koji bi se potom mogli pojaviti u biloj kojoj točki svijeta, uključujući i na Sjevernom Kavkazu, Čečeniji, Dagestanu, a to će značiti novi val terorizma“, dodala je sugovornica za Ruski vjesnik.