Što će biti nakon resetiranja odnosa između Rusije i SAD-a

Izvor: AP

Izvor: AP

Rusko-američkim odnosima potreban je novi dnevni red.

Valovito zahlađenje rusko-američkih odnosa posljednjih godina dovodi do završetka procesa resetiranja. Vrhunac tog procesa bilo je odustajanje Baracka Obame od posjeta Moskvi nakon summita G20, koji će se održati u Sankt-Peterburgu.

Među razlozima koji se navodi svakako su nepostojanje „kemije“ između Putina i Obame. Uzrujanost Bijele kuće po pitanju antiameričke kampanje koja se donedavno vodila u Rusiji. Rigorozno djelovanje ruske vlade po pitanju ograničenja ovisnosti ruskih nekomercijalnih organizacija o inozemnom financiranju. Represije koje se šire u Rusiji protiv političkih aktivista. Važnu ulogu odigrao je besmisleni „akt Magnitskog“ i još manje dostojni ruski odgovor na njega.     

Među razlozima koji se navodi svakako su nepostojanje „kemije“ između Putina i Obame.

U geopolitičkoj sferi tranzitna suradnja na afganistanskom području gotovo da se ne ostvaruje zbog navodno suviše visokih cijena za teret s ruske strane. Po pitanju Sirije pozicije se otvoreno razilaze. Na toj pozadini bjekstvo Edwarda Snowdena u Rusiju, prilično nebitnog za Moskvu, bilo je jednostavno „kap koja je prelila čašu“. Ali to su sve drugorazredni razlozi pogoršanja rusko-američkih odnosa. Prijeći ću na glavne. 

Kako su se posvađali Vladimir Putin i Barack Obama
To što je bivši suradnik CIA-e Edward Snowden dobio azil u Rusiji izazvalo je napetost u odnosima Kremlja s američkom Bijelom kućom. Barack Obama je otkazao susret s Vladimirom Putinom te objavio pauzu u odnosima dviju država. Takve nesuglasice događaju se često, svake tri-četiri godine. Možemo se prisjetiti ruskih protesta iz 1999. protiv američke intervencije u Jugoslaviji. Ipak period uspostavljanja novih odnosa je završen.

Obje strane imaju zajedničke interese za puno važnija pitanja nego što je bilateralna preostala nuklearna opozicija. Podrška mirnom razvoju Kine i situacije oko nje, sprečavanje razlijevanja arapskog kaosa prema van, ograničenje posljedica nuklearnog oružja koje se počelo raspadati, podrška mirovnoj zajednici i sprečavanje produbljivanja situacije s klimom, vodom, prehrambenim namirnicama, cyber-prekršaja. 

No unutar procesa resetiranja ti su problemi bili ostavljeni za drugi plan ili stavljeni na stranu. Na prvi plan izvučena su pitanja prijašnjeg dnevnog reda. Glavni instrument resetiranja odnosa bilo je smanjenje nuklearnog oružja koje su predložili Amerikanci. Ruski diplomati prihvatili su sa zadovoljstvom prijedlog da se pozabave s tim dobro poznatim poslom. Prijatelji-pregovarači još od vremena hladnog rata su se susreli te zavrtili staru dinamo-mašinu. 

Potpisali su sporazum koji je besmislen s gledišta realnog razoružanja, ali koji je relativno politički pozitivan. Atmosfera odnosa bila je jedno vrijeme normalna. Ali je potom stala čitava stvar. Amerikanci su predložili da se i dalje smanjuje oružje, posebno ono koje se tiče taktičnog nuklearnog naoružanja. To nije bilo potrebno Rusima. Pa nuklearno oružje je jedan od posljednjih argumenata koji podupiru status jedne od velikih država. Osim toga, ono djelomično nadoknađuje mnoge slabosti Rusije na području vojne sigurnosti.

Počele su uobičajene rasprave oko toga tko čega ima više. Da bi zaustavila američke pokušaje da smanji rusku kvantitativnu prevagu u taktičkom oružju, Moskva je izjavila da neće smanjivati svoje naoružanje sve dok postoji prijetnja širenja europske proturaketne obrane.

Miris Hladnog rata oko Snowdena
Kongres SAD-a komentirao je odluku RF o pružanju azila bivšem suradniku CIA Edwardu Snowdenu kao demonstrativnu „pljusku svim Amerikancima”. U Moskvi smatraju da bi bilo koja druga odluka Moskve dovela do toga da Rusiju „više nitko ne uzima ozbiljno”. Što će Washington uraditi valja tek vidjeti; analitičari ukazuju na činjenicu da u obzir dolaze i najradikalniji potezi nakon završetka Hladnog rata.

Racionalni Obama, koji je radi obnove američke ekonomije i društva krenuo ozbiljno smanjivati sredstva za obranu, odustao je naposljetku od planova za širenje europske proturakne obrane. U Moskvi su se pravili da to nisu primijetili. Kao prvo, nisu namjeravali otvarati put daljnjem smanjenju nuklearnog oružja. Kao drugo, kod jednog dijela stručnjaka za rakete te povezanih s njima birokratskih grupa pojavila se nada da se dio naftnih novaca potroši na razvijanje teških raketa nove generacije. Kao treće, čini se da je dio Rusa povjerovao u propagandne argumente o opasnostima proturaketne obrane.

U svakom slučaju ponovno pokretanje procesa ograničenja nuklearnih oružja remilitarizirao je odnose između dviju zemalja te je potisnio druge probleme potencijalnog dnevnog reda. A fijasko tog procesa ograničenja oružja povukao je za sobom i propast resetiranja odnosa dviju zemalja. Zapravo, to vraćanje u početno stanje bilo je od početka predodređeno na neuspjeh.  

Određenu ulogu odigrala je i činjenica da je mala uzajamna ekonomska zainsteresiranost. Ruski energetski resursi počeli su manje vrijediti. Predsjednik Obama teško da bi danas odustao od susreta s prvim čovjekom Kine. I naposljetku, kako se približava datum povlačenja NATO-ove vojske iz Afganistana smanjila se zainteresiranost Washingtona za Moskvu i za taj problem.  

Određenu ulogu odigrala je i činjenica da je mala uzajamna ekonomska zainsteresiranost. Ruski energetski resursi počeli su manje vrijediti. 

Na početku ovog desetljeća napisao sam s kolegama iz Valdajskog kluba referat o potrebi donošenja novog dnevnog reda u rusko-američkim odnosima. Predskazivali smo da će odnosi izgrađeni na starom, za danas nevažnom, dnevnom redu propasti, ako se ne donese novi. Proročanstvo se ispunilo. Čitav svijet od tog gubi, obje strane su se našle na gubitničkoj strani.  

Kamo dalje? Naravno, možemo početi nanositi štetu jedni drugima. Za to Amerikanci imaju više mogućnosti. No i Rusija ih ima.

No bolje je iskoristiti pauzu radi izrađivanja dnevnog reda za bilateralne odnose koji će biti usmjeren na budućnost. Njegov glavni vektor je ograničenje povećanja kaosa, liderstvo u rješavanju globalnih problema. I Rusija, a još više SAD mogu jedno bez drugoga. No i SAD i Rusija, uzeti pojedinačno, imaju manje mogućnosti da utječu na svijet. Za čitav svijet bi bilo bolje da te države djeluju maksimalno zajedno.

Autor je dekan Fakulteta svjetske ekonomije i svjetske politike na Višoj školi ekonomije