Stručnjaci UN-a postaju dio informacijskog rata oko Sirije

Izvor: Aleksej Iorš

Izvor: Aleksej Iorš

O zaključcima međunarodne komisije ovisit će daljnji tijek krize.

Grupa stručnjaka UN-a stigla je u Siriju i primila se posla na mjestu za koje se pretpostavlja da je pretrpilo kemijske napade. Računa se da će njihova misija trajati dva tjedna, ali taj rok se može još produljiti. Stručnjaci UN-a, pod vodstvom švedskog znanstvenika Åkea Sellströma, moraju posjetiti predgrađe Aleppa (Khan al-Assal) gdje je, prema službenim podacima, 19. ožujka ove godine poginulo 26  ljudi, a 86 je pretrpilo teške posljedice otrovanja.

Ranije su stručnjaci iz Ruske Federacije već provodili analizu uzoraka koji su uzeti iz Khan al-Assala te su došli do zaključka da su kemijsko oružje koristili pobunjenici. Oni su primijetili da je bila upotrijebljena vlastoručno izrađena raketa Bašair-3. Takve rakete proizvodi jedna od grupa koja je povezana sa Slobodnom sirijskom vojskom. Osim toga, raketa je bila sastavljena i od eksplozivne tvari heksogen koja se ne primjenjuje u standardnom kemijskom naoružanju.

Incident u Khan al-Assalu izgleda više kao neuspjela provokacija. Tim više jer za službenu vlast Sirije takav korak izgleda kao neoprostiva glupost. Teško da se može govoriti o nekakvom konkretnom vojnom učinku takvog napada koji je izrazito negativno odjeknuo u svjetskim masmedijima. Da je Bašar Asad odlučio da nema što izgubiti te se prihvatio posla uništavanja opozicije pomoću plina, to bi više ličilo na operaciju Al-Anfal u Iraku, kad je na Saddamovu zapovjed bilo ubijeno više tisuća Kurda.

Reklo bi se da je zadaća UN-a jednostavna. Treba potvrditi ili opovrgnuti činjenicu primjene kemijskog oružja, a također pojasniti tko je zapravo mogao koristiti bojne otrovne tvari. Ipak zaključci stručnjaka mogu imati dalekosežne posljedice. Upravo je to pozivanje na primjenu kemijskog naoružanja dalo povod američkim vladinim snagama i njihovim europskim pristašama da izjave kako je režim prešao „crvenu liniju“ te da započnu otvoreno pružati vojnu pomoć pobunjenicima.

Sirija – Vodi li put do mira preko Ženeve?
Kampanja oko sirijske krize ulazi u novu etapu. Međutim, ako na predstojećoj međunarodnoj konferenciji, takozvanoj Ženevi-2, pritisak na Bašara al-Asada bude u središtu čitavog zbivanja, teško da možemo očekivati mir u ratom podijeljenoj državi.

Čak ako stručnjaci podrže rusku verziju, teško da će američki zakonodavci promijeniti odluku o pružanju vojne pomoći. Tako ne rade velike države. Ipak to bi moglo utjecati na američko javno mnijenje koje je raspoloženo protiv velike intervencije u sirijsku krizu.

Međutim, o poziciji vanjskih snaga ovisi kojim će putem poći događaji u Siriji. Umjetno izazvana kriza se ne može nastaviti bez podrške iz inozemstva. Bez novčane, vojne podrške sa Zapada i iz država Perzijskog zaljeva opozicija će pretrpjeti poraz za nekoliko mjeseci. No to će se isto dogoditi i s Asadovom vladom ako prestane dobivati pomoć iz Irana i Rusije.

No nastavak vanjske politike je pod znakom pitanja. SAD je sve svjesnija da neće biti brze pobjede kako je to bilo u slučaju Libije, a rat je skup i obećava pobjedu snagama koje nisu odane Zapadu. Čini se da bi Obama već digao od svega ruke, ali ne zna kako to napraviti a da ne stavi pod prijetnju međunarodni prestiž Amerike. 

Uznemirena je i Saudijska Arabija. Rijad je, prema jednim izvorima, pokušao usuglasiti s Kremljem uvjete obustave rata, a prema drugim potkupiti Moskvu tako što joj je obećao ugovore o kupovini novih isporuka oružja. Potrebni su resursi i za podršku stabilnosti u Egiptu, čija kriza već ozbiljno prijeti destabiliziranjem čitave regije.

Međutim, nitko ne prisiljava Obamu da javno odustane od sirijske opozicije. Dovoljno je samo da prestane izdvajati novac. Tad će se automatski povećati pritisak na ostale sponzore. A u okolnostima neodlučnosti i zakulisnih pregovora odlazak jednog od sponzora mogao bi potaknuti domino-efekt.

Nikolaj  Surkov je docent na Katedri za orijentalistiku na Moskovskom državnom institutu međunarodnih odnosa.