Ekonomija treba biti poligamna

Izvor: Nijaz Karim

Izvor: Nijaz Karim

Monogamni brak prema povijesnim mjerilima je relativno novi princip obiteljskog života. On je, postavši norma u Zapadnoj Europi, doprinio koncentraciji kapitala i ekonomskom rastu. Istočna ekonomija je sa svojom vjernošću principu poligamije došla do stanja propadanja. Rusija bi trebala, ako želi podići svoju ekonomiju, poticati bogate da imaju što više djece ili žena. Ma kako čudno to zvučalo.

Dva svijeta, dva primjera

Stariji brat je dobio mlin, srednji – magarca, a najmlađi samo mačka. „Mačak u čizmama“ je najkorisnija lektira za budućeg povjesničara ekonomije. U primogenituri i majoratu bilo je s gledišta ekonomskog rasta najkorisnijih posljedica. Kapital se prilikom nasljedstva nije usitnjavao, a obrazovana i zdrava djeca, koja su odrastala u imućnim obiteljima, bavila su se inovativnim za svoje vrijeme stvarima.  

Američki ekonomist Timur Kuran u knjizi The Long Divergence: How Islamic Law Held Back the Middle East ističe da islamski biznis na početku srednjovjekovlja nije kao danas zaostajao za europskim. Točnije: Europa je bila ta koja je zaostajala. No ipak je u Europi nastala suvremena ekonomija, a ne na naprednijem Istoku. Zašto?

Timur Kuran navodi poligamiju i sustav nasljeđivanja kao jedne od glavnih uzroka. Islamski trgovci su izvanredno vodili biznis, no svako se poduzeće završavalo s njihovom smrću. Poligamija zajedno s principom nasljedstva, koji se ravnao prema pravima mnogobrojne djece i žena, usitnjavao je kapital na mnoštvo malenih dijelova. Zbog toga je biznis bio atomski i efemeran.

Što će biti s Rusijom ako SAD proglase bankrot?
U ovom trenutku gornja granica javnog duga SAD iznosi 16 tisuća milijardi dolara, i ona je bila prekoračena 31. prosinca 2012. Ukoliko SAD proglase bankrot, to će biti globalni ekonomski tektonski poremećaj. Što će se dogoditi s Rusijom u tom slučaju?

Monogamija je u Europi diktirala drugačiji put. Učinak monogamije pojačavalo je pravo primogeniture.

Naravno, ono nije bilo toliko pravedno poput islamskog prava prema kojem su svi nasljednici bili ravnopravni. Ipak upravo su monogamija i primogenitura stvorile osnovu za pojavu velikih kompanija. Kapital je preživljavao svoje vlasnike, gomilao se od jedne generacije do druge te se nije usitnjavao na mnoštvo nasljednika. A velike kompanije su napravile temelj za pojavu financijske i ekonomske infrastrukture kakvu poznajemo danas.

No također valja napomenuti da su posljedice monogamije dovele i do rasta neravnopravnosti, koncentracije kapitala i nastanka čitave klase avanturista-inovatora. Općenito gledajući, nastanku tržišne ekonomije.

 

Čak i previše

Nije samo loša nedovoljna koncentrancija kapitala nego i prekomjerna. Suviše velika neravnopravnost pogoršava kvalitetu ljudskog kapitala, a to znači i natjecateljsku sposobnost ekonomije.

Prema ocjenama američkih ekonomista Laurencea Kotlikoffa i Lawrencea Summersa, 81% čitavog bogatstva je naslijeđeno. No što je bogatiji čovjek, to je niži postotak naslijeđenih novaca. Prema ocjenama kompanije Credit Suisse, među američkim milijarderima samo je 27% naslijedilo imetak, u Europi je taj pokazatelj značajno viši: 65% u Njemačkoj i 60% u Francuskoj. U Rusiji je blizak nuli.

Čak i u okvirima monogamije nasljedstvo, prema mišljenju ekonomista kompanije Credit Suisse, ima pozitivan učinak na jednaku raspodjelu bogatstva. „Svaki naraštaj ima svoje poduzetnike koji znaju zaraditi ogromni kapital“, pišu stručnjaci. „No kad ti supermilijarderi umru, njihov kapital se usitnjava“.  

Proces ravnomjerne raspodjele bogatstva u širim slojevima društva po zapadnom obrascu nije još uspio početi u Rusiji. Praktično svi veliki kapitali stečeni su u 1990-im i 2000-im. A transfer kapitala između naraštaja je spor proces. Prosječna brzina smjene naraštaja iznosi otprilike 30 godina.

Stručnjaci sumnjaju u novi plan rasta ruske ekonomije
Ministar ekonomskog razvoja Aleksej Uljukaev u četvrtak je predstavio ruskoj vladi plan za poticanje ruske ekonomije. No stručnjaci smatraju da će učinak tog plana biti kratkotrajan. 

Još jedan ruski problem je mnoštvo izuzetno bogatih na pozadini malog broja samo bogatih. U Rusiji ima, prema podacima Credit Suissea, 96 milijardera, oko tisuću multimilijunaša (kapital od 100 mil. dolara) i između 80 i 150 tisuća milijunaša (od 1 mil. do 5 mil. dolara). Radi usporedbe: u Japanu ima svega 14 milijardera, a 3,4 mil. milijunaša.

Postoji povijesno iskustvo koje može riješiti takvu veliku koncentraciju. U Saudijskoj Arabiji broj potomaka utemeljitelja prve saudijske države Muhammeda ibn Sauda (umro 1765.) iznosio je tijekom osam naraštaja između 15 i 30 tisuća. Danas je imovinska neravnopravnost u Saudijskoj Arabiji, prema podacima Credit Suissea, na razini europskih država. Gini koeficijent iznosi 79, 2 (Njemačka - 77,7 Nizozemska – 81, 2, SAD – 85,2, Rusija – rekordnih 91, 4).  

 

Haremi narodu

Ako se Rusija ugleda na primjer Saudijske Arabije, problem nejednakosti bit će smanjen za 200-300 godina. Doduše, trebat će legalizirati i poticati poligamiju.

„Iz povijesti je poznato da oligarsi, kojima je već dosta dokolice, vole praviti hareme, a njihovo potomstvo je mnogobrojno, ponekad se broji u stotinama. Pritom u procesu nasljedstva dolazi do prirodnog usitnjavanja vlasništva. Ako tijekom dva ili tri naraštaja takva brzina razmnožavanja bude određena pravnim imperativom, u državi će nastati srednja klasa koja jedina može biti osnova istinske društvene stabilnosti“, ta ideja Viktora Pelevina zasad nije dobila status zakonodavne inicijative. Međutim, i prvobitno gomilanje kapitala u Rusiji nije još uvijek završeno.

Današnje bi oligarhe zaista trebalo prisiliti da se razmnože. Prvih 25 na Forbesovoj ljestvici imaju u prosjeku dvoje djece. Slučajevi poput Romana Abramoviča koji ima puno djece su rijetki. No čak ni sedmero nasljednika nije dovoljno za brzo usitnjavanje njegovog kapitala.

Sudeći prema rezultatima socioloških anktea, Rusi još uvijek nisu spremni prihvatiti poligamiju. Prema podacima fonda „Javno mnijenje“ u 2006. (zadnja anketa takvog tipa) bilo je 49% muškaraca i 73% žena protiv poligamije.

Ostali su ili za poligamiju ili su potpuno ravnodušni. A prema podacima posljednje ankete kompanije „Levada-centar“, 34% smatra da je sasvim u redu imati ljubavnika (ljubavnicu). Jednostavnije rečeno, nemoguće je tvrditi da kulturne, etičke i religiozne norme jednoznačno proturječe poligamnom braku.

Mega perspektive za arktičku mega regiju
Vlada Ruske Federacije još jednom je detaljno razmotrila razvojnu strategiju i najavila da će Rusija do kraja ove godine definitivno utvrditi svoje sjeverne granice.

Oni ne proturječeni ni „sukcesivnoj poligamiji“ – tako zapadni sociolozi zovu periodičnu smjenu bračnih partnera: ljudi žive zajedno dok im se poklapaju isti životni interesi, a zatim se mirno raziđu i stupe u novi brak.

Kako ističe sociologinja Elena Vovk u istraživanju koje je objavljeno u časopisu Društvena realnost, „pozitivni odnos prema poligamiji usko je povezan s dobom i mjestom boravka... Takav odnos najčešće je izražen kod mladih i kod stanovnika velikih gradova. To nam daje temelj da pretpostavimo da je liberalni odnos prema poligamiji posljedica revizije pogleda na brak i odnosa između spolova“.  

Vovk ukazuje i na plastičnost institucije braka: „Shvaćanje braka i bračne ljubavi u zadnje vrijeme prolazi kroz bitne promjene: ono što se nedavno činilo kao nemoguće, postalo je danas jedna od varijanti norme (recimo, građanski brak). U suvremenom svijetu u kojem čak rimski papa može odustati od osude homoseksualizma, društvo, država i crkva se mogu okrenuti obnovi poligamije u dogledno vrijeme“.

Tim više jer problem velike neravnopravnosti – kako po prihodima tako i po imovini – izgleda sve ozbiljnije. Početak dugoročne stagnacije ekonomije samo privremeno zaustavlja taj problem. Zastoj u rastu blagostanja većine stanovništva doprinosi samo stvarnoj podjeli društva na kaste. A to ne znači samo zastoj, nego i nestajanje društvene mobilnosti. Zna za to i ruska vlast. „Po tom pitanju zaostajemo za najrazvijenijim demokracijama i čak, ma kako to tužno zvučalo, za našim prethodnicima iz Sovjetskog Saveza“, prije dvije godine priznao je Dmitrij Medvedev.

Međutim, teško da će se u Rusiji odreći monogamije radi stvaranja društvene mobilnosti. Oni najimućniji imali bi velike koristi od poligamije, a siromašni bi se suočili s deficitom žena. U arapskim državama je to pojačalo revolucionarna raspoloženja, a u britanskim kolonijama – homoseksualizam. A to sve, priznajmo, ne odgovara današnjim trendovima. 

Ruski tekst na sajtu Kommersanta.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće