Portret ruskog oligarha

Ako su prvi ruski oligarsi izašli iz direktora sovjetskih poduzeća ili komsomola, onda je današnji sretnik jednostavno došao iz Pitera. U sjevernoj prijestolnici trsio se u jednom od moćnijih državnih organa ili nešto slično.

Voli govoriti o sadašnjim uspjesima svoje kompanije koja radi isključivo za dobrobit Rusije. Ipak ne voli puno pričati o svojim prvim zarađenim milijardama ni o svojoj prošlosti. Čak i to što ga spominju u časopisu „Forbes“ dočekuje sasvim oprezno. Ako se odjednom u tisku pojavi nekakva za našeg junaka neugodna informacija, prijeći će šuteći preko toga. A kod glavnog urednika pronaći će neplaćanje poreza ili neki prijašnji lopovluk. Naravno, sasvim slučajno.

Ludo voli novce, a još više vlast koja ide s njima, iako skriva obje strasti kao zmija svoje noge. Nedavno je ostvario svoj san, upropastivši i poslavši u ćuzu svojeg bivšeg šefa kojeg se u mladosti bojao. U „svojem krugu“ glumi prostodušnog Rusa tapšući ostale po ramenu, govoreći lake psovke i demonstrirajući svoju tobože slučajnu bliskost sa samim vrhovima vlasti.  

Video: Milijarder će u Čečeniji sagraditi skijalište s 19 staza

Na susretima često ponavlja „Mi smo vojni, državni ljudi“ i „Ništa nam ne treba osim procvata Rusije“. Pritom se uvijek okreće i baca pogled pun poštovanja na predsjednikov portret. To radi tako da prisutni imaju utisak da su samo oni, naš „junak“ i predsjednik, zaista državni ljudi. A ostali su samo došli moliti dozvolu za boravak. Neprestano i značajno pogledava portret, a ponekad mu pogledi u razgovoru zamjenjuju čitave rečenice. Recimo, govori „dogovoreno je“, i dalje pogled. Zna se već s kim. Ili „postoji mišljenje“, ponovno pogled i sve je jasno. Ili još jednostavnije. „Ne smije se“... Pogled... Točka. 

Da, malne sam zaboravio. Bavi se, naravno, sirovinama. Nafta, metal, plin i dalje kako već ide po Mendeljejevoj tablici. Doduše, nađe se ponekad i nešto građevinski-montažno. Ali to je samo kao dodatni ugodni posao uz obavezni uvjet da se plaća iz budžeta. Ponekad prisilno kupuje neko sredstvo masovne informacije i troši na njega novce. To je za našeg „junaka“ kao dodatni porez. Po molbi odozgora. Intelektualni posao je, prema njegovom čvrstom uvjerenju, sasvim besmislen, beskoristan i čak štetan u Rusiji. Neka se tim bave Gatesi, googleovi i drugi Židovi... A mi ćemo ugljen davati državi. Na ruski način. Sitan, ali puno.

Top 10: Koje biznismene voli ruska javnost? Online anketa pokazuje da svaka generacija ima svog biznis idola.

Panično se boji bilo kakvih promjena. U snu mu se pričinilo da se dogodila smjena vlasti. Nakon što se probudio otkrio je sijedu kosu i čitav dan je pio konjak. Drhti na spomen Hodorkovskog i Lebedeva. Potajno se krsti, pljuje i šaptom ponavlja: „Ne daj, Bože. Pa i oni su nekad s Njim sjedili za stolom...“. 

Još uvijek u prvom braku. Ljubavnica nema. I ne zato što ne želi. Želi, i to jako. No boji se da se ne iskompromitira i uvjeren je da se to neće sviđati ovima gore. Obiteljske vrijednosti, zar ne razumiješ? Doduše, nakon predsjednikovog razvoda malo se ohrabrio i čak nazvao Prohorova kao iskusnog čovjeka s kojim o tome može porazgovarati. Djeca? Naravno da ih ima i oni imaju manje-više sve. To je pitanje standarda! Cambridge, „Ferrari“ na poklon, posao u Londonu, vila u Nici. Eto, da se ne bi izdvajali.  

Općenito govoreći, kod našeg je „junaka“ sve u redu. Rodio se na pravilnom mjestu. Radio u pravilnoj organizaciji. Družio se s pravilnim kolegama. Zar je on ono što se nekad nazivalo „novčanik Kremlja“? To je danas „elita ruskog biznisa“. Naviknite se.

Ruski tekst na sajtu Rosbalt.