Tri skupine uzroka usporavanja ruskog ekonomskog rasta

Za cijelo prvo polugodište 2013. pokazatelj ekonomskog rasta u Rusiji najvjerojatnije će biti ispod 2,0 %. Naravno, ruski pokazatelji su u skladu s općom tendencijom usporavanja ekonomskog rasta u cijelome svijetu, tako da u ovoj situaciji treba analizirati konkretne razloge naglog opadanja tempa ekonomskog rasta i vidjeti može li se nešto poduzeti. Pored stjecaja okolnosti (prijestupna godina, toplo vrijeme u veljači u Rusiji i Europi, kao i rast cijena namirnica i slaba poljoprivredna proizvodnja tijekom prošle godine) vidim tri skupine uzroka i smatram da na svaku treba različito reagirati.

Prva skupina su globalni uzroci strukturne prirode. Završetak ciklusa rasta cijena sirovina snažno utječe na rusku ekonomiju. Prvo, prihodi proračuna više ne rastu prijašnjim tempom, zbog čega država mora pažljivo pristupati pitanju povećanja rashoda (ove godine povećanje rashoda proračuna nominalno treba iznositi oko 3 %, za razliku od 18 % koliko je iznosilo 2012.) Drugo, tvrtke sirovinskog sektora, suočene s globalnom situacijom u kojoj postoji višak proizvodnih kapaciteta (na primjer, u metalurgiji), jednostavno više nisu motivirane ulagati u stvaranje novih proizvodnih kapaciteta. Upravo smanjenje državnih investicija, kao i investicija privatnih kompanija sirovinskog sektora, uzrok je tako slabih pokazatelja dinamike investicijskih aktivnosti u ovoj godini.

Na ovu skupinu problema ruska vlast treba reagirati prije svega tako što će demonstrirati smanjenje utjecaja volatilnosti cijena nafte na rusku ekonomiju, povećanje značaja unutarnjeg tržišta za čitav niz izvoznih proizvoda, kao i aktivniju diversifikaciju izvoza i razvoj proizvodnje koja će zamijeniti izvoz. Da bi se smanjila ovisnost od volatilnosti cijena nafte potrebno je strogo pridržavanje nedavno usvojenog proračunskog pravila i možda uvođenje slične sheme na devizno tržište. Realizacija programa povećanja učinkovitosti državnih rashoda treba omogućiti da se dobije „više, ali za isti novac”. Aktivan razvoj građevinarstva, strojarstva i petrokemije može postati izvor rasta i za plinsku industriju i metalurgiju u ovim vremenima koja su prilično teška za globalna tržišta. Rast obujma izvoza poljoprivrednih proizvoda i rast stupnja lokalizacije proizvodnje automobilske industrije imaju najviše šanse da postanu izvor poboljšanja situacije vezane za vanjskoekonomske bilance.

Ruska privreda prva u Europi Prema najnovijim podacima Svjetske banke ruska privreda prestigla je sve europske zemlje i zauzela 5. mjesto u svijetu po svom bruto domaćem proizvodu. Uz to, predviđa se da će u budućnosti jaz između Ruske Federacije i ostatka Starog kontinenta sve više rasti. Pored toga, Svjetska banka je Rusiju početkom srpnja svrstala u skupinu zemalja s visokim nacionalnim dohotkom po glavi stanovnika.

Druga skupina su lokalni uzroci strukturne prirode. Tu se mogu izdvojiti problematična demografska situacija (stagnira broj stanovnika u radno sposobnoj dobi, bez obzira na prvi pozitivan prirodni priraštaj poslije 1991.), nizak stupanj mobilnosti radne snage, postojanje „uskih grla” u ruskoj infrastrukturi, visoka opterećenost proizvodnih kapaciteta, nerazvijenost lokalnog financijskog tržišta i lokalne baze dugoročnih investitora, i, naposlijetku, investicijska klima koja je daleko od idealne. Na primjer, već na temelju demografskog faktora jasno je da postoji samo jedan način da se dostigne rast ruske ekonomije, a to je povećati kapitalnu intenzivnost i produktivnost rada zaposlenih, što nije moguće postići bez poboljšanja investicijske klime i brojnih izvora financiranja, kao i bez potrebne infrastrukture.

U cjelini gledano, ovo je vrlo važna skupina problema. Ona, naravno, nije presudna za usporavanje rasta gospodarstva u tekućoj godini, ali je presudna za tempo njenog rasta u narednih 5 do 10 godina. Nije teško nabrojati rješenja ovih problema (povećanje fleksibilnosti tržišta rada i učinkovitosti državnih rashoda, poboljšanje investicijske klime, znatno brži rast obujma investicija, posebno investicija u infrastrukturu, povećanje učinkovitosti funkcioniranja financijskih tržišta i stvaranje lokalne baze dugoročnih financijskih resursa), ali to nije lako postići. Pa ipak, evidentno je da se vlada kreće u dobrom smjeru, ali bi se morala kretati brže ako želi da rezultat, tj. brži tempo ekonomskog rasta, već sada postane vidljiv. Na ovom području moralo bi se učiniti još mnogo toga.

Rusija, država koja je prestala trošiti ono što nema Rusko gospodarstvo jedinstven je spoj naslijeđa komunističke imperije i suvremenih ideja i rješenja. Za razliku od Južne Europe ona je odavno naučila živjeti u skladu sa svojim mogućnostima i troši samo ono što ima te stoga kroz ekonomsku krizu prolazi bolje od svojih zapadnih susjeda.

Treća skupina su razlozi cikličke prirode. Već spomenuto usporavanje rasta državnih rashoda, u cjelini gledano, može biti dobro, ali samo ako se kompenzira aktivnim rastom privatnih rashoda. Međutim, danas i privatna potražnja u ekonomiji raste daleko sporije nego ranije, s obzirom na usporenu aktivnost bankovnog kreditiranja (kako fizičkih, tako i pravnih osoba) i rast depozitne aktivnosti stanovništva (što de facto znači i rast koeficijenta štednje, a samim tim i smanjenje potrošačke aktivnosti).

Reakcija u takvoj situaciji može biti ublažavanje monetarne politike (a budući da je sadašnja razina kratkoročnih kamatnih stopa na tržištu novca 6,0 %, može se reći da Banka Rusije tu ima dosta prostora za djelovanje), te bi se ono trebalo realizirati zajedno s nizom makroprudencijalnih mjera, usmjerenih na ograničavanje rasta potrošačkog kreditiranja bez pokrića. Naravno, najvažnije je da se u takvom ublažavanju ne ode predaleko, jer bi ubrzanje inflacije imalo samo negativne posljedice i anuliralo bi sve što je postignuto tijekom prethodnih godina.

Realizacija svih spomenutih mjera omogućila bi ekonomiji da najprije vrati tempo rasta na približno 2,5-3,0 % (što je u skladu s mojom procjenom potencijalnog tempa rasta ruske ekonomije u ovom trenutku), a zatim da se postepeno približava razini rasta od 4,0 do 4,5 % godišnje. Takav rast bio bi veći od prosječnog u svijetu (i to prilično veći, ako se gleda po glavi stanovnika), što bi omogućilo Rusiji da se u svjetskom ekonomskom nadmetanju postupno približi vodećim zemljama.

Autor je glavni ekonomist ruske banke „VTB Capital“