Napad na SSSR: tajna 22. lipnja 1941.

Hitlerov pohod na Istok završava uništenjem nacističke vojske: sovjetski poster iz vremena Drugog svjetskog rata 1941.-1945.

Hitlerov pohod na Istok završava uništenjem nacističke vojske: sovjetski poster iz vremena Drugog svjetskog rata 1941.-1945.

I nakon 72 godine mnogima se čini da „tajna 22. lipnja (dan kada je nacistička Njemačka napala SSSR) još nije odgonetnuta. Je li to bio Hitlerov preventivni udar? Zašto Staljin nije želio Svjetsku revoluciju?

Tajnovita verzija Suvorova-Rezuna postala je popularna 1990-ih godina, ali i danas mnogi još uvijek razmišljaju na sličan način.


Hitlerov preventivni udar?

Po toj i drugim sličnim verzijama Staljin je pripremao napad na Njemačku. Međutim, „obavještajna služba to je dojavila Hitleru”, pa je Hitler izvršio „preventivni udar”.

Mislim da je slične tvrdnje lako opovrgnuti.

U Hitlerovom „Mein Kampfu” jasno piše da je prodor na Istok nužan. Temelj nacističke ideologije „životnog prostora” i „nižih nacija” ogleda se u okupaciji europskog dijela SSSR-a i pretvaranju slavenskog stanovništva u „roblje za našu kulturu”.

Osim toga, poznati su i dostupni dokumenti o pripremi „Operacije Barbarossa”. U njima se ne spominju nikakvi sovjetski „planovi napada”, niti potreba za obranom od njih.

Prema tome, sve je jasno: 1940. godine Hitler je sam sebi odriješio ruke na Zapadu, a u ljeto 1941. ostvario je davnašnji plan - krenuo je na Istok.

A Staljin? Je li on planirao napad (ili bar „preventivni udar”) na Njemačku?

U prilog takvoj pretpostavci govore mnogi „indirektni dokazi”.

Na primjer, ofanzivni karakter sovjetske internacionalno-ekspanzionističke ideologije i vojne doktrine. Ili proizvodnja upravo i prije svega ofanzivnog naoružanja. Zatim, ogromna koncentracija trupa na zapadnoj granici. Također, u arhivima su pronađeni prijedlozi Narodnog komesarijata za obranu, formulirani uoči početka rata, koji kao da neposredno svjedoče o namjeri da se „udari na Nijemce”.

Ipak, glavno pitanje svakog ratovanja je - zašto?


Svjetski komunizam ili komunizam u zatvorenoj državi?

Točno je da se Staljin nikada nije javno odrekao parole: „Proleteri svih zemalja, ujedinite se”.

Ali je točno i to da je glavna Staljinova ideja bila borba, i to nepoštedna borba protiv Svjetske revolucije (i Trockog kao njenog „materijaliziranog nositelja”). Što je glavni smisao staljinizma? „Izgradnja socijalizma u jednoj zasebnoj zemlji”, ili jednostavnije rečeno: stvaranje apsolutno zatvorene države, odvojene od strašnog vanjskog svijeta željeznom zavjesom. Hermetički se zatvoriti unutar svojih granica - to je Staljinu bila najdraža ideja, kao što je Hitleru bila rasno-teritorijalna ekspanzija izvan svojih granica.

I to je već bio dovoljan razlog zbog kojeg nije psihološki uvjerljivo da je Staljin započeo osvajački rat ogromnih razmjera. On bi rado iskoristio priliku da povrati granice Ruske imperije (stoga aneksija baltičkih zemalja, Besarabije itd.), ali pripajanje i osvajanje velikih zapadnih država (pa i istočnih - Irana, Indije) moglo mu se pričinjati samo u snu, i to bi za njega bio ružan san.

20-ih i 30-ih godina dvadesetog stoljeća, u uvjetima permanentnog građanskog rata mašinerija Svesavezne komunističke partije i Narodnog komesarijata unutrašnjih poslova radi punom parom, milijune ljudi uništava u logorima, a desecima milijuna utjeruje strah u kosti. Tako je u SSSR-u stvoreno apsolutno totalitarno društvo (koje je iz osvete Lenjinu nazvano „socijalizam”). Međutim, u pokušaju da na isti način „obradi” druge velike zemlje i stotine milijuna novih „sovjetskih građana” na Zapadu, sovjetska mašinerija mogla je jednostavno otkazati. Povrh svega, Staljin se, naravno, bojao da će se u dodiru s „pogubnim utjecajem Zapada” ta mašinerija početi raspadati. Ako govorimo o zemljama Istoka, čak je i konačno zauzdavanje Srednje Azije trajalo desetljećima, pa što bi se tek dogodilo s Iranom ili Indijom?!


Sovjetski posteri iz vremena Drugog svjetskog rata 1941.-1945.

Zbog toga, kada je 1944.-45. godine Staljin bio prisiljen uvesti trupe u Istočnu Europu, on nije napravio nijedan pokušaj „proširivana SSSR-a”, na primjer pripajanjem „bratskog poljskog" ili ništa manje bratskog „istočnonjemačkog” naroda. Naprotiv! Bio je stvoren sanitarni kordon u vidu „socijalističkog bloka” uz granicu SSSR-a, ali i granice s tim „bratskim zemljama”; posebno u Staljinovo vrijeme, bile su potpuno hermetički zatvorene.

Zar bi radi stvaranja takvog kordona i takvih satelitskih država Staljin riskirao opstanak SSSR-a i krenuo u rat protiv Hitlera 1941. godine? To bi bila potpuno nerazumna odluka s gledišta Staljinove logike.

A ako Staljin nije planirao napad, zašto mu je bila potrebna ogromna koncentracija trupa na zapadnoj granici? Možda ne zbog osvajačkog, nego zbog iznuđenog, preventivnog rata?

Ne, sve je daleko jednostavnije. On nije htio staviti sve na kocku vođenjem preventivnog rata. On se nadao da će spriječiti rat!

I opet vječno pitanje: „Je li Hitler prevario Staljina?”

Da, i unatoč mnogobrojnim upozorenjima o početku rata (u kojima su spominjani razni datumi), Staljinu je odgovaralo da bude prevaren, jer je vjerovao da će uspjeti izbjeći rat. Ili bar odložiti ga za koju godinu. I to je imalo logike.

Snažna vojska čimbenik je obuzdavanja agresora. S druge strane, SSSR je pedantno ispunjavao sve obveze vezane uz isporuku sirovina u Njemačku. Reklo bi se - što Nijemci još mogu poželjeti? Klasična tehnika štapa i mrkve! I zašto bi Hitler napao?!

Kada se radi o ofanzivnoj vojnoj doktrini Crvene armije (usput, usvojene još 1920-ih godina), ona je u velikoj mjeri bila danak ideološkom zanosu i retorici iz vremena „Svjetskog komunizma”. Staljin se nije odrekao tih parola, ali nije imao namjeru ni pridržavati ih se.

„Tajna 22. lipnja” je u tome što i nije bilo nikakve tajne.

Autor je politolog i novinar, član Predsjedničkog savjeta Rusije.