Skriveni potencijal „blage snage” Rusije

Ilustracija: Javier Agilar

Ilustracija: Javier Agilar

U svijetu 21. stoljeća sve je veća uloga "blage snage" (eng. soft power) - jačanja utjecaja svoje zemlje metodama koji nisu vojno-političke, širenjem vlastitih vrijednosti i ideja. Rusija je tijekom čitave svoje povijesti ignorirala to pitanje. Za to vrijeme njeni su protivnici desetljećima vrijedno i strpljivo radili na antireklami Rusije. Rusija hitno mora početi koristiti svoj ogromni potencijal na tom polju.

Rijetko tko se ne bi složio da suverene države polako, ali sigurno gube mogućnost samostalnog upravljanja najvažnijim procesima na vlastitom teritoriju.

Rusija gotovo i ne sudjeluje u globalnom odmjeravanju "blage snage" na međunarodnoj sceni, a to je nedopustivo, jer se tako ozbiljno podrivaju njene mogućnosti u svijetu i gubi mogućnost stvaranja vlastitog imidža koji bi bio privlačan i adekvatan.

Svjetska ekonomija postaje sve globalnija i razgranatija, i sve je jača međusobna povezanost svih njezinih segmenata. Vrlo je teško, a često i nemoguće povući granicu između različitih nacionalnih ekonomija. Današnje poslovanje je po svojoj prirodi internacionalan, kao uostalom i financijski sustav, koji danas već više ne može biti organiziran "po nacionalnom principu", nego funkcionira kao jedinstveni globalni mehanizam (drugo je pitanje koliko je taj mehanizam ispravan).

Granice već odavno nisu prepreka ni za sustav širenja informacija, taj sustav je postao globalan. Nikada ranije ljudi nisu u ovolikom broju prelazili državne granice. Milijuni ljudi žive i rade izvan svoje domovine, a da pri tom ne postaju tipični emigranti, kao što su bili prije samo par desetljeća. Kako je pokazala nedavna gospodarska kriza, nacionalne vlade sve manje mogu kontrolirati situaciju u svojoj zemlji, jer mnogo toga ne ovisi o njima nego o vanjskim faktorima koje ne mogu kontrolirati čak ni najmoćnije države.

Potencijal "blage snage" Rusije je ogroman. Pravilno iskorišten, taj potencijal mogao bi biti  usporediv s američkim, a njega su SAD gradile desetljećima.

Takva tendencija ne može zaobići ni međunarodnu politiku i diplomaciju. Sada javnosti postaje sve dostupnije i ono što je tijekom mnogih stoljeća u svakoj zemlji bilo strogo povjerljiva privilegija male grupe ljudi. Slabljenjem uloge tradicionalne države i razvodnjavanjem suvereniteta u prošlost odlazi i klasična međudržavna diplomacija. S jedne strane, u današnjim uvjetima sve je teže sačuvati tajnost diplomatskih dokumenata i sadržaj povjerljivih razgovora, a s druge strane globalno građansko društvo sve aktivnije počinje prelaziti nacionalne granice i uplitati se u međunarodnu politiku.

Internacionalne korporacije sve više utječu na donošenje vanjskopolitičkih odluka. Interesi suverenih država su međusobno sve povezaniji ali ih je sve teže jasno formulirati. Ako neka država uđe u oružani konflikt radi zaštite svojih interesa, to u svakom trenutku može prerasti u rat protiv samoga sebe jer nije jasno gdje je tim interesima početak a gdje kraj. Dinamika suvremenog svijeta zahtijeva od političkih elita brzu reakciju i redovito preispitivanje prioriteta, što je također u potpunoj suprotnosti s temeljima diplomacije.

U takvim uvjetima sve veća je uloga netradicionalnih vanjskopolitičkih čimbenika, među kojima je i "blaga snaga", tj. jačanje međunarodnog utjecaja, autoriteta i mogućnosti svoje zemlje nepolitičkim i nevojnim metodama radi širenja vlastitih vrijednosti, prioriteta, ideja i stavova. Naravno, vojne metode su i dalje aktualne, tako da će svakako i dalje postojati potreba za očuvanjem "tvrde snage" (eng. hard power).

Kako je pokazala nedavna gospodarska kriza, nacionalne vlade sve manje mogu kontrolirati situaciju u svojoj zemlji, jer mnogo toga ne ovisi o njima nego o vanjskim faktorima koje ne mogu kontrolirati čak ni najmoćnije države.

Međutim, novi svjetski poredak velikom brzinom dolazi na smjenu starom, koji je formiran prije gotovo 70 godina na temelju realija poslijeratnog razdoblja, i već danas se može reći da će taj novi poredak u velikoj mjeri biti zapravo odmjeravanje "blage snage" između država i blokova. Jedan od mnogih dokaza su, na primjer, vojni konflikti uz sudjelovanje SAD-a tijekom posljednjeg desetljeća, gdje je američka vojska bila daleko brojnija, ali se suočila s netradicionalnim oblicima otpora.

Čini mi se da je u takvim uvjetima za Rusiju zaista važno da što prije razradi svoju nacionalnu koncepciju "blage snage", kao i tehnologiju i metode njene primjene, strategiju razvoja, prioritete i ciljeve. I naravno, riješiti financijska i organizacijska pitanja, kao i pitanja političke i intelektualne podrške, a također osigurati podršku građanskog društva i prijatelja Rusije u drugim zemljama.

Ako neka država uđe u oružani konflikt radi zaštite svojih interesa, to u svakom trenutku može prerasti u rat protiv samoga sebe, jer nije jasno gdje je tim interesima početak a gdje kraj.

To je posebno važno prvenstveno ako se sjetimo da je Rusija tijekom čitave svoje povijesti

jednostavno ignorirala taj problem. Drugo, za Rusijom se još uvijek po cijelom svijetu vuče "rep" u vidu mnoštva sovjetskih stereotipa i klišeja. Treće, za svo to vrijeme geopolitički i ideološki suparnici, protivnici i neprijatelji Rusije u raznim zemljama su se prilično uspješno bavili "antireklamama", tj. kvarenjem imidža Rusije. Jedni su to radili zbog osobne averzije prema njoj, a drugi iz financijskih razloga, u okviru borbe protiv konkurencije. U svakom slučaju, Rusija gotovo i ne sudjeluje u globalnom odmjeravanju "blage snage" na međunarodnoj sceni, a to je nedopustivo, jer se tako ozbiljno podrivaju njene mogućnosti u svijetu, i gubi se mogućnost stvanja vlastitog imidža koji bi bio privlačan i adekvatan. Ekonomski i politički gubici Rusije u tom smislu će se samo povećavati. Činjenica je, međutim, da je potencijal njene "blage snage" ogroman. Pravilno iskorišten, taj potencijal mogao bi biti  usporediv s američkim, a njega su SAD gradile desetljećima.

U razdoblju koje dolazi Moskva će imati jedinstvenu priliku da utječe na globalne političke događaje, jer ove godine predsjedava na summitu G-20, sljedeće godine na summitu G-8, a 2015. u BRIKS-u. Ako se tome doda Olimpijada u Sočiju, Univerzijada u Kazanju, svjetsko prvenstvo u nogometu itd., onda je očito da će uloga Rusije kao svjetskog "news makera" u narednim godinama biti sve izraženija. Međunarodna javnost će obraćati veću pozornost na Rusiju i bilo bi nepromišljeno ne iskoristiti takvu priliku za jačanje svoje "blage" pozicije u svijetu. No za tako nešto potreban je odgovarajući državni program, a on danas u Rusiji jednostavno ne postoji.

Nikolaj Zlobin je predsjednik Centra globalnih interesa, Washington.