Zašto Rusija otvara vojnu zrakoplovnu bazu u Bjelorusiji?

Ilustracija: Nijaz Karim

Ilustracija: Nijaz Karim

Nova ruska baza po svoj prilici odgovor je Moskve na sustav proturaketne obrane koji SAD postavlja u Europi i zrakoplovnu bazu NATO-a u Litvi u kojoj, u blizini ruske granice, dežuraju lovci-bombarderi F-16 koji mogu prenositi nuklearne bombe.

Senzacionalna je bila posjeta ruskog ministra obrane generala Sergeja Šojgua Bjelorusiji, kao i njegovi pregovori s kolegom general-poručnikom Jurijem Žadobinom i susret s šefom države Aleksandrom Lukašenkom. Rusija je donijela odluku da na teritoriju Bjelorusije razmjesti svoju zrakoplovnu bazu.

O stvaranju baze još su se ranije dogovorili predsjednici Vladimir Putin i Aleksandar Lukašenko, ali ta odluka nije objavljena sve do posjete Sergeja Šojgua Minsku.

Ruski ministar obrane izjavljuje da će najprije u Bjelorusiji biti opremljeno zrakoplovno vojno zapovjedništvo (nije službeno objavljeno na kojem aerodromu), zatim će na borbeno dežurstvo biti poslan odred ruskih lovaca (to su najmanje tri aviona), a do 2015. u Bjelorusiji će biti postavljen cijeli avijacijski puk.

Odgovor treba tražiti u potezima NATO-a, koji je razmjestio svoju zrakoplovnu bazu u Litvi, kod grada Šauljaj. U njoj se u stalnoj borbenoj pripravnosti nalaze četiri lovca-bombardera F-16. Oni mogu prenositi do cilja američke nuklearne bombe V61, koje su razmještene na šest zrakoplovnih baza u pet država Sjevernoatlantskog saveza: u Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Turskoj.

„Kasnije planiramo razmotriti pitanja koja su potrebna za jačanje obrambene sposobnosti naših kolega i naše braće u Bjelorusiji“, izjavio je Šojgu. Radi toga Minsku će 2014. biti isporučena četiri divizijska protuavionska raketna sustava S-300.Zašto se u Bjelorusiji stvara ruska zrakoplovna baza? Za to postoji bar nekoliko ozbiljnih razloga.Prvo, Rusija i Bjelorusija članice su Organizacije Ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB). Moskva i Minsk strateški su saveznici na bilateralnoj osnovi. Već duže vrijeme postoji ujedinjena grupacija vojnih trupa Bjelorusije i Rusije (u koju su iz Ruske Federacije uključene pojedinačne jedinice Moskovskog vojnog okruga). Postoji i Ujedinjeno vojno zapovjedništvo protuzračne obrane dvaju zemalja koja je dio Jedinstvenog sustava protuzračne obrane ODKB-a.

Drugo, Rusija već ima dvije vojne baze na teritoriju ove savezničke zemlje. U naselju Ganceviči blizu grada Baranoviči smještena je radarska stanica Sustava za otkrivanje raketnog napada (Radarski sustav „Volga“), a u Vilejci se nalazi radiotehnička stanica za visokofrekventnu vezu s brodovima na borbenom dežurstvu u Svjetskom oceanu, koja nosi naziv „Antej“. Tu je smješten i podzemni punkt za određivanje točnog vremena.

Treba li tome dodati i zrakoplovnu bazu? To je pitanje za predsjednike država i voditelje vojnih resora. Odgovor po svoj prilici treba tražiti u potezima NATO-a, koji je razmjestio svoju zrakoplovnu bazu u Litvi, kod grada Šauljaj. U njoj se u stalnoj borbenoj pripravnosti nalaze četiri lovca-bombardera F-16. Oni mogu nositi do cilja američke nuklearne bombe V61, koje su postavljene na šest zrakoplovnih baza u pet država Sjevernoatlantske alijanse: u Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Turskoj.

 

Ako nas poprijeko pogledaju, mi ćemo uzvratiti na isti način.

Aleksandar Lukašenko, predsjednik Bjelorusije

Te bombe spadaju u taktičko nuklearno oružje, ali kada ih nose lovci bombarderi one postaju strateško nuklearno oružje, jer od Šauljaja do Minska ili Smolenska i Moskve ovi avioni mogu  stići za oko petnaest minuta. Treba li zaštititi saveznu državu od takve mogućnosti? Svakako treba.Ne zaboravimo i planove SAD-a da na teritoriju Poljske razmjeste svoje objekte protuzrakoplovne obrane, zbog čega je Rusija posebno zabrinuta, jer to su sredstva za neutralizaciju njenih snaga strateškog odvraćanja. Sada Washington tvrdi da je izašao u susret Moskvi i u određenoj mjeri izmijenio svoje planove, ali Kremlj na to odgovara da izmjene koje predlaže SAD „ne umanjuju njihovu zabrinutost“. Zrakoplovna baza u Bjelorusiji vjerojatno također predstavlja svojevrsni štit od mogućih neugodnih situacija vezanih za sustave PRO u Poljskoj.

U oči upada i činjenica da je u posljednjih dvadeset godina NATO u više navrata vodio ratove na tuđim teritorijima: u Iraku, Afganistanu, Libiji... Pa i sada pomaže sirijskoj oporbi koja uz pomoć terorista iz „Al Qaede“ ratuje protiv legitimne vlasti.

Za svo to vrijeme Rusija je samo jednom, u kolovozu 2008., morala braniti svoje mirovne jedinice i građane od agresije gruzijske armije u Južnoj Osetiji. I tada Rusija nije bila inicijator tog oružanog konflikta, što je priznala i Europska komisija.

Iz takve logike razvoja događaja proizlazi i slabljenje međusobnog povjerenja. Mislim da Rusija zbog toga i poduzima odgovarajuće mjere.

Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko rekao je da predstojeća rusko-bjeloruska vojna vježba u rujnu „Zapad-2013“ nije usmjerena „ni protiv Poljaka, ni protiv stanovnika baltičkih republika, niti protiv NATO-a“. Doduše, ujedno je i upozorio: „Ali oni trebaju shvatiti - ako nas poprijeko pogledaju, mi ćemo uzvratiti na isti način“.